Pivopije, nepivopije, radnici, seljaci, mladi, stari, lijevi, desni, konzervativni i liberalni svi dolaze na obožavani Oktoberfest u Münchenu u Bavarskoj. Na njemu se popije oko sedam milijuna litara piva, 80.000 litara vina, 37.000 litara pjenušca, 245.000 litara kave i čaja te oko pola milijuna litara vode i sokova. Pojede se oko pola milijuna pilića, 119.000 pari kobasica, 40.000 kilograma ribe, 70.000 bunceka i stotinjak volova.

Bavarska zajednica drži do svojih kodeksa, pravila i običaja čak i u zabavi, i dobro im je tako. Zbog toga ih ostali Nijemci u šali nazivaju Nativ Germans. Zajednica je stabilana, a stanovništvo koje ovdje živi je uravnoteženo. Plodne ravnice su obrađene, a silosi prepuni žita. Ipak, s vremena na vrijeme samodostatnost stanovništva nešto uznemiri i uzdrma. Nedavno je to bio moćan i usmjeren val izbjeglica. I to izbjeglica potpuno drukčijih od dosadašnjih imigranata na koje se domaće stanovništvo naviknulo i naučilo. Predsjednik Kršćansko-socijalne unije (CSU) i ministar unutarnjih poslova Njemačke Horst Seehofer već je početkom godine reciklirao temu migracija kao pitanje svih pitanja. Iznova ga je nametnuo saveznoj kancelarki Angeli Merkel i EU aparatu. Za sveobuhvatno rješavanje konfuzije oko migranata imao je solidnu podršku Bavaraca kao i Nijemaca u ostalim saveznim pokrajinama. Uslijedio je "Master plan za izbjeglice". Mnogi analitičari smatrali su da je Kršćansko-socijalna unija ovim potezom svjesno ušla je u nepredvidljivo i emotivno biračko tijelo AfD-a (Alternative fur Deutchland) uz očekivani minimalni gubitak u katoličko-crkvenom miljeu koji u Njemačkoj nazivaju "Kultura dobrodošlice". Bez obzira na manevre i očekivanja, teško da CSU trenutno, iz pozicije vlasti, može ponoviti rezultat s prošlih izbora kada su dobili 47,7% glasova i osvojili apsolutnu većinu u bavarskom parlamentu. Tada je bio takav politički trenutak i opći trend koji je sada preokrenut u korist drugih opcija. Trenutno Bavarci prema anketama ne žele dati apsolutnu vlast ni jednoj političkoj opciji.


Inače Kršćansko-socijalna unija smatra se najuspješnijom europskom strankom općenito. Od 1962. godine do 2008. godine imala je apsolutnu većinu u pokrajinskom parlamentu Slobodne Države Bavarske. Samo nakratko, prolaskom Adenauerove ere, do izbora 2013. godine apsolutna vlast je prekinuta i jedan mandat vladali su Bavarskom u koaliciji s liberalima iz FDP-a (Slobodna demokratska stranka). Predstojeće izborne nedjelje takav ili sličan izborni ishod opet je vjerojatan. Očekuje se da će u sastavljanju vlasti morati koalirati s nekom od lijevih stranaka. Naime, predizborne ankete daju im glasačku potporu od 33 % do 37,8 %. Ovaj veliki gubitak povjerenja odlazi na račun AfD-a i Zelenih. Čelnici CSU-a predizborna očekivanja negiraju i naglašavaju kako je sve skuhano u kuhinji službenog Berlina. Moguće je da se ovdje radi o širem geopolitičkom kontekstu i približavanju Bavaske ruskim političkim stremljenjima u tzv. geopolitici Kopna.
Alternative für Deutchland profilirao se kao najveći protivnik izbjegličke politike kancelarke Angele Merkel (CDU), čija je sestrinska stranka CSU i s kojom su na saveznom nivou u vladajućoj koaliciji. Alternativa za Njemačku sutra će na pokrajinskim izborima u Bavarskoj vjerojatno osvojiti do 14 % glasova.
Partija slobodnih birača Bavarske (Freie Wähler Bayern) ima osigurano 8 % glasova. Oni se bave lokalnim i komunalnim pitanjima. SPD (Socijalistička partija Njemačke) i dalje je u slobodnom padu i prema anketama osvojit će tek 13 % glasova. Konzervativne i umjerene stranke pred ove izbore su se našle u svojevrsnom raskoraku. Desne stranke dosegnule su svoj zenit, i tu su se za sada zadržale. Migrantski val u punom opsegu je prošao. Migranti su smješteni i umireni. Postali su nezanimljivi općoj populaciji. Malo se o njima priča među narodom. Ispuhana je konzervativna i ponajviše desna glasačka i stranačka energija. Vjetar u leđa CSU-u bi mogla dati vijest s početka listopada kojom su koalicijski partneri na saveznoj razini postigli konsenzus oko načela kojim bi se omogućilo doseljavanje u Njemačku. Pitanje ljudi koji su zatražili azil, a on im je odbijen, za konzervativce je bespredmetno i oni prema njima moraju odmah napustiti Njemačku, dok socijalistički ministar Olaf Scholz populistički naglašava: "Mi progonimo krive ljude, kažu nam mnoge građanke i građani kad vide da ima kriminalaca koji se uspješno odupiru progonu, a da istovremeno moraju otići oni koji odlično rade i za koje svi žele da ostanu." Konzervativci i socijalisti se slažu da je Njemačkoj potrebna radna snaga, ali da moraju usuglasiti detalje o njihovu uključivanju u njemački gospodarski kompleks. Spominju primjenu prilagođenog kanadskog modela uključivanja migranata i izbjeglica u sustav. Iz ovakvih izjava čelnika i glasnogovornika CSU-a i SPD-a može se razumjeti i moguće preslikavanje nacionalne koalicije na pokrajinsku Bavarsku.
Inače, urbano stanovništvo pred izbore ima svoje zahtjeve i traži svoj dio. Oni hoće kruha preko pogače. Dižući Zelene, očekuju povratak prirodi, harmoničnom zelenilu, obzirnosti prema životu. Njima se ne sviđa uvođenje raspela u državne institucije koje naglašava novo rukovodstvo CSU-a i predsjednik ministar Bavarske Markus Soeder. Njihovo nezadovoljstvo potaklo je generalnog tajnika CSU-a Markusa Blumena da izjavi sljedeće: "Iz multikulturnog okružja ne dolazi ni jedna teška riječi protiv novog vala antisemitizma, već protiv kršćanskih simbola u svakodnevnom životu, protiv kojih se oni žele odlučno boriti."

