Vezani članci
TEMA TJEDNA: KRONIČNI NEDOSTATAK POVJERENJA (I.)
INTERVJU
Vjeruju li hrvatski građani u institucije i koliko imaju povjerenja u njih pitanje je staro koliko i država Hrvatska od svoga osamostaljenja prije 27 godina. Nažalost, malo se toga promijenilo jer je i danas očit kronični nedostatak povjerenja. Pritom su razlozi i brojne afere kojima se smanjuje povjerenje građana u javni sektor, upravu i uopće politički sustav, pa i samo demokraciju.
Povjerenje u hrvatske institucije je uzdrmano i trebat će puno pameti da se vrati povjerenje naroda u njih, upozorio je i veteran hrvatske politike i HDZ-a Vladimir Šeks u osvrtu na 27 godina hrvatske neovisnosti. Hrvatski dom trebamo graditi za ostvarenje pravednosti, zakonitosti, reda, solidarnosti i ostvarenja socijalne države - to je zadaća sadašnjih i budućih naraštaja, zadaća svih vlada, istaknuo je Šeks te dodao da je nužna i bitna pretpostavka za to da se zakopaju rovovi u kojem je hrvatski narod te u slozi i obnovi zajedništva na onim strateškim ciljevima na kojima je Hrvatska pobijedila i izborila svoju neovisnost i državnost... Jasno da ne možemo i ne smijemo biti zadovoljni i da trebamo biti duboko nezadovoljni ovom strahovitom krizom - egzodusom mladih, odlaskom - i to je pitanje svih pitanja i bitka svih bitaka ako RH želi opstati i želi da sve pobjede i u Domovinskom ratu budu vrijedne isto kao da bude vrijedna i odluka od 8. listopada 1991. godine - tada RH i država i vlast i sve političke snage u zemlji trebaju zajedno shvatiti da se samo slogom i zajedništvom mogu kola koja su krenula duboko nizbrdo vratiti natrag, naglasio je Šeks. Inače, Šeks također ističe kako je glavni cilj subotnjeg prosvjeda u Vukovaru bio potkopavanje vlade Andreja Plenkovića jer nije dovoljno desno.
- Država je zapravo jaka koliko su jake njezine institucije. Istina je da smo ponekad nesretni, ali moramo se naoružati strpljenjem. Naš je zajednički interes da se svaki čovjek koji ovdje živi osjeća dobro. Ti temelji su Domovinski rat i na tim temeljima smo izgradili ovu našu kuću demokracije - tako je stanje u državi ovog tjedna komentirao i genaral Ante Gotovina.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković istaknuo je pak, podnoseći izvješće u Hrvatskom saboru o radu Vlade, kako su kompromitacija tajnih izvida i odavanje posebnih mjera dodatno narušili povjerenje u sustav te je poručio kako u Hrvatskoj nitko ne može i neće biti iznad zakona. "Očekujem da pravosudne institucije savjesno, učinkovito i odgovorno izvršavaju svoje ovlasti u borbi protiv kriminala i političkih pritisaka, ali uz punu podršku vlade", rekao je Plenković te dodao da država ne može biti prava potpora građanima ako njezine institucije nisu učinkovite, odgovorne i svima dostupne. "Moramo uložiti dodatan napor u profesionalizaciji javnih službi i državnih institucija", rekao je premijer. Premda djelujemo u ozračju u kojem se širi pesimizam i defetizam, predanim radom i postupnom transformacijom društva Vlada, kazao je, želi ljudima vratiti potreban optimizam.
NESIGURNOST I KORUPCIJA
Europsko istraživanje o povjerenju građana u nacionalne institucije ERCAS pokazalo je kako je primjerice u razdoblju od 2008. do 2013. povjerenje hrvatskih građana u parlament palo za četiri posto, koliko je smanjeno i povjerenje u regionalna predstavnička tijela. I inače, u istočnoeuropskim zemljama povjerenje građana u institucije konstantno je nisko. Prema tim podacima samo 6 posto građana u Sloveniji vjeruje Vladi, a u Hrvatskoj 14 posto, dok su Danska, Finska, Norveška, Švicarska i Švedska zemlje u kojima je prisutno veliko povjerenje u institucije i okolinu.
