Vlada Andreja Plenkovića nagodinu bi se mogla uhvatiti u koštac s još jednom reformom na koju već godinama pozivaju stručnjaci - izmjenom izbornog zakonodavstva.

U resoru Ministarstva uprave, prema Planu normativnih aktivnosti za 2019. godinu koji je pušten u savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, trebalo bi se mijenjati čak sedam zakona, a među njima je i paket izbornih zakona, kojima bi se krenulo za tim da se građanima omogući veći utjecaj na izbor vijećnika i zastupnika, preko preferencijalnih glasova. Smanjio bi se i broj članova izbornih povjerenstava i biračkih odbora, a sve radi ušteda. Također, vrlo je vjerojatno kako će se širiti lista kaznenih djela koja bi njihove počinitelje unaprijed eliminirala s izbornih lista, a aktualno iskustvo s prikupljanjem potpisa za održavanje dva referenduma najbolje je svjedočilo i da su i u tim, predreferendumskim aktivnostima, kao i samom procesu prikupljanja potpisa, nužne promjene.


Kada je riječ o preferencijalnom glasanju, ono bi se prema sadašnjoj ideji na parlamentarnim izborima širilo s izbora jednog zastupnika na mogućnost da preferencijalni glas glasači daju trima kandidatima. Isto takvo pravilo, s tri preferencijalna glasa, prvi bi se put uvelo i na izborima za predstavnička tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave, na razini na kojoj su se dosad izravno birali samo načelnici, gradonačelnici i župani.
Dio stručnjaka s kojima smo o tome razgovarali misli da bi u izmjene trebalo ići i radikalnije. Tako politički analitičar Davor Gjenero ističe kako je skeptičan prema konceptu preferencijalnoga glasa, pogotovo za lokalne izbore. Kod tih je izbora, smatra, stvar jasna i trebalo bi predstavnička tijela prestati birati razmjernim te umjesto toga uvesti većinski izborni sustav.
- To znači da bi se, kao i gradonačelnika, svakog vijećnika biralo neposredno, a jedinice lokalne ili regionalne samouprave bile bi podijeljene na toliko izbornih jedinica koliko se vijećnika bira. Tada bismo dobili nekoliko pozitivnih efekata. Jedan je da bi građani točno znali tko je njihov izabrani predstavnik u predstavničkim tijelima, jer bi ga birali imenom i prezimenom, a dobili bismo i uravnoteženu zastupljenost svih dijelova neke lokalne samouprave. To znači određeni posao na krojenju izbornih jedinica, no to je najčišći model koji u najvećoj mjeri omogućuje smanjivanje utjecaja stranaka, pogotovo u malim općinama - smatra Gjenero.
Prema njegovim riječima, ovo što se sada najavljuje je put u pogrešnom smjeru jer samo time što bi se omogućilo tri preferencijalna glasa, dodaje, građani ne dobivaju puno, osim nekakve supremacija utjecaja glasača u odnosu prema političkoj volji vodstva stranaka na tom području, ali još uvijek ostaje ključno pitanje tko dospijeva, a tko ne dospijeva na te liste, tj. utjecaj stranaka postoji. U varijanti s tri preferencijalna glasa ističe i potencijalni rizik od jačanja frakcija unutar stranaka i poticanja političarskog egotripa, tipa: nas građani vole, a vas ne. Kada je riječ o parlamentarnim izborima, Gjenero zastupa stajalište da treba napustiti postojeći model i prijeći na njemački ili se vratiti na model kojim smo posljednji put birali 1995. godine. Smatra da bi se pola zastupnika moglo birati većinski, a pola s lista.
- Nije dobro ni to što izborne jedinice kakve su danas ne odražavaju podjele u realnom političkom životu. Ako se već rade izborne jedinice, bilo bi bolje spojiti nekoliko njih, primjerice sve slavonske županije zajedno u jednu izbornu jedinicu. Nije nužno da se iz svake izborne jedinice bira ni jednak broj zastupnika jer postoji matematički model koji SAD primjenjuje na distribuciju mjesta u Kongresu. U svakom slučaju, postojeći model mora se promijeniti - zaključuje Gjenero, koji također smatra kako treba ozbiljno urediti i pitanje (pred)referendumskih aktivnosti.

Politički analitičar Ivan Rimac napominje kako je preferencijalno glasanje svakako mamac za glasače, koji se onda mogu vezati uz one koje biraju i osjećati da više utječu na ishod izbora nego kada samo glasuju za liste. Naravno, dodaje, stranke i dalje kontroliraju tko će uopće doći na liste, a time i između koga ćemo preferenciju moći iskazati.
- Ova ideja jest pomak u dobrom smjeru jer velik broj građana danas apstinira i ima dojam da u ponudi nema adekvatnih kandidata. Ovim pristupom to bi bar dijelom trebalo biti umanjeno. Naravno, u Saboru ostaje puna kontrola zastupničkih klubova i glasanje prema pripadnosti, a ne prema stavu o temi rasprave, no to bi ipak moglo čelnike stranaka staviti u situaciju da moraju na liste stavljati one koji imaju veću potporu građana - zaključuje Rimac.
Kada je riječ o referendumskim inicijativama, podsjeća na švicarsku praksu, da prvo Ustavni sud procjenjuje je li neko pitanje sukladno Ustavu ili ne, što drži prvim korakom koji treba napraviti. "Potom izgraditi takav sustav koji će omogućiti da se već pri izjašnjavanju utvrdi je li neka osoba relevantna za to. Time bi se ukinule bedastoće koje sada postoje, uz primjeren rok koji bi odgovarao proceduri utvrđivanja broja pobornika nekog referenduma", ističe Rimac.
Što se tiče proširenja liste kaznenih djela, zbog kojih bi počiniteljima bilo onemogućeno sudjelovanje na izborima, Rimac smatra da bi tu možda i aktivne optužnice trebalo imati na umu, a ne samo dokazana kaznena djela. "Znači, prekršajni postupci ne, ali već bi se kazneni progon po službenoj dužnosti moglo uzeti u obzir jer postoje inkriminacija i sumnja. Dok se to ne otkloni, te osobe ne bi trebalo razmatrati kao potencijalne zastupnike skupine građana", smatra Rimac.