Čast, ali i odgovornost, pripala je trojcu - Damiru Mađariću (autor teksta, redatelj, scenograf i kostimograf) te glumcima Petri Blašković i Vladimiru Tintoru - da otvore novu kazališnu sezonu HNK-a u Osijeku. Praizvedba je u petak, 26. listopada, u 20 sati, u sklopu Noćne scene. Crna komedija Richard III. Grbavi priča je o čistačici Tonki i nekadašnjem dramskom prvaku Krsti, kojega je snašla nesreća na radu: pao je u propadalište. Nije se mogao vratiti na scenu tako grbav i šepav. Tonka ga je vratila u život. Dobio je mjesto domara. Dok Tonka čisti, Krsto mijenja žarulje i sanja o audiciji...
Otvarate sezonu!
BLAŠKOVIĆ: Beskrajno se veselim i što je ‘mali‘ komad, što radim s Vladimirom, jer je ovo - otkako smo oboje ovdje - prva suvisla prigoda da možemo skupa raditi velike uloge. Priželjkivali smo to godinama jer smo se na prvu ‘osjetili‘ po dušama, svemirima, i privatnim i umjetničkim. Za mene je ovo prelijepi poklon koji sam dugo željela i čekala.
Navečer predstave, preko dana probe, tempo je neumoljiv, premda ne baš tako neuobičajen za kazalište. Pomalo hektično, ali vam odgovara?
TINTOR: Inače se predstave rade malo duže, a mi smo počeli sredinom rujna. Malo je sve sabijeno i to je s jedne strane problem jer je napeto, a s druge mi je super što se proces ne će razvući predugo. Bit će taman i bit ćemo spremni za premijeru.
BLAŠKOVIĆ: Odgovara nam i način rada jer je redatelj Mađarić zanimljiv i u vrlo smo kratkom roku od čitaćih proba krenuli u prostor. U pet smo dana postavili komad, osim završnice, koja je malo zahtjevnija, i u pogledu našeg sazrijevanja! U tekstu je sve logično posloženo. Bio je zanimljiv već i naš susret s tekstom, posebice nakon što smo ga danima čitali svatko za sebe kod kuće. Bili smo sve troje iznenađeni, uključujući i autora, koji je bio zatečen onim što je napisao. (SMIJEH)
Nije baš često da autor režira svoj tekst. Kako to funkcionira?
TINTOR: Mislim da je to dobra kombinacija, jer sam sebe razumije što je napisao, autor redatelju ne prigovara, sam se sebi ne miješa u posao. (SMIJEH)
BLAŠKOVIĆ: A i mi izravno možemo autora pitati što nam nije jasno. I vrlo je opušten kada je u pitanju tekst, ne doživljava ga kao Sveto pismo i da mora biti tako i tako jer je on to napisao. Jako lijepo osluškuje glumca i daje nam veliku slobodu, želi da mu iz nekog našeg osjećaja, logike i mudrosti ponudimo neko rješenje, koje on onda prihvati, preoblikuje i preusmjeri.
TINTOR: Svima nam je lakše u slučaju eventualne dvojbe, premda je sve vrlo jasno napisano. Odmah smo se bacili u vatru, baš zbog straha da ne ćemo stići, a i Petra i ja smo oboje štreberi, pa je komad bio gotov dosta prije premijere. Teško ga je probati po dijelovima i ‘mlako‘, moraš svaku scenu ‘do kraja‘ da bi mogao sljedeću.
Možda je to jedan od razloga redateljeve opuštenosti: sigurnost u vas dvoje? Iskusni ste, odgovorni, profesionalni.
TINTOR: Poklopilo se da se njegova energija poklapa s našima, pa uopće nema trzavica, baš nikakvih.
BLAŠKOVIĆ: Komad je vrlo angažiran, životan, govori o životnoj prekretnici i teško je, kao i u životu, imati odmak od emocija. Unutra si sto posto.
Svađate se na sceni?
BLAŠKOVIĆ: Jako se mnogo svađamo i tučemo.
Iako je Petra krhka dama, nemaš problema tresnuti ju?
TINTOR: Trebaš vidjeti što ona meni radi! Tučemo se svime: metlama, ljestvama, šamaramo se, lomimo ruke...
BLAŠKOVIĆ: Ja njega više verbalno ‘tučem‘, ali dobije i on svoju porciju batina, tjelesnih. Opaka je Tonka! Njihov je odnos vrlo strastven. Mislim da će i publika prepoznati neke životne situacije. Sviđa mi se što se radnja događa u kazalištu, ali bez glamura i konstrukcija koje zavaravaju gledatelja ili nepoznavatelja kazališta. Kazalište je to iza kulisa, ali ne predstava, nego život u kazalištu.
