U posljednjih mjesec-dva na hrvatskoj je političkoj sceni najavljen ili upravo zaživljava niz novih političkih stranaka i drugih oblika suradnje - okupljanja oko neke platforme, uglavnom s već poznatim licima hrvatske politike na čelu. Tomu svakako pridonose i previranja, kojima, posebice na ljevici zbog stanja u SDP-u, već duže svjedočimo. Ni desnica nije posve mirna jer krajnjoj desnici nikako ne leži umjerena politika HDZ-a pod vodstvom Andreja Plenkovića.

Dva projekta kojima već znamo i ime samo čekaju dan svog službenog oživotvorenja. Prvi su Demokrati, čije se službeno osnivanje očekuje svakog dana, a to je u medijima već i najavio jedan od osnivača, bivši SDP-ovac, Mirando Mrsić. Bivši Mostov saborski zastupnik Vlaho Orepić rekao je pak kako će se njegova nova stranka zvati Nova politika, a već imaju i svoju internetsku stranicu. Novi je projekt najavljivao i Bojan Glavašević, kada je prije mjesec i pol dana napuštao SDP, a nagađa se da bi mu partneri mogli biti bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković, sudac Mislav Kolakušić i nezavisni zastupnik Marko Vučetić (bio u Klubu zastupnika Mosta). U međuvremenu su Šibensku deklaraciju o suradnji potpisali, ali zasad bez koalicijskog odnosa, Nova ljevica, Radnička fronta, SRP i ORaH. Anto Đapić je pak odlučio još jednom pokušati obnoviti desne "snage" oko svog Demokratskog saveza nacionalne obnove (Desno), gdje nudi "platformu suverenističke Hrvatske" i poziva na udruživanje snaga.
Prilika za prvu ocjenu tih novih opcija sa starim licima tek je na proljeće, kada su izbori za Europski parlament - iako je tu Hrvatska samo jedna izborna jedinica, pa je malim opcijama teže na taj način započeti svoj put.

Otkud taj nagli uzlet novih opcija ili koalicija u godini bez izbora i koliko uopće ima prostora i šansi za njih, pitali smo stručnjake za domaću političku scenu. Politolog Nikola Baketa kaže kako tek treba vidjeti što će se s nekim od tih opcija događati - hoće li to biti stranke ili pak šire platforme, za koje smatra da bi mogle imati više šansi nego same stranke, koje zahtijevaju i izgradnju infrastrukture na nižim razinama.
- S obzirom na to da je to sve najavljeno, a ništa još nije ostvareno, teško je nešto konkretnije reći. Na ljevici SDP, kakav god da jest, još uvijek ima tu infrastrukturu i dok postoji mogućnost da će se on oporaviti, teško će netko s inicijativama koje se temelje na jednom ili dva imena nešto uspjeti izgraditi. Možda bi nekakve šanse mogla imati platforma koja je najavljivana oko Dalije Orešković, ako se ovakvo stanje u dijelovima političkog spektra, tipa ovoga što gledamo u SDP-u, nastavi - kaže Baketa, dodajući i kako treba vidjeti što će se događati oko HDZ-a i onih snaga koje su više "desno", tj. hoće li se tu otvoriti neke opcije za njihovo okrupnjavanje. S tim u vezi spominje i tekstove u kojima se nagađa kako je moguće da Stevo Culej "skrene" iz HDZ-a prema Neovisnima za Hrvatsku Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.
- Na ljevici će se još toga događati. Primjerice, Zagreb je naš dosta je jak na lokalnoj sceni i pitanje je hoće li se i oni odlučivati za nešto šire na nacionalnoj razini - rekao nam je Baketa.

Prema mišljenju komunikacijskog stručnjaka Krešimira Macana, niz tih najavljenih, novih lijevih opcija pokušaj je da se iskoristi nesnalaženje na ljevici i podignu neke nove snage, no, dodaje, vidimo da to ne ide lako.
- Vidjeli smo i sa strankom Glas - da bi stranka zaživjela izvan nekog užeg područja, potrebni su infrastruktura i novac. Opcije koje se najavljuju stranke su koje će se zasad formirati na osnovi postojećih saborskih zastupnika koji su napustili opcije s kojima su izabrani. Ili eventualno opcije poput Đapićeve, koje nešto znače na lokalnoj razini. Radi se o pokušaju konsolidacije na lijevoj strani političkog spektra, i da se, hajdemo reći, iskoristi Bernardićevo nesnalaženje i loš rejting SDP-a, a na drugoj strani da se pokuša nešto izvući na krajnje desnom spektru - ističe Macan.
On smatra kako neke od novih opcija uvijek mogu ući u koaliciju sa SDP-om ili s HDZ-om ako bude potrebe za takvim dogovorima. "Samo je pitanje osobnih taština, kao i uvijek", ističe Macan.
- Samostalno sve te nove opcije nemaju šanse, osim u koalicijama. Primjerice, Đapić zna da se tih jedan ili dva posto različitih opcija mora zbrojiti da bi mogli prijeći prag. Krajnja desnica i nije imala znatniju ulogu zato što se uvijek posvađala. I na tome su uvijek gubili izbore, jer se nisu mogli dogovoriti o zajedničkom nastupu. Moja je prognoza da će velika većina tih stranaka trajati samo do sljedećih izbora, jer Živi zid i Most nisu nastali kao otpadnici, nego kao pokreti ili su se pak počeli razvijati od nečega što je stvoreno kao lokalna vlast - kaže Macan.