Kultura
FOTOKNJIGA “OSIJEK SNAPSHOTS”

Bojovićev je Osijek sirov i kritičan, ali i gotovo romantičan
Objavljeno 18. listopada, 2018.
Intenzivni četverodnevni obilazak svih dijelova i kutova grada rezultirao je s tri ispucana filma i oko 100 fotografija

Fotoknjiga je ozbiljan i hrabar pothvat, kako uređivački i koncepcijski, tako i financijski, a upravo se na to odlučio Mario Matoković, idejni začetnik MMML Studija, privatnog umjetničkog studija i projekta neprofitne organizacije UKRO. Prvi program ugostio je u listopadu 2017. novosadskog grafičkog dizajnera i fotografa Filipa Bojovića, a prije nekoliko dana na dvotjedni boravak iz Beograda stigao je Mario Kolarić (rođen 1984. u Beogradu, odrastao u Osijeku), u svijetu ilustracije i street arta poznat pod pseudonimom Sretan Bor.

Zamišljen kao platforma za vizualna istraživanja, trenutačno u obliku kratkih umjetničkih rezidencija i projekata koji pridonose unaprjeđenju kreativno-kritičkog mišljenja unutar zajednice, MMML Studio nalazi se u sklopu nekadašnje tvornice plastike Analit, a u listopadu 2017. realizira prvi rezidencijalni program na ovim prostorima te ujedno počinje s intenzivnim radom.

Tri "ispucana" filma

Rezultat tog prvog rezidencijalnog programa je fotoknjiga Osijek Snapshots, grafičkog dizajnera i fotografa Filipa Bojovića, koja će u četvrtak, 18. listopada, u 20.30 sati, biti predstavljena u prostoru Caffe bara Peppermint. Prva je to knjiga koju objavljuje Udruga UKRO u sklopu projekta MMML Studio, a uz promociju bit će predstavljen i dio fotografija Filipa Bojovića.
Rezidencijalni program sastojao se od Bojovićeva bilježenja Osijeka analognim fotoaparatom, što je uključivalo intenzivni četverodnevni obilazak svih dijelova i kutova grada. Rezultat su tri "ispucana" filma sa stotinjak fotografija grada iz nesvakidašnje perspektive. Bojović je istodobno fotografirao i u digitalnom zapisu, mobitelom. Naglasak je na gradu kao cjelini koja se ne sastoji samo od oku privlačnog središta, nego i od rubnih dijelova s kojih vidimo nepreglednu vizuru ravnice ili, pak, šire središte grada kojim dominira devastirana tvornica s oronulom fasadom, podsjećajući na vrijeme iza nas, ali i ono koje trenutačno živimo. Prikazujući zgradu izbušenu gelerima, derutne klackalice na dječjem igralištu, devastirani i zarasli interijer nekadašnje tvornice, pa potom prodavačicu cvijeća na osječkom korzu, Bojović daje iskren i precizan pogled na Osijek. Kroz objektiv vidi grad s njegovim manama, ali i vrlinama, s jedne strane sirov i kritičan, a s druge gotovo romantičan - navode organizatori.
No, je li fotoknjiga od početka bila ideja, ili je rođena u hodu, pitali smo Marija Matokovića.
- Nakon završene rezidencije Filip i ja nastavili smo komunikaciju vezano uz rezidenciju te smo u jednom trenutku počeli pričati o knjizi kao nečemu što bi bio trajni dokument prve rezidencije. U početku je bilo sve malo utopijski, ali nakon nekog vremena shvatili smo da treba ući u realizaciju. Kontaktirao sam nekoliko potencijalnih sponzora, od kojih su se neki javili, a nakon što sam im pojasnio koncept knjige i sve vezano uz nju, pristali su podržati produciranje knjige. Moram zahvaliti Kreativnoj agenciji Adverta, Studiju 33, Bamboo Labu i Print Studiju. Preostali iznos potreban za produkciju isfinancirali smo Filip i ja. Sada imamo fotoknjigu o kojoj smo maštali negdje u ovo doba prošle godine. Otisnuli smo ju u nakladi od 150 komada, svaka je numerirana, čime smo htjeli naglasiti da se radi o umjetničkom komadu koji ima i umjetničku vrijednost, kako za nas osobno, tako i za grad Osijek - pojašnjava Matoković, zadovoljan kako je prošla prva rezidencija, kao organizator i domaćin.
Odjek i izvan Osijeka

