Objavljeno 22. listopada, 2018.
Ivo Sanader mora vratiti državi 3,6 milijuna kuna, no zatvorsku kaznu već je odradio
Vezani članci
NEPRAVOMOĆNA PRESUDA U AFERI HEP-DIOKI
Bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader u ponedjeljak je u ponovljenom suđenju proglašen krivim u slučaju Hypo i nepravomoćno osuđen zbog ratnog profiterstva na dvije i pol godine zatvora. Presudu je objavila sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Jasna Galešić koja je ustvrdila da Sanader državi treba vratiti tzv. nepripadnu imovinsku korist od 3,6 milijuna kuna. Međutim, Sanader neće morati u zatvor, jer je kaznu već odradio u Hrvatskoj i Austriji.
Prvu osuđujuću presudu u ovom slučaju koja je Sanaderu izrečena zajedno s presudom za primanje mita od direktora MOL-a za prepuštanje upravljačkih prava u Ini, 2014. ukinuo je Ustavni sud i zatražio novo suđenje. Ukinuta presuda Sanaderu bila je ujedno i prva presuda za ratno profiterstvo donesena nakon ustavne odluke o nezastarijevanju takvih kaznenih djela.
Zamjenica ravnateljice Uskoka Marija Vučko izjavila je da je zadovoljna presudom, ali je najavila žalbu na visinu kazne smatrajući je preblagom. Bitno je naglasiti da je ta presuda jako važna zbog buduće sudske prakse s obzirom na to da, uz uzimanja u obzir dodatnih elemenata za kazneno djelo ratnog profiterstva, kao i zbog pitanja zastare, pokazuje da je moguća osuda za ratno profiterstvo.
Obrazlažući nepravomoćnu presudu sutkinja Galešić odbacila je ranije tvrdnje obrane da je nastupila zastara i ustvrdila da je Sanader kao zamjenik ministra vanjskih poslova zadužen za pregovore s Hypo bankom iskoristio ratno stanje za osobno bogaćenje. Na taj je način "beskrupulozno pomogao u destrukciji demokratskog sustava, srozavanju gospodarstva i ugleda države", kazala je sutkinja.
U aferi Hypo Uskok Sanadera tereti da je kao zamjenik ministra vanjskih poslova uzeo proviziju u protuvrijednosti od 3,6 milijuna kuna, nakon što je ta austrijska banka Hrvatskoj odobrila kredit za kupnju zgrada diplomatskih predstavništava. Kako se radilo o vremenu u kojem je Hrvatska bila u neposrednoj ratnoj opasnosti Sanader je optužen i da je ratni profiter. Prema mišljenju sudskog vijeća Sanader je krajem 1994. i početkom 1995. iskoristio svoju ovlast da pregovara s Hypo bankom kojoj je obećao povlašteni položaj na hrvatskom tržištu. Iako je kao zamjenik ministra vanjskih poslova mogao pregovarati s bankom, nije imao ovlast uzimanja provizije, a sve je u četiri oka dogovorio s tadašnjim direktorom banke Guenterom Striedingerom. Da je iskorištavo ratno stanje proizlazi iz okolnosti da je nedjelo počinjeno u vrijeme kada je najveći dio proračuna odlazio za obranu. Zbog toga je i državni kreditni rejting bio nizak, i teško je bilo naći banke koje bi dale povoljne kredite, zaključio je sud. Hrvatska je, istovremeno, morala prošitriti diplomatsku mrežu, između ostaloga i zbog širenja istine o ratu, a uzimanje provizije u takvim okolnostima, i to od strane zamjenika ministra vanjskih poslova čija je uloga bila zastupati interese RH "nije ništa drugo nego ratno profiterstvo", zaključila je sutkinja. Pojasnila je da Sanader, da nije bilo neposredne ratne opasnosti, ne bi ni bio u prilici uzeti proviziju. Da svojim poslom zaradi toliki novac Sanaderu bi, kazala je sutkinja, trebale čak 64 godine rada, odnosno dvije tisuće prosjećnih radničkih plaća.
Kao olakotne okolnosti sutkinja je Sanaderu uzela velik protok vremena, raniju pravomoćnu neosuđivanost i sudjelovanje u Domovinskom ratu, a kao otegotne činjenicu da je bio visokorangirani dužnosnik kojemu je zadaća bila štititi poredak i promicati zemlju u inozemstvu, a ne postupati s koristoljubljem.
Dijana Pavlović/H
Jasna Galešić
sutkinja Županijskog suda u Zagrebu
Da nije bilo neposredne ratne opasnosti, Sanader ne bi bio ni u prilici uzeti proviziju. Da svojim poslom zaradi toliki novac Sanaderu su trebale čak 64 godine rada, odnosno dvije tisuće prosječnih radničkih plaća.