Bavarci se opravdano žale na opustošen ekološki sustav, ali ne uzimaju u obzir vlastitu homocentričnost koja je dovela do tog stanja. Loše stanje ekosustava cijena je koja se plaća raskošnoj uljuljkanosti i egzistencijalnoj sigurnosti Bavaraca i Nijemaca općenito. Podzemne vode su im dramatično onečišćene gnojivom, zaprašivanjem i otpadom iz poljoprivrede (reforma poljoprivrede zelenima je na gotovo svim izborima glavna tema), stočarstava i industrije. Pitka voda im je neupotrebljiva. Zrak je katastrofa. Svjetlosno zagađenje je neizdrživo. Visokotehnološka proizvodnja poput automobila (BMW i Audi) i druge nepotrebne gomile željezarije i plastike uzimaju danak životnom prostoru i okolišu u Bavarskoj. Tradicionalne zajednice su devastirane i uništene bjesomučnom proizvodnjom robe široke potrošnje. Šume su uglavnom posječene. Divljač odstrijeljena i rastjerana. Jako puno bavarske djece nikada nije vidjelo ni kukca, rijetko čuju cvrkut ptica. Na obližnjim planinama rastaču se ledenjaci. Bavarska jezera i rijeke ispražnjene su od riba. Proizvodnja, potrošnja, kontrolirano slobodno vrijeme i zabava za ljude priznaju se kao jedino poželjno ponašanje. Ljudi intuitivno osjećaju da je došlo "tiho proljeće". Naširoko se promovira američka naturalistica Rachel Louise Carson, koja u svojoj istoimenoj knjizi piše: "Dolazak proljeća više ne najavljuju jata ptica koja se odnekud, s juga, vraćaju, a rana jutra, nekad ispunjena njihovim veselim cvrkutom i pjevom, sada su čudno tiha."
Prisutno je i rastuće nezadovoljstvo zbog neprodanih stanova i velikih zakupnina. Zdravstveni sustav nema dovoljno stručnog osoblja, a njegovi su zaposlenici sve manje plaćeni. Za 75 % starijih osoba skrbi se rodbina. Skriveno siromaštvo je u porastu, posebno među starijim ženama i samohranim roditeljima. Starenje stanovništva je izazvalo nedostatak radne snage. Više od 260.000 radnih mjesta je neispunjeno. Dvije trećine bavarskih tvrtki ovaj problem smatra najvećim rizikom za daljnji rast.
Sadašnjim dogovorom, netom prije pokrajinskih izbora, na nacionalnoj razini Seehofer i CSU pokušavaju ublažiti grublju retoriku i neobuzdana djela koju su promovirali prije ljeta. Suprotno očekivanju poticanjem usađivanja straha u nadi da će njegova stranka preuzeti glasove desne strane, stabilizirali su AfD i digli su ljevicu. Veliki broj konzervativnih birača ostao je zatečen ovakvim ponašanjem. Njima nije potrebna sigurnost, zaštita, nadgledanje sa strane i zatvaranja granica. Oni znaju da žive u jednom od najsigurnijih, najbolje organiziranih i najpristojnijih društava u Europi i svijetu. Kršćanska solidarnost i opća kultura duboko je utkana u svijest Bavaraca i oni žele prije svega pragmatična i humana rješenja za dobrobit svakog živog bića. Oni ne žele kupovati bijelo roblje. Bavarski narod je svjestan da su mu dosadašnje milosrđe i poniznost donijeli bogatstvo i poštovanje cijelog svijeta. Bavarci nikada nisu bili ksenofobni. Nemoguće ih je takvima napraviti. Iz njihova indentiteta stasali su mnogi civilizacijski uzori, a jedan od najvećih svakako je još uvijek živući teolog Joseph Ratzinger (papa emeritus Benedikt XVI.)