NAŠICE - Uz vrijedne dijelove prirodne baštine i krajobrazne vrijednosti, relativno bogato povijesno nasljeđe i niz vrijednih dobro očuvanih nepokretnih kulturnih dobara, povijesno-kulturnu baštinu čine i klaviri u dvorcima obitelji Pejačević.
Bogata i moćna našička vlastelinska obitelj bila je pokretač ne samo gospodarskog nego i društvenog života. Na temelju zapisa i fotografija, Pejačevići su posjedovali bar četiri klavira. No, danas je poznata sudbina dva klavira koji se nalaze u dvorcima.


Sudbinom klavira bavila se muzikologinja Vilana Vrbanić, koja je u sklopu Memorijala Dore Pejačević pripremila zanimljivo predavanje nastalo kao produkt istraživanja za doktorski rad. Predavanje je bilo posvećeno Dori Pejačević, prvoj hrvatskoj skladateljici, kćerki hrvatskog bana grofa Teodora Pejačevića i mađarske barunice Lille Vay de Vaya. Od majke Lille, vrsne pijanistice, pjevačice i skladateljice manjih glazbenih komada, naslijedila je sklonost prema glazbi i talent te dobila prvu glazbenu poduku. Dora je počela glazbu učiti kao dijete i čim su roditelji shvatili da njezine sklonosti za glazbu prelaze uobičajene okvire mladenačke razbibrige aristokratskih djevojaka, omogućili su joj uoči Prvog svjetskog rata glazbeno usavršavanje. Privatno glazbeno školovanje, osim u Našicama i Zagrebu, nastavila je u Dresdenu, a kasnije u Münchenu. Počela je svirati, a kasnije i skladati svoja djela na klaviru marke Blütner koji se danas čuva u Zavičajnom muzeju u Dvorcu Pejačević (Veliki dvorac), u spomen-sobi Dore Pejačević.
- Klavir koji se nalazi u spomen-sobi nabavljen je 1894., a Dora Pejačević počela je svirati 1897. godine. Već tri godine klavir je bio u dvorcu kada je Dora kao dvanaestogodišnjakinja počela svirati. Na tom klaviru nastala su njezina prva skladateljska ostvarenja – ističe muzikologinja Vilana Vrbanić. Valja reći da je kroz povijest klavir preživio i danas je u vlasništvu Zavičajnog muzeja Našice. Naime, nakon odlaska obitelji Pejačević iz Našica krajem Drugog svjetskog rata, dvorac nije doživio sretnu sudbinu. Iako je dvorac bio devastiran i opljačkan, klavir je sretno preživio i svoje slavne dane ispisuje od 1985. godine kada je otvorena spomen-soba Dore Pejačević u kojoj ima najistaknutije mjesto. Te je godine restauriran i od tada se redovito ugađa da bi se na njemu sviralo u vrijeme važnijih glazbenih događaja.

- Važno je to da se na njemu danas svira. On nije samo muzejski izložak, nego klavir živi u svojoj punini kao glazbeni instrument. Na njemu se svira, ali naravno treba naći granicu i biti svjestan ograničenja, s jedne strane da je vrlo vrijedan i star instrument, a s druge strane da je muziciranje njegova primarna funkcija – napominje Vrbanić.
Iako se u spomen-sobi nalaze eksponati vezani uz Dorin život, dijelovi pokućstva iz njezine sobe, obiteljske fotografije i dokumenti, notni zapisi, dokumentacija o koncertima i malobrojni sačuvani predmeti iz posjedovanja obitelji Pejačević, posebno je vrijedno i mramorno poprsje Tuga iz 1906. godine, koje se nekad nalazilo u njezinoj sobi. No, klavir je predmet koji najviše asocira na stvaralaštvo Dore Pejačević. Iza Dore Pejačević ostao je dragocjen opus od 58 djela, od kojih mnoga nisu objavljena, ali se čuvaju njihovi rukopisi. Vrijedno muzejsko i kulturno blago Našica predstavlja i klavir marke Steinway koji se nalazi u Dvorcu Marka Pejačevića (Mali dvorac) i koristi ga Osnovna glazbena škola Kontese Dore. Klavir je rađen 1907. godine za Dorina brata Marka Pejačevića. U povijesti je ostalo zapisano da je taj klavir posjedovao i skladatelj i publicist Marko Kiš Šaulovečki.
- Zanimljivo je to da je klavir ili 1927. ili 1929. kupio Marko Kiš Šaulovečki, čiji je cijeli skladateljski opus upravo nastao na klaviru iz dvorca Dorina brata. Klavir je naslijedio Kišov nećak koji ga je smjestio u kuću u Ščrbenac, a potom ga prodao barunu Nikoli Adamoviću Čepinskom koji ga je odlučio darovati s plemenitom namjerom da obogati glazbeni život Našica. Posebnu zaslugu u ovoj donaciji imao je i Dorin sin, Theodor von Lumbe – kaže Vrbanić. U darovnici iz 1997. godine zapisano je da je na koncertnom klaviru marke Steinway svirao i Arthur Rubinstein, poljski pijanist, tijekom svojih koncerata u Zagrebu.
Na klavirima obitelji Pejačević proteklih su godina svirali brojni virtuozi kao što je Ida Gamulin, Matija Dedić, Yoko Nishii, Tomoriho Adachi….