Ključni generatori nepovjerenja su nesigurnost i dokazi korupcije, a bez transparentnosti nema povjerenja. Tek kada građani postanu uvjereni da javne politike postižu uspjeh, trendovi će se okrenuti. Od svih zemalja EU-a u Hrvatskoj je najveća percepcija javnosti da su neke skupine u društvu povlaštene u dostupnosti javnih usluga poput zdravstva, obrazovanja i policije. Čak 52 posto građana smatra da je nekim društvenim skupinama dostupnije obrazovanje, u 63 posto slučajeva to se odnosi na zdravstvene usluge, a u 54 posto slučajeva na policiju, i upravo to građanima najviše smeta i zbog toga osjećaju nepovjerenje prema vlasti. Takva percepcija trebala bi se iskorijeniti, a građani bi s punim povjerenjem trebali kontrolirati vlast, uz eventualno detektiranje mogućih nedopuštenih radnji, stoji u izvješću.
Ivan Koprić s Pravnog fakulteta u Zagrebu naglašava: "Puno stvari treba poduzeti, još uvijek imamo problematične neke dijelove zakonodavstva koje bi trebalo promijeniti. Političari bi trebali biti pristupačniji građanima i rješavati probleme lokalnih zajednica", ustvrdio je Kaprić. Veću prisutnost korupcije na lokalnoj razini objasnio je njezinom većom vidljivošću u manjim sredinama gdje se političari i javni službenici bolje poznaju. "Na državnoj razini to nije slučaj, ali kada bukne neka afera i onda krenemo njezinim tragom, vidimo da ni tu stvari ne stoje puno bolje", rekao je Koprić.
PRAVOSUĐE I POLICIJA
Nadalje, pučka pravobraniteljica Lora Vidović još je prije tri godine upozorila kako političari utječu na stvaranje društvene klime, a veliku ulogu imaju i mediji. Naglasila je kako su se građani najviše žalili na kršenje prava u području pravosuđa, što pokazuje nepovjerenje u sustav pravosuđa i vladavinu prava.
Prosječan Hrvat situaciju u zemlji ocjenjuje lošom. On najviše vjeruje vojsci i Crkvi, a najmanje političkim strankama i Vladi. Tako bi izgledao fotorobot društvenih vrijednosti prosječnog hrvatskog građanina ili građanke napravljen pak prema rezultatima istraživanja Instituta "Ivo Pilar".
I u sklopu inicijative OECD-a (The Organization for Economic Co-operation and Development) provedeno je istraživanje How‘s Life. Istraživanje je, među ostalim, otkrilo u kojim državama vlada povjerenje ili nepovjerenje u javne institucije i ljude koji nas okružuju. Ono je, uz ostale kriterije, obuhvatilo povjerenje u politički sistem, pravni sistem i policiju te povjerenje u druge ljude. Pitanja koja su bila postavljena ispitanicima glase: "Možete li reći da se može vjerovati većini ljudi?" i "Koliko vjerujete političkom sustavu, pravnom sustavu i policiji?" Ispitanici su davali ocjene od 1 do 10. Na dnu ljestvice nalaze se Bugarska, Hrvatska, Srbija, Portugal i Cipar. Policiji se najmanje vjeruje u Bugarskoj, pravnom sustavu u Portugalu, političkom sustavu također u Portugalu, a drugim ljudima najmanje se vjeruje u Bugarskoj i Srbiji. Loša pozicioniranost Hrvatske ne čudi s obzirom na to da mnogo Hrvata smatra kako imperativ naših političara nije rad za opće dobro, nego više za vlastite interese. Također, mnogi nemaju osjećaj da mogu utjecati na politička zbivanja i rad političkih institucija. Manjak povjerenja u pravni sustav i policiju vjerojatno je prisutan zbog izrazite percepcije korupcije u Hrvata.
