U Europskoj uniji treba unaprijediti javne politike u području rada, poreza i socijalne skrbi kako bi se zaštitile ranjive skupine radnika i riješila sve veća nejednakost koju izazivaju ubrzane promjene na tržištu rada i nove tehnologije, stoji u novom izvješću Svjetske banke, u kojem se upozorava i na situaciju u Hrvatskoj. U izvješću "Prema novom društvenom dogovoru: suočavanje s napetostima u raspodjeli dohotka u Europi i Srednjoj Aziji" poziva se na temeljito preoblikovanje socijalnih politika ne bi li se usporilo stvaranje sve većeg jaza između građana. Navodi se kako se za mnoge još uvijek može reći da pripadaju srednjem sloju po dohotku koji ostvaruju, ali ne i po materijalnoj sigurnosti koju uživaju. Tako se u nekim državama članicama EU-a udvostručila visina dnevnih primanja potrebna kako bi se izbjeglo zapadanje u siromaštvo.
“Dugoročno zaposlenje s redovnom plaćom više ne čini normu, osobito za mlade, i moramo bolje shvatiti kako se stvara nejednakost i kako rast može postati uključiviji”, izjavio je potpredsjednik Svjetske banke za Europu i Srednju Aziju, Cyril Muller.
Iz Svjetske banke navode da se u Hrvatskoj od 2002. do 2013. broj zaposlenih na nepuno radno vrijeme ili na određeno razdoblje popeo s 11 na 15 posto. Kad su u pitanju mladi, pak, taj je rast bio još snažniji. Tako je u 2002. godini 29 posto zaposlenih u dobi od 20 do 24 godine radilo na nepuno ili određeno vrijeme, a u 2013. njihov se udio popeo na 45 posto, što je skok od 16 posto. Za prevladavanje navedenih izazova iz Svjetske banke preporučuju primjenu triju općih pristupa u javnim politikama. Oni se odnose na povećanje zaštite u svim vrstama ugovora o radu, uvođenje univerzalnih sustava socijalne skrbi, a savjetuju i proširenje poreznih osnovica s modela temeljenog isključivo na primitcima i izdatcima na sustav koji bi zahvatio one s višim primanjima. "Mnogi građani EU-a još uvijek ne znaju za uzlaznu mobilnost i osjećaju kako su upali u stupicu nejednakosti", poručuju iz Svjetske banke.
Primjerice, kažu da tako u Hrvatskoj okolnosti u kojima je pojedinac rođen čine važnije odrednice pristupa visokoškolskom obrazovanju za generacije koje su stasale početkom 2000-ih nego za generacije koje su se počele obrazovati prije tranzicije. "U slučaju RH indeks nejednakosti u mogućnosti pristupa visokoškolskom obrazovanju za dobnu skupinu rođenu 1980-ih dvostruko je veći negoli za one rođene 1940-ih", upozoravaju.H