Razgovor o hrvatskoj politici nikad ne smije izgubiti iz vida privilegiranost koju politička kasta u Hrvatskoj ima. Biti u i blizu politike, znači imati pristup resursima i privilegijima koje obično nisu dostupni drugima, od članstava u raznim odborima, preko putnih troškova i smještaja te službenih automobila, do mogućnosti odlučivanja o mnogim relevantnim pitanjima - kaže dr. sc. Sven Marcelić, sociolog sa Zadarskog sveučilišta, i dodaje:

- Drugim riječima, Hrvatska je politički formirana na takav način da ljudi imaju motivaciju baviti se politikom i zbog materijalnih razloga. Zato često viđamo ljude koji se uporno vrte oko stranaka, ili odbijaju prihvatiti da je njihovo političko vrijeme prošlo, čak i onda kad rezultati izbora očito govore suprotno. No, s druge strane, trenutačno se nalazimo u situaciji u kojoj su vidljive slabosti glavnih dvaju stranaka, HDZ-a i SDP-a, Živi zid nakon razdoblja uzleta ipak stagnira, a Most je u stanju hibernacije. Hrvatska se suočava s mnogim problemima, od demografije i loše ekonomije, do izostanka reformi u bilo kojem bitnom segmentu sustava kao što su obrazovanje, zdravstvo ili sudstvo. Naravno da takva situacija donosi motivaciju za pokušaj artikuliranja novih i drugačijih političkih opcija.



Slučaj Dalije Orešković također je aktualan. Zašto se ona odlučila aktivitrati u politici, i ima li uopće realne šanse da u svoj tabor privuče neke zapažene političare i etablira buduću vlastitu stranku kao relevatan faktor na hrvatskoj političkoj sceni?
- Dalija Orešković prije svega je simptom stanja hrvatske politike, posebice u onom dijelu koji je ispražnjen krizom u SDP-u, dakle lijevom centru. Tu treba uočiti dvije stvari. Jedna je da se radi o osobnom simboličkom kapitalu koji Orešković ima, a koji proizlazi iz njezine karijere koja je bila vezana uz borbu protiv korupcije. Ona se, dakle, vidi kao snažna osoba. S druge strane, to je ujedno i simptom slabosti SDP-a koji je nakon odlaska Milanovića upao u, da ironiziram sovjetsku terminologiju, kult bezličnosti. SDP ne nudi nikakav program jer se bavi sam sa sobom, a uz to je većina njegovih čak i istaknutih članova neprepoznatljiva masa koja donosi vrlo malo sadržaja. O sadržaju Orešković, Orepića i inih, još moramo čuti, ali oni su se bar profilirali kao osobe. Naravno, ključna prednost SDP-a u odnosu na njih je i dalje stranačka infrastruktura, jer jedno je biti popularna osoba, a drugo je imati tisuće ljudi na terenu koji vode kampanju. HDZ je tu u prednosti, jer je na terenu najjači, a ujedno ima i najdiscipliniranije biračko tijelo.

Kad govorimo o malim strankama, mnoge krenu vrlo ambiciozno nudeći, vidjeli smo, tzv. treći put u suprotnosti s onim što nude HDZ i SDP, da bi se vrlo brzo ispuhale poput recimo OraH-a. Kako to objasniti, je li u pitanju manjak kapaciteta, pravih ideja, pravog i novog političkog koncepta?
- Ova je tvrdnja samo djelomice točna, jer vidimo da se u međuvremenu Živi zid profilirao kao stranka s dvoznamenkastom podrškom, ali upravo preko njih možemo pratiti o kakvim je procesima riječ. I Laburisti i OraH svoj su uspon imali prije svega zahvaljujući tome što su privukli razočarane glasače SDP-a, što se lako moglo vidjeti detaljnijom analizom rezultata izbora koja je pokazala da su te stranke najbolje prošle u tradicionalnim uporištima socijaldemokrata. Živi zid je ipak uspio obratiti se i drugačijoj demografiji, pa tako posebno dobro prolazi među mladima, ali i napraviti sinergiju između aktivnih i glasnih najprepoznatljivijih članova i