I Pilarov barometar pokazuje da povjerenje u druge institucije također nije bajno. Kako poboljšati povjerenje u institucije, a ujedno i kvalitetu života, pitanje je koje se stoga često nameće. Na temelju svog izvješća o kvaliteti života u Hrvatskoj pomoćnica ravnatelja Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar", Ljiljana Kaliterna Lipovčan, rekla je o poboljšanju povjerenja sljedeće:
- Poseban problem istaknut u ovom izvješću su i vrlo niske razine povjerenja u javne insitucije, uključujući Vladu, parlament, pravni sustav i medije. Potrebno je da te institucije budu transparentnije i odgovornije prema građanima. Daljnje jačanje mjera protiv korupcije trebalo bi pridonijeti većoj razini povjerenja u javne institucije, osobito u pravni sustav u koji građani imaju najmanje povjerenja. Uglavnom, naša mala zemlja još je daleko za razvijenim zemljama u mnogim pogledima, pa tako i u spomenutom povjerenju u nadležne institucije i međusobnom povjerenju. Možda će trebati godine i godine da se u nas iskorijeni lijenost u pogledu promjena i u prvi plan stavi briga za opće dobro. Dokle god vlada pasivno ozračje i način razmišljanja ‘prijeđi brigo na drugoga‘, neće biti ni pozitivnih promjena u skorije vrijeme - zaključila je Kaliterna Lipovčan.
No, uz sve to, treba spomenuti i drugu stranu cijele priče o (ne)povjerenju građana u institucije prave države. A to je zloporaba institucija, pozivanje na institucije, odnosno "vjera" u njihov rad u onim slučajevima kad se od te "vjere" ima koristi, kad se preko tog "vjerovanja" ostvaruju vlastiti interesi. To također uvelike poružnjuje ukupnu sliku, a kad se u to uključe i mediji (čast iznimkama), forsirajući crnilo i šireći negativizam, razina povjerenja građana dodatno se urušava, dok oni koji bez odgovornosti "proizvode paranoju" zadovoljno trljaju ruke potpirujući ionako histeričnu društvenu stvarnost kakva je hrvatska.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Najviše se vjeruje znanosti, vojsci, Crkvi i vatrogascima
Građani Republike Hrvatske imaju dosta nisko prosječno povjerenje u institucije, pokazuje i istraživanje Gfk-a, istraživačkog panela koji vodi jedna od najcjenjenijih i najdugovječnijih svjetskih grupa za istraživanje sa sjedištem u Nürnbergu. Najmanje vjeruju onima koji vode ovu zemlju: Vladi, premijeru, političkim strankama i državnoj upravi, dok svojim prijateljima, ljudima koji ih okružuju i hrvatskoj znanosti vjeruju najviše. Najmanje se vjeruje Vladi, samo sedam posto, i pravnom sustavu (14 posto). Hrvati i Rumunji najmanje vjeruju svojim vladama u cijeloj Europi. Kad je riječ o zanimanjima, u Europi, a tako i u Hrvatskoj, najbolje kotiraju vatrogasci (93 posto). Najmanje povjerenja ima se u nogometaše (18 posto), prodavače automobila (16 posto), turističke agente (12 posto) i političare (3 posto).