No sve se to moglo zbivati na bilo kojoj drugoj životnoj ‘pozornici‘.
BLAŠKOVIĆ: Apsolutno, no ovdje padaju maske. Tonka je bezobzirna i istinu prikazuje bez uljepšavanja. Gleda sav taj kazališni sjaj, no vrlo jasno i iskreno kaže ono što u kazalištu nitko ne želi čuti.
S obzirom na to da se tučete svime što dohvatite, je li bilo ozbiljnijih ozljeda?
TINTOR: Začudo nije, iako je tekst vrlo gnjevan. Njih dvoje ne mogu jedno bez drugoga, zajedno su, a mrze se.
BLAŠKOVIĆ: Takve devijantne odnose često vidimo u životu, nasilje nad ženama ili bilo kakvo nasilje. Zašto to opstaje? Ponekad se čovjek ne može izbaviti iz takve situacije. Oni su ovisni jedno o drugom zbog različitih razloga.
Premda ste oboje svjesni da je to gluma i da je gnjev isprovociran, pretpostavljam da je to svoje ružno lice lakše pokazati prijatelju, osobi kojoj vjeruješ?
TINTOR: U tom slučaju nema nikakve blokade u komunikaciji i u radu. Petra i ja slično radimo i razmišljamo, mogli smo se prepustiti.
BLAŠKOVIĆ: Slobodni smo. U ekstremnim situacijama, kada se događa fizički obračun, to nije moguće iskoreografirati. Bitno je imati povjerenja, da u svakom trenutku jedno drugo čuvamo, iako će pokret svaki put nailaziti na drukčije nijanse, a da bude potpuno autentičan. To nisu koreografirane tučnjave! Bitno je povjerenje, jer i redatelj od nas traži čistu, iskrenu emociju. Bez obzira na to što radi, bitno je da se čovjek osjeća sigurno i ugodno, jer samo tako izlaze sigurne emocije.
Narcisa Vekić
Krećemo iz ugodne atmosfere i ljubavi
Kako se osjećate nakon porcije gnjeva i batina?
TINTOR: Uvjeren sam da kada uđeš u takvu emociju, da si promijeniš kemiju mozga na neko vrijeme, s obzirom na to da izvlačiš iz sebe nešto što trenutačno ne osjećaš. Bilo je dana kad smo tekst dvaput čitali i kada bi me netko nazvao na telefon, javljao sam se osorno. Trebalo mi je po nekoliko sati da se ‘očistim’ od gnjeva, da se naučim vladati njime.
Probudiš se sretan i znaš da ćeš si na probi pokvariti raspoloženje? Kako postižete radnu ‘gnjevnu’ temperaturu?
TINTOR: Ponekad dođem umoran ili ‘normalan’ i osvijestim si da moram vikati na Petru, mrzit ju.
BLAŠKOVIĆ: Smiješno je kada dođemo na probu, svjesni da će za pola sata letjeti psovke, šamari, metle, a volimo se. Tada se pogledamo i kažemo: Ma, možemo mi to. (SMIJEH) Mislim da je ključan partnerski odnos i da bi bilo jako teško da nije velike ljubavi među nama i povjerenja. Iako znamo da ćemo se kasnije tući i reći jedno drugomu svašta, krećemo iz ugodne atmosfere i ljubavi, što sve olakšava.
Ima svega! Čak i modrica!
Ne čini se kao komad za publiku od 7 do 77?!
BLAŠKOVIĆ: Mogu ga gledati svi koji su bar jednom nogom iskreno i duboko kročili u život. Ovo je životna tema, koja pomalo zalazi i u patologiju i mogu ju s nama (su)osjećati oni koji su angažirano u životu prisutni.
TINTOR: Iako će sad zvučati kao da sam sebe i nas hvalim, no, osim što je tematski takva kakva jest, mislim da će zanimljiva biti i zbog glumačke, partnerske igre. U posljednje se vrijeme rade predstave u kojima je sve s nekim odmakom, stilom, a ovo je predstava koja ima krvi i mesa.
BLAŠKOVIĆ: Tu si i eros i tanatos stalno prisutni, a to je za glumca uživancija, raditi na tako iskrenim emocijama. Ovdje ako je samo jedna riječ ‘falš’ izgovorena, mi ju kao glumci osjetimo jer nastojimo sve odigrati realno, iskreno, ne želimo lagati. Svaka replika, pogled, dodir iskreni su i životni. Drukčije ne bi ni valjalo.
S obzirom na vašu privatnu bliskost, jeste se uživjeli u obračune?
BLAŠKOVIĆ: Bez problema.
TINTOR: Ima svega! Čak i modrica!
redatelj
OD NAS TRAŽI ČISTU EMOCIJU