Objavljeno 22. rujna, 2018.
Stara je poslovica da nitko nije postao zločinac u jednome danu. Zlo je kao korov. Ako čovjek dopusti da se razraste, osvojit će mu srce. Evo kako to zorno opisuje apostol Jakov: "Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate - ubijate; hlepite, a ne možete postići - borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate, jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite".
Zlo počinje time da čovjek hlepi za nečim što mu ne pripada. O tome govore deveta i deseta zapovijed: "Ne poželi!" Ako čovjek, veli Jakov, ne može postići ono za čime neuredno i neopravdano hlepi, spreman je on i na veće zlo: ubiti, ili pak voditi cijeli rat. To je kao kad se dva brata zakrve oko polakvadratnog mjesta nasljedstva. U svojoj zaslijepljenosti idu za tim da sve više i više napakoste onome drugome, koštalo što koštalo... I onda, veli Jakov, tako zapravo ništa ne postignu, baš kako veli poslovica: "Oteto – prokleto...".
Važno je njegovati svoje srce. Ako zanemarimo pospremati kuću, ako student neredovito uči, ako se vrt redovito ne uređuje, stvari postaju sve gore i gore. Ako čovjek ne njeguje svoje srce, ako - i ne primjećujući - dopušta da se njega sve više uvlači zloba, zavist, častohleplje, materijalizam, želja za onim što mu ne pripada, onda se malo-pomalo pretvara u čudovište. Osjetljiva smo mi bića. Kao što je čovjek - vele neki prirodoslovci - ono što pojede, tako smo mi u moralnom smislu ono čemu dopuštamo da u nama raste i buja. Onda se dogodi - da spomenem onaj strašni primjer - da ovisnost o kocki malo-pomalo dovodi do pljačke i ubojstva... Zato valja biti oprezan na samom početku, baš kao što Bog govori Kajinu koji se bavio mišlju da ubije svoga brata: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer pred vratima. Još joj se možeš oduprijeti".
Trudimo se da nam kuća izgled uredno. Nastojimo održavati higijenu. Djecu učimo da peru zube, da redovito uče, da se bave sportom. Ne zaboravimo pri tome dušu. Valja nam u sebi njegovati dobrotu, strpljivost, praštanje. Duša - to smo mi, to je središte mene i moje osobnosti. Mudro veli Isus: "Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?". Mudra je to riječ. Dobro je nad jom zastati.
Piše: Zvonko PAŽIN