ANTONIJA ČUVALO
ISTINA U SJENI LAŽNIH VIJESTI
Nedavno istraživanje Reutersova instituta objavljeno u izvještaju ‘Digital News Report‘, a u kojem je sudjelovala i Hrvatska, pokazuje da je povjerenje u objavljene vijesti najviše u Finskoj (62 %), a najniže u Grčkoj i Južnoj Koreji (23 %) - navodi dr. sc. Antonija Čuvalo, s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:
- U većini zemalja ustanovljena je povezanost između nepovjerenja i medije i percipirane političke pristranosti medija, naročito u jako politički polariziranim zemljama kao što su SAD, Italija, Mađarska, a gdje možemo ubrojiti i Hrvatsku. Trećina ispitanika navela je da ponekad ili često izbjegava vijesti, i to većinom zbog njihova negativnog učinka na raspoloženje ili zato što nisu sigurni da su vijesti istinite. Važno je imati na umu da je publika uvijek, bar u određenoj mjeri nesigurna kada je riječ o vjerodostojnosti ili istinitosti onoga što mediji objavljuju. Publici je teško verificirati je li ono što objavljuju mediji istinito, provjereno ili nije kao i kakve su zapravo namjere onih koji rade u medijima, njihovih vlasnika, urednika i novinara. S druge strane, povjerenje u mediji uključuje interakciju između medija i publike i na nj utječu karakteristike obje strane. Karakteristike medija, odnosno medijskih tekstova koje istraživači obično povezuju s povjerenjem u medije su: korišteni izvori, uključujući i navođenje izvora, percepcija osobe koja prezentira vijest na što između ostalog utječe i spol osobe, rasa itd. kao i specifičnosti medija. Primjerice, televizijski medij omogućuje potvrdu navoda s pomoću slike i tona, dok online mediji omogućuju korištenje tzv. hiperlinkova i dodatnu provjeru informacija s pomoću tražilica. Osim o karakteristika medija, povjerenje ovisi i o karakteristikama publike: npr. koliko je osoba angažirana oko neke teme, stupnjem interpersonalnog povjerenja, političkog povjerenja, uvjerenja itd. Iako publika želi znati istinu, istovremeno osjeća i psihičke koristi kada se medijski izvještaji poklapaju s njihovim uvjerenjima. Ovaj je konflikt prema nekim autorima u temelju sve raširenije pojave lažnih vijesti čija je produkcija jeftinija od produkcije provjerenih vijesti, što publici u uvjetima kada je teško dobiti pouzdanu informaciju daje bar određeno zadovoljstvo time što im ti sadržaji potvrđuju njihova prethodna uvjerenja.
Kad govorimo o Hrvatskoj, koliko su kod nas za stvaranje nepovjerenja u društvu odgovorni medij?
- Posljednjih desetljeća bilježi se pad povjerenje u medije i demokratske institucije ne samo u Hrvatskoj nego i u većini zapadnih demokracija koje ove podatke kontinuirano prikupljaju. Pitanje niske razine povjerenja u medije veže se i uz opći pad povjerenja u demokratske institucije u zapadnim demokracijama i nisku razinu povjerenja u postsocijalističkim zemljama istočne Europe. Različita su objašnjenja ovih trendova. Neki autori ovu promjenu vide kao rezultat preopterećene vlade nakon 2. svjetskog rata, drugi kao rezultat vrijednosne promjene prema postmaterijalističkim vrijednostima (ljudska prava i slobode, naglasak na razvoju osobnosti i identiteta) i krize tradicionalnih autoriteta. Često se u literaturi, ali i u javnom diskursu za pad povjerenja u demokratske institucije optužuju mediji. Istraživanja pokazuju da na povjerenje u institucije utječe i percepcija ekonomskih prilika u zemlji, pri čemu je povjerenje raste kada se ekonomsko stanje u zemlji percipira boljim. Različita su objašnjenja niskog povjerenja u medije. Dio autora za to optužuje političare koji učestalo napadaju medije. Neki smatraju da je medijsko praćenje različitih medijskih skandala povećalo svijest javnosti o novinarskim skandalima i manipulacijama, što posljedično dovodi do pada povjerenja u medije. Drugi, pad povjerenja u medije objašnjavaju cinizmom u medijskim izvještavanjima, naročito vezano uz političku sferu, što povratno utječe na sve veći cinizam javnosti u odnosu prema politici, ali i samim medijima.
Pitanje nepovjerenja u institucije i medije može se razmotriti i vezano uz proces koji je povezan s procesom komercijalizacije medija u kojem se različite društvene institucije uključujući i politiku prilagođavaju logici medijske produkcije koja je danas dominantno logika zabave i senzacija kako bi se u sve žešćoj konkurenciji privukla ograničena pozornost, lajkovi i klikovi publike. U toj borbi za profit različiti se novi mediji posljednjih godina sve više oslanjaju i na jeftinu produkciju tzv. lažnih vijesti. Orijentacija na senzacionalizam ima potencijalno negativne ekonomske posljedice za medije jer publika nakon određenog vremena gubi povjerenje u medije i počinje izbjegavati takve sadržaje. Dina Vozab (2017) pokazuje kako u uvjetima informacijskog preobilja pojedini mediji imaju snažan ekonomski motiv da se obraćaju publici specifičnih političkih svjetonazora, čime se pridonosi fragmentaciji medijske publike, političkoj polarizaciji, ali i daljenjem padu povjerenja u medije zbog rastućeg dojma da su mediji općenito neprijateljski prema „našoj“ političkoj orijentaciji.
