Objavljeno 27. rujna, 2018.
Stablašice su biljke kojima je potrebno mnogo godina da bi dobile zadovoljavajuću visinu, što svakako treba uzeti u obzir pri planiranju vrta
Često pri gradnji kuće zapostavljamo zelenilo i potrebno bilje kojim možemo oplemeniti okućnicu. No možemo postupiti i drukčije. Naime, već u početku gradnje možemo saditi razne biljne vrste tamo gdje nam neće smetati pri radovima na gradnji.
Prije svega tu mislimo na stablašice jer grmlje, trajnice i ljetnice možemo brzo zasaditi i donekle oplemeniti našu okućnicu i nakon gradnje kuće. Međutim, stablašice su biljke kojima je potrebno mnogo godina da bi dobile zadovoljavajuću visinu. Želimo li to nadoknaditi, pa odmah nakon što smo sagradili kuću imati već velika stabla, moramo znati da je to vrlo skupo. Možemo nabaviti stablašice visoke i po nekoliko metara i takve zasaditi i odmah dobiti osnovnu formu našeg vrta. Danas ljudi sve više kupuju već velike stablašice, koje sade u vrtu, bez obzira na cijenu jer ne žele čekati da malo stablo naraste do određene visine i dođe do punog izražaja.
Kad odabrati listopadno bilje?
Najveći su problem svakako stablašice koje želimo zasaditi za stvaranje sjene u vrtu ili na terasi. Za sadnju sjenašica najčešće koristimo listopadno bilje, i to zbog dvaju osnovnih razloga. Prvo, ove biljke rastu vrlo brzo te tako jako brzo stvaraju sjenu, a drugi je razlog u tome što najesen ostaju bez lišća. Tako ogoljela stabla omogućuju nam od jeseni do proljeća veću osvijetljenost i osunčanost terase i kuće, pa za lijepih sunčanih dana možemo koristiti terasu za odmor na suncu. Za tu namjenu ne možemo koristiti baš mnogo biljnih vrsta, no ipak je dovoljno onih koje možemo koristiti za stvaranje sjene na terasi ili u vrtu. Drugo, od takvih biljaka možemo napraviti i sjenice, i to sadnjom nekoliko biljaka u krug, četverokut ili u pravokutnik. Dakako da takve biljke moramo redovito održavati i formirati kako bi sjenica imala skladan izgled i djelovala privlačno. Takve nam sjenice jednako kao i terase mogu koristiti za odmor i osvježenje tijekom vrućih ljetnih dana.
Gustoća sadnje
Brzorastuće stablašice možemo koristiti i za stvaranje sjene na našim parkirnim prostorima na okućnicama. Gustoću sadnje za parking određuju veličina prostora i količina parkirnih mjesta. Za dobivanje sjene na terasi obično koristimo po dvije biljke koje će stvarati sjenu. Taj broj može biti i veći, ovisno o veličini terase. Međutim, moramo paziti da nam previše istih vrsta ne stvori monotonost u vrtu, pa je najbolje ne saditi više od dva stabla iste vrste. Među najprimjerenije vrste koje brzo rastu svakako se ubrajaju Sophora japonica, Jacaranda mimoseafolia, donekle Catalpa bignoninoides, Cercis siliquastrum i svakako jedna od najljepših Melia azedarach.
Sophora japonica, u nas poznata jednostavno kao sofora, brzorastuća je biljka koja potječe iz Kine i u nas naraste oko deset metara visoko i jako se razgrana dugim granama. Kad dostigne određenu veličinu, poželjno ju je zbog forme orezivati svakog proljeća. Cvjetovi su joj neugledni, žućkasti i kao takvi nemaju posebnu vrijednost. Njezina je posebna vrijednost upravo u stvaranju velike krošnje koja stvara prozračnu sjenu. Postoji posebno lijep viseći kultivar, no njime ne možemo postići toliko sjene. Valja napomenuti i da je sofora vrlo medonosno drvo, pa je u vrijeme cvatnje pčele rado posjećuju.
