Hrvatska i Engleska - deveti put. Time se Gordi Albion svrstao u skupinu reprezentacija (Izrael, Slovenija, Ukrajina) s kojima je Hrvatska od osamostaljenja najviše puta igrala. Bit će to i posve drukčiji susret nego svi dosad jer su utakmice Lige nacija nešto između prijateljskih i natjecateljskih.

No, kada igraš s Englezima, karakter utakmice je u drugom planu. Uvijek je slatko pobijediti one koji su izmislili igru. I baš zbog toga svaka od dosadašnjih osam utakmica ima svoju, posebnu, priču. Čak i kada su imale tek prijateljski predznak. Naravno, sjećanja na tri pobjede koje smo ostvarili uvijek će izmamiti veliki smiješak jer su sve imale golemo značenje, ali zapeći će obraz kada se prisjetimo pljuski koje su nam Englezi opalili u kvalifikacijama za SP 2010. i u Zagrebu i u Londonu. Uglavnom, sudari s njima uvijek su drukčije utakmice od ostalih.


Na Rujevicu "Tri lava" dolaze s još svježim ranama koje smo im nanijeli u polufinalu SP-a u Rusiji. I zato moramo biti oprezni i pametni u toj utakmici, bez obzira na to što ona nema onaj pravi natjecateljski naboj. Liga nacija je pričuvno natjecanje, koje nailazi na sve više kritika u nogometnom svijetu, ali se sad mora igrati. Hoće li prvo njezino izdanje biti i posljednje, vidjet ćemo, ali svakako treba računati da će Englezi imati velik motiv da nam bar dijelom uzvrate za jade koje smo im nanijeli u Moskvi. Iz prethodnih okršaja znamo kako brutalni mogu biti kada se osvećuju, pa zato - pamet u glavu. Prije nešto više od mjesec dana doživjeli smo bolno otrježnjenje u Elcheu. Dok smo se mi još ljuljali opijeni uspjehom na World Cupu, Španjolci su na nas bacili šest ampera hladne vode. Je li ta teška noć bila dovoljna našim reprezentativcima za konačno buđenje iz mundijalskog sna? Morala bi biti. Nova slična bruka stvarno nam ne bi trebala, jer nakon nje više ne bi pomogla ni činjenica da smo drugi na svijetu. Bit ćemo to još četiri godine, pa već jednom moramo prestati pričati o tome ma koliko grandiozan taj uspjeh bio. Moramo se vratiti u realnost, a ona će večeras u Rijeci stvarno biti gadna već u uvodu. Prazne tribine Rujevice zbog splitske svastike bit će klasični početak povratka u stvarnost. To bi trebalo prisjetiti naše reprezentativce kako su teškim i krvavim putem došli do uglednog društva. Ta krv, taj znoj i suze trebat će nam opet jer se s velikima ne može igrati u rukavicama ili salonski. Nogometni teškaši poput Španjolske ili Engleske zadaju teške udarce ako im se pruži prilika i uopće ih nije briga ako suparnik u tome i spusti gard. Tada udaraju još jače. Zato su veliki, jer ne štede nikoga i nikada. Hrvatska se na to mora naučiti i mora prestati živjeti u ruskoj bajci. Možda sablasno prazne tribine Rujevice pomognu u izbacivanju ruskih misli. To je u ovom trenutku i dalje najveći problem izbornika Zlatka Dalića. Većina naših reprezentativaca javno se požalila kako im nije lako uhvatiti formu nakon tog nezaboravnog mundijalskog ljeta. Neki su, pak, platili visoku cijenu, pa su zbog ozljeda propustili početak sezone (Kramarić, Rebić, Lovren), drugi posljedice osjete i danas (Vrsaljko), a treći jednostavno glavom još nisu do kraja unutra (Modrić). S te strane gledano, huk s tribina Rujevice itekako bi im dobro došao. No neće ga biti.



"Kockasti" će večeras biti prepušteni sami sebi, i to u prvom nastupu na hrvatskom tlu nakon Rusije. Možemo samo zamisliti kakva bi ludnica bila na Rujevici da se igra uz publiku. Dobro je rekao engleski izbornik Garteh Southgate: "Sve bi se treslo." No toga neće biti. S jedne strane svakako hendikep, a s druge bi to moglo biti prednost. Zašto prednost? Zato što se ova naša generacija igrača, nažalost, već naigrala utakmica pred praznim tribinama, a Englezi to nisu doživjeli još - nikad. Onaj tko jest zna da je to najodvratniji mogući (bez)osjećaj. No iz te kože se ne može. Uz to, izbornika Dalića muče i brojne ozljede. Nema prvog vratara Lovre Kalinića, Brozovića, Vrsaljka, Barišića, Santinija, Čopa, a još otprije ni Strinića. Odmah na vidjelo iziđu za Hrvatsku već standardni problemi na bekovskim pozicijama. Pivarić će pokriti lijevu stranu, ali na desnoj je krater. Dalić je pozvao Karla Bartoleca, no pitanje je hoće li ga odmah gurnuti u vatru. Prije će Dalić priliku dati Jedvaju ili čak možda Vidi, pa sredinu obrane popuniti Mitrovićem. Ostalo je uglavnom ono najjače čime raspolažemo. U odnosu prema rujanskom okupljanju, vratila su nam se dva jaka napadačka aduta, Kramarić i Rebić, te važan obrambeni čovjek, Lovren. Trebali bismo biti jači bez obzira na dosta izostanaka. Ključ će opet biti u glavi. Ako mislima budemo na terenu, neće biti problema, ali ako još budemo prebirali po ruskim sjećanjima, bit ćemo u ozbiljnim problemima. I mi i Englezi u taj susret ulazimo s iste pozicije jer su nas Španjolci pobijedili i jedne i druge. Dakle, ostaje nam bitka za drugo mjesto u skupini, a ono uopće nije nevažno kako se možda čini. Biti drugi znači osigurati opstanak u A razredu lige nacija, ali i ulogu nositelja u ždrijebu kvalifikacijskih skupina za Europsko prvenstvo. Dakle, nije Liga nacija baš tako bezvezno atjecanje...