Godišnje se u Hrvatskoj evidentira oko 400 djece bez roditeljske pratnje, što je njih oko 30-ak mjesečno, a posljednje tri godine najčešće su to djeca koja su dio migrantskog vala iz Afrike i Azije. Tako su, primjerice, i u Domu za odgoj djece i mladeži na Vinkovačkoj ulici od 2015. smještena tri maloljetnika koji danas u Osijeku pohađaju školu i uče jezik. Kao najveći problem u zbrinjavanju ovakve djece pojavilo se nepoznavanje uzajamnih kulturalnih pozadina, pa Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, uz financijsku podršku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, provodi projekt pod nazivom “Život djece bez pratnje u Hrvatskoj – (ne)vidljivi, (ne)zbrinuti, (ne)sigurni?“. Cilj ovog projekta jačanje je kulturalnih kompetencija stručnjaka koji rade s ovom djecom, a nakon predavanja u Zagrebu, Rijeci i Splitu, u petak je predavanje za stručnjake održano i u Osijeku.
- Zanimljivo je da primjerice Dom za odgoj djece i mladeži već gotovo 20 godina stječe velika iskustva o zbrinjavanju djece bez pratnje. No, javnost o tome gotovo ništa nije znala do 2015. kada nas je zahvatio veliki migrantski val. Prvo su to bili maloljetnici iz bivših zemalja Jugoslavije, potom bivših zemalja Sovjetskog Saveza, a potom djeca iz sjevernoafričkih i azijskih zemalja. Tako mi danas u Hrvatskoj poznajemo rad s djecom iz 40-ak zemalja svijeta. Ono što je zadnje tri godine postalo uočljivo, a naročito što su isticali stručnjaci koji rade s takvom djecom, jest to da im nedostaje znanje o njihovim životnim pozadinama. Važno je zahvatiti kulturalni dio njihova identiteta, ali ne na način da to bude jednosmjerni proces, nego da i ta djeca vide koja je ovo zemlja i kultura, i što možemo pružiti. Tek tada ne dolazi do nesporazmua, jer nešto što je jednoj kulturi prihvatljivo ne mora biti i drugoj, a onda se lakše uspostavlja komunikacija. Zato ćemo svoje spoznaje podijeliti s osječkim stručnjacima, objasnila je Dubravka Marušić, voditeljica ureda Centra u Zagrebu. N.Z.Eberhard