Povjerenje u medije u suvremenoj zapadnoj političkoj tradiciji usko se veže uz povjerenje u demokratske političke insituticije. Koliko je to teorija, a koliko praksa, naročito danas u doba opće umreženosti, digitalizacije, globalizma?
- Danas se vezano uz pitanje povjerenja demokratske političke institucije i medije sve više govori o učincima lažnih vijesti koje se šire primarno društvenim medijima. Ovaj fenomen privlači pozornost šire i znanstvene javnosti naročito od američkih izbora 2016. godine. Pritom novija istraživanja, među kojima i istraživanja provedena u Hrvatskoj, kao što je istraživanje Centra za istraživanje medija i komunikacije Fakulteta političkih znanosti, pokazuju da se publika sve više oslanja na društvene medije (naročito Facebook) kao izvor vijesti. Društveni mediji imaju potpuno drukčiju strukturu od tradicionalnih medija te se njima sadržaji mogu distribuirati bez filtriranja, provjere činjenica ili uredničkih prosudbi. Ekonomika društvenih medija omogućuje ulazak na medijsko tržište s niskim fiksnim troškovima i povećava profitabilnost na temelju kratkoročnih strategija kao što je strategija privlačenja publike lažnim vijestima, a obilježja formata vijesti na društvenim medijima koji nude kratke isječke informacija otežava provjeru vjerodostojnosti informacija. Osim toga, pokazalo se da su mreže tzv. prijatelja na društvenim medijima ideološki segregirane na istomišljenike, što smanjuje vjerojatnost izlaganju suprotstavljenim argumentima i dokazima. Važnu ulogu u smislu podizanja razine povjerenja u medije imaju kvalitetni informativni mediji, a u kontekstu malih i relativno siromašnih tržišta kao što je Hrvatskoj, javni servis i tzv. neprofitni mediji čije poslovanje ne ovisi ili u manjoj mjeri ovisi o komercijalnim kriterijima.
(D.J.) DAVORKA BUDIMIR
SELEKTIVNE INFORMACIJE PRIDONOSE VEĆEM KAOSU
Građani su izgubili povjerenje u političke institucije i općenito sustav u cjelini. Povjerenje je važno jer pridonosi demokraciji koja se temelji na slobodnoj komunikaciji između građana, a nje nema bez socijalnog povjerenja - vjere da su namjere drugih minimum poštenja i iskrenosti u očekivanim budućim razdobljima. Što znači da kao građani unaprijed vjerujete da će nositelji vlasti djelovati tako da ne nanose štetu i da imaju dobre namjere - kaže dr. sc. Davorka Budimir, predsjednica Transparency International Hrvatska, te dodaje:
Građani Hrvatske imaju problem jer su početkom devedesetih unaprijed dali povjerenje nositeljima vlasti vjerujući da će samostalnost donijeti prosepritet, napredak i zadovoljstvo. Nakon dvadeset sedam godina građani se osjećaju prevareno jer napredak i bolji život nisu osjetili i doživjeli u vlastitoj okolini ili osobno.
PROBLEM KORUPCIJE
Stalno slušamo mantru "neka institucije rade svoj posao". No rade li ga dobro ili ne? Curenje informacija, između ostalog, upućuje na goleme probleme...?
- Posao je političkih institucija osiguravanje funkcioniranja sustava i postavljanje okvira za djelovanje te uspostava jednakih kriterija. To znači da ćete uvijek u istoj situaciji jednako reagirati, a ne da će selektivni kriteriji onemogućavati djelovanje u svakom pojedinačnom slučaju. Prisjetite se samo situacije kada se pokušalo zatvoriti trgovine nedjeljom prije desetak godina. Zakonodavni okvir omogućio je previše iznimaka i diskriminacije, tako da je na kraju sud ukinuo zakon.