Cijela je atmosfera oko rezidencije bila jako pozitivna, a tako je odjeknulo i izvan Osijeka.
- Većini ljudi nije bilo jasno što je uopće rezidencijalni program, koji mu je cilj i slično, pa je to bila izvrsna prilika da se upoznaju s ovakvom vrstom umjetničke prakse koja se još nije dogodila u Osijeku. Iz toga su se iskustva pokrenule i dogodile neke nove suradnje, potencijalni novi suradnici na projektu, što nam je potrebno da bismo još kvalitetnije ulazili u buduće projekte. Relacija domaćin - umjetnik dobila je novu dimenziju, prije svega na prijateljskoj, a onda i na svim drugim razinama, što i jest jedan od ciljeva projekta - napominje Matoković.
Prije prvog programa bila je predviđena i prodaja dijela radova nastalih u svrhu financiranja novih rezidencija, no to se, ipak, to još nije dogodilo, iz šposve tehničkih, nimalo umjetničkih razloga.
- Nismo imali prilike prezentirati Filipove radove u nekom adekvatnijem prostoru od ateljea. Uz promociju će biti izložene i fotografije nastale na rezidenciji, pa tu vidim priliku da ih i šira publika doživi, s obzirom na frekventnost prostora. Nadam se da ćemo ovom stvoriti neku vrstu suradnje i nastaviti s aktivnostima u ovom prostoru koji ima dosta potencijala - optimističan je Mario, koji se u pustolovinu rezidencijalnog programa upustio iako sam nikada nije bio ni u jednoj! Upravo stoga svojim (do)sadašnjim gostima ostavlja mnogo slobode.
- Mislim da umjetnici trebaju sami koncipirati projekt pa ih nemam namjeru ograničavati u idejnom konceptu. Ponekad nije sve moguće realizirati, ali potrudimo li se, mislim da se dosta toga može, samo treba biti ustrajan i dosljedan - kaže Matoković, koji ovih dana nastoji biti dobar domaćin Mariju Kolariću, s kojim će - po završetku rezidencije imati razgovor i prezentaciju rada. Knjigu Osijek Snapshots predstavit će u Novom Sadu, a možda i u Zagrebu.
Narcisa Vekić
Kiosk K67 i u MoMA-i u NEW YORKU
Fotografija modularnog kioska K67 nastala prošle godine na rezidenciji. Osim ovog napuštenog i uništenog primjerka koji je fotografiran u OLT-u, u Osijeku ih je ostalo samo nekoliko. U fotoknjizi Osijek Snapshots koja se predstavlja u četvrtak, nalazi se još jedan K67 plave boje. Znate li gdje se nalazi?

Na izložbi koja trenutačno traje u njujorškoj MoMA-i jedan od eksponata postava Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948.–1980., upravo je legendarni modularni kiosk K67. Na žalost, većina je osječkih zamijenjena nekim “novima”, koji ne odišu estetikom kao ovaj izvanredan primjer industrijskog dizajna - poručuju iz MMML Studija.
Radovi u publikacijama diljem svijeta
Filip Bojović diplomirao je na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, na Odsjeku za nove likovne medije. Inicijator je i osnivač umjetničkog i dizajnerskog kolektiva A3.Format, za što je 2010. dobio nagradu Grifon. Studijsko iskustvo stječe u agencijama Peter Gregson Studio (Novi Sad), Bruketa&Žinić OM (Zagreb). Radi i kao freelancer na raznim projektima. Izlagao je na brojnim izložbama (Mixer Design Expo, Ideologija Dizajna, Laserski Samit Jeftine Grafike, Oktobarski Salon, Grifon,...). Radovi mu izlaze u publikacijama diljem svijeta (Gold&Silver/Hong Kong, 3D Type Book/London, Art always has it’s consequences/Zagreb, Print Magazine/New York,...).
promocija
U ČETVRTAK, U 20.30 SATI u Pepermintu
Možda ste propustili...

U ETNOLOŠKOM CENTRU BARANJSKE BAŠTINE

Izložba “Tisućljeća među rijekama"

NAJPOPULARNIJA DRAMA FRANKA WEDEKINDA

“Buđenje proljeća” u Teatru &TD

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

U ETNOLOŠKOM CENTRU BARANJSKE BAŠTINE

Izložba “Tisućljeća među rijekama"

2

IZLOŽBA U GRADSKOM MUZEJU VUKOVAR

Tkanja i tapiserije te slike i crteži sakralne tematike

3

PLESNA RADIONICA

Ilijana Lončar na 19. TREPS-u