Dobrotvor može biti svatko, a filantropija je čin dobre volje i velika srca te može stajati nešto novca, ali ne mora koštati ništa. Sve ono što nesebično darujemo drugima, obično je riječ o ljudima u potrebi, bez obzira na to je li riječ o novcu, usluzi ili samo osmijehu akt je dobročinstva na koje smo svi pozvani. Upravo je to bila poruka javne tribine "Filantrop i ja – kako postati dobročinitelj u par jednostavnih koraka‘‘ održane u ponedjeljak navečer u kinu Uranija.
Dvije osječke zaklade, Slagalica i Srce grada Osijeka, organizirale su javni razgovor s troje osječkih dobročinitelja, književnikom Davorom Špišićem, sveučilišnom docenticom Marinom Stanić i humanitarkom Majom Sajler Garmaz.
Najzanimljivije je bilo čuti iskustvo Maje Sajler Garmaz, i to ne zato što je riječ o afričkoj egzotici nego zato što je upravo njezina osobna priča svjedočanstvo kako je moguće da se jedno neobično turističko putovanje pretvori u lijepu dobrotvornu priču.
- Suprug i ja osnovali smo Humanitarnu udrugu Srce za Afriku koja djeluje od kraja 2011. s ciljem pomaganja katoličkoj misiji u Ruandi u selu Kivumu koju vodi fra Ivica Perić. Mi smo tamo prvi put došli 2007. kao avanturisti na svoj medeni mjesec. Htjeli smo vidjeti izbliza afričke životinje, popeti se na vrh aktivnog vulkana, boraviti s gorilama u džungli. Sve smo to učinili, no ono što nas je najviše fasciniralo to je bilo upravo to selo, brojna djeca i taj fra Ivica koji u selu bez struje i vode pokušava djeci osigurati ono najosnovnije, a to je da idu u školu. Odlučili smo u tome pomoći fra Ivici da sagradi škole. Pokrenula se lavina, danas u Kivumu imamo jednu školu, vrtić i dvije srednje škole te 700 djece pod svojom skrbi za koju osiguravamo svaki dan besplatni topli obrok, pitku vodu i obrazovanje - rekla nam je Maja Sajler Garmaz. D. Celing