"Neka institucije rade svoj posao" moralo bi značiti osiguravanje nepristranog, neovisnog i stručnog rada profesionalaca u tijelima javne vlasti, a uz to tim istim institucijama potrebna je financijska neovisnost i dugoročna stabilnost. Zbog kadrovske politke političkih stranaka i političkim imenovanja onih koji su osvojili vlast u izbornom procesu cijeli sustav dolazi u probleme. Na najviše pozicije dolaze politički podobni pojedinci, a onda je profesionalcima na nižim razinama rad i djelovanje nemoguće jer ih se stalno opstruira i onemogućava u radu.
Mnogi ističu i problem korupcije, kao bitnog faktora koji generira nepovjerenje građana u institucije?
- Nepovjerenje građana u političke institucije generira korupcija kao najveći problem ovog društva. Odlazak građana iz Hrvatske potaknut je neučinkovitim sustavom koji omogućava koruptivne radnje, selektivne kriterije i nejednako postupanje u istim situacijama. Korupcija je naš glavni problem jer na razini pojedinca građani ne vide mogućnost da pošteno, kvalitetno i mirno žive od vlastitog rada. Građani odlaze tamo gdje sustav funkcionira, gdje postoje kriteriji i pravila koji vrijedne jednako za sve i uvijek, bez iznimaka.
SINERGIJSKI UČINAK
Načelno uzevši, ali i praktično, konkretno, što država (vlast, vlada) treba činiti da se poveća razina povjerenja u javne institucije, uključujući vladu, parlament, pravni sustav i medije?
- Povjerenje građana osigurava se uspostavom sustava koji će onemogućiti koruptivne rizike, koji će imati snažne preventivne alate da unaprijed spriječe nepravilnosti, ali i vrlo stroge i oštre kazne za sve one koji ta pravila neće poštovati. Da bi se to dogodilo, potrebna je promjena svakog pojedinca, bez obzira na ulogu i poziciju u društvu. Snaga građana je u oslobađanju od straha i osvještavanju da imamo pravo biti aktivni pojedinci. Aktivizam ne znači prosvjedovanje ili podrška preko društvenim mreža. Aktivizam znači djelovanje, svakoga dana u svakoj situaciji; da znamo tražiti svoja prava, ali i ispunjavati obveze koje društvo od nas traži - uvijek i jednako u svakoj situaciji. Snaga nositelja vlasti je u činjenici da pozicija donosi moć i mogućnost djelovanja te aktiviranja političke volje kao preduvjeta za promjenu. Snaga medija je u osiguravanju profesionalizma i neovisnosti o bilo kome kao preduvjetu podizanja transparentnosti i rasvjetljavanju svih društvenih nepravilnosti.
Sinergijski učinak rezultirao bi zadovoljstvom koje bi svaki građanin osjetio u vlastitoj sredini. Mi ne možemo čekati neke nove građane i neko novo vrijeme - to novo vrijeme smo svi mi danas, s našim vrijednosnim sustavom, našim navikama, povijesnim nasljeđem i kulturom te odgojem.
Kakva je pritom uloga medija u stvaranju ozračja nepovjerenja u institucije? Vidimo i slušamo komunikaciju u kojoj je crnila i negativizma sve više...
- Mediji su jako važni jer su informacije brze, lako dostupne i ima ih mnogo. Kao društvo svakodnevno smo izloženi informacijama koje se šire preko medija. Kada su mediji neslobodni, a profesionalci u njima ograničeni vlasničkim ili političkim interesima, onda do građana dolaze selektivne informacije koje pridonose kaosu kojem svakodnevno svjedočimo. Korupcijska afera više nije vijest ili senzacija - na nju nitko ne reagira, čak ju građani više i ne primjećuju. Takva situacija je opasna za društvo jer se potiče rezigniranost i ravnodušnost, a tada su poboljšavanje i napredak teško mogući.
(D.J.)