Jakaranda u nas može narasti nešto manja od sofore. Potječe iz Brazila i vrlo je dekorativna, naročito zbog piramidalno metličastih formi cvijeta plavoljubičaste boje. U nas je poznata pod imenom maglača ili lažni palisander. Problem kod ove biljke je što može izdržati samo do -6 Celzijevih stupnjeva, pa se lako može smrznuti. Specifičnost je jakarande u tome što joj listovi opadaju tek u veljači ili ožujku, nedugo prije kretanja nove vegetacije. Kod jakarande je zanimljiv i plod, koji je duguljast tobolac-pucavac.
Catalpa i judino drvo
Catalpa potječe iz južnih dijelova SAD-a. Ima velike srcolike listove, a cvjetovi su uspravne metlice. Zanimljiva je zbog svog izgleda i kad joj opadne lišće jer na sablu ostaju ponekad i do pola metra dugački tobolci slični cigarama, pa je neki zovu cigarovac ili cigaretno drvo. Judino drvo ili Cercis siliquastrum potječe s Mediterana. Pretpostavlja se da se na njega objesio Juda, pa se stoga i zove judino drvo. Ovo je drvo posebno zanimljivo zbog izuzetno bogate cvatnje na proljeće jer cvate prije listanja cvjetovima ružičastoljubičaste boje, koji rastu u skupinama često čak i na samom deblu i debljim granama. Kod nas naraste i više od deset metara. Listovi su mu srcoliko okruglasti, sjajni, živozelene boje. Izuzetno je otporan na sušu.
J.Kn.
Formiranje u željene oblike
Nedostatak je ovih brzorastućih stablašica u tome što nakon cvatnje odbacuju mnoštvo sitnih cvjetića koji prljaju terasu ili dvorište. No cvatnja obično ne traje dugo i cvjetići opadnu u relativno kratkom roku, pa prostor nije problem očistiti. Opadanje listova najesen također nam donosi obvezu čišćenja zbog urednosti prostora, no i njih redovnim pometanjem možemo brzo ukloniti. U nas na tržištu možemo naći sadnice ovih biljaka zasađenih u kontejnerima i po nekoliko metara visoke. Ako nabavimo sadnice ove biljke, nakon sadnje ih obično prikratimo kako bi se bolje razgranale i kako ne bi postigle preveliku visinu. Problem će nam možda biti i redovita rezidba krajem zime, čime formiramo stabla u željene oblike. Međutim, sve to ne bi nam trebalo biti opterećenje jer ćemo u sjeni njihovih stabala i stabala svih drugih stablašica pogodnih za tu namjenu moći uživati od proljeća do jeseni, a osobito tijekom žarkih i vrućih ljetnih dana, kada nam je njihova hladovina i najpotrebnija.
Otporna i zahvalna Melia
Jedna od najčešće primjenjivanih biljaka za brzi rast i sjenu je svakako Melia azedarach. Nekada su se, naime, iz njenih koštica izrađivale očenaš-krunice po čemu je kod nas i dobila ime. Inače, ime joj je grčkog podrijetla i znači jasen. Melia potječe s područja Himalaja i ne zna se kako je dospjela kod nas. Melia je jedna od najzahvalnijih i vrlo otpornih biljaka. Zanimljiva je zbog svojih perastih listova, a kad ih gledamo, imamo osjećaj da se stalno gibaju, čime stvara ozračje prozračnosti i osvježenja. Cvate mirisnim metličastim cvjetovima plavoružičaste boje prije listanja. U nas naraste i više od deset metara. Plod joj je prvo zelena boba koja tijekom zime izgubi opnu i ostaje suha žućkasta koštica, tako da drvo i zimi djeluje dekorativno, okićeno zlatnožutim kuglicama. Mekanog je drva i lako se lomi, zato ju je potrebno svake zime orezati nakratko kao i većinu naznačenih biljaka. Međutim, nakon rezidbe joj izrastu čak do četiri metra dugački izboji, koji brzo stvore gustu krošnju i debelu hladovinu.
Judino drvo je zanimljivo zbog izuzetno bogate cvatnje na proljeće jer cvate prije listanja ružičastim cvjetovima