Bio i ostao svoj. Nogometni je trnoviti put Antuna Labaka na kojeg je danas 48-godišnjak Zakoračio na travnjaku u Josipovcu Đakovačkom gdje je odrastao, a za tamošnju seniorsku momčad Omladinca zaigrao kao 16-godišnjak ostajući do danas najmlađi prvotimac aktualnog županijskog drugoligaša.

Već sljedeće je godine igrao za osječku Elektru nakon što je u grad na Dravi došao na srednjoškolsko obrazovanje i ponovno bio jedan od najmlađih seniora u "crveno-crnom" dresu. Zamijenio ga je potom plavim đakovačke Croatije u kojem je definitivno skrenuo pozornost na sebe, pa je sljedeći dres, bijelo-plavi, bio logičan slijed, budući da je 1992. godine potpisao četverogodišnji profesionalni ugovor s prvoligašem Osijekom.


- Dolaskom u Gradski vrt ispunio mi se dječački san zaigrati u Prvoj ligi. Sljedećih nekoliko godina imao sam status prvotimca opravdavajući ga dobrim igrama - počeo je taj napadač kojeg su zbog urođene brzine prozvali "sin vjetra."
U međuvremenu je tome dodao vrlo solidnu tehniku, odnosno postao je igrač prevage neuhvatljiv uglavnom za protivničke igrače. Bio je sigurno jedan od najbržih igrača koji je branio boje Osijeka, koje je, međutim, nakratko napustio i u tome trenutku praktički si odredio životni put.
- Došlo je do promjene u rukovodstvu Osijeka s čijim novim čelnicima nisam našao zajednički jezik, pa sam izlaz vidio u posudbi za osječku Olimpiju. Za koju sam odigrao svega 15 minuta, jer su mi u tome debitantskom nastupu slomili nogu i šest mjeseci sam morao pauzirati. Sredivši si i odredivši tada život, jer sam se oženio sa sadašnjom suprugom Marijom te dobio sina i četiri kćerke koji su mi najveći pokretač, motiv i potpora - elaborirao je kratke i slatke dane u klubu sa Zelenog polja.
Uslijedio je povratak u Gradski vrt i uskoro istek ugovorne obveze.
- Istekao je ugovor i nije mi bilo do potpisivanja novoga, iako tada nisam imao ništa konkretno glede nastavka karijere. Prijatelj iz Stuttgarta javio mi je da tamošnji drugoligaš Kickers traži napadača i odlučio sam probati tamo se nametnuti. Sjeo sam u automobil i odvezao se u Njemačku tada niti ne pomislivši da ću se tamo zadržati devet godina. Prvi trening u Kickersima trajao je svega pola sata, jer su me čelnici kluba pozvali u prostorije i potpisali sa mnom ugovor. Od početka mi je krenulo dobro i već poslije godinu dana stigla je znatno izdašnija ponuda Energie Cottbusa koji je tada ušao u Drugu ligu. Trebalo je otići u istočnu Njemačku, ali su uvjeti bili takvi da o geografiji nisam uopće razmišljao. I posve pogodio jer sam tamo ostao pet godina izborivši s klubom elitni njemački status i upisavši se u njegovu povijest. Do danas, naime, nitko me nije prestigao na klupskoj listi strijelaca, budući da sam sa svojih 48 postignutih pogodaka i nadalje nedostižan za one koji sada tamo igraju. Njemačke sam epizode potom nastavljao u LR Ahlenu i Eintrachtu iz Triera, dijeleći tada svlačionicu sa Zoranom Mamićem. U međuvremenu je 35. godina sjela na leđa i zov domovine me sve više privlačio, ali o završetku karijere nisam razmišljao. Počeo sam se vraćati na korijene pa sam te 2005. prešao u đakovačkog trećeligaša, zatim u onog iz Našica, pa sam potom branio klupske boje susjeda iz Jurjevca, da bih kopačke o klin objesio u rodnom mjestu - zaključio je Labak igračkom karijerom koja je trajala više od dva desetljeća.

Ostanak uz teren bio je prirodan slijed i krenuo je u trenerske vode startavši u domicilnom Omladincu.

- Volim nogomet i sigurno ću uz njega ostati. Trenerski me poziv itekako privlači, ali nisam razmišljao da mi to bude i profesija. Nije, međutim, u budućnosti isključeno da budem trener profesionalnog kluba, ali to dolazi u obzir tek kada petero djece izvedem na životni put, što mi je sada glavna preokupacija. U međuvremenu sam određena iskustva stekao, a mnoga sam ponio iz igračkih dana od stručnjaka od kojih se moglo doista mnogo naučiti. Imam, dakako, svoju viziju i nastojim se svakodnevno usavršavati pa ću vidjeti što sutrašnjica donosi. I inače nisam daleko unaprijed razmišljao nego me vodio instinkt koji me do sada ni na jednom životnom polju nije iznevjerio. Radujem se svakom novom danu i obitelji koja raste i razvija se kako smo supruga i ja razmišljali, a djeci dali slobodu u odabiru svoga puta kakav sam osobno izabrao i nisam požalio - zaključio je aktualni trener jurjevačkog trećeligaša Zrinskog u kojem je utabao stazu sadašnjeg natjecateljskog uzleta. Uostalom, kod popularnog "Lajbe" ta je putanja bila permanentna neovisno o tome čega se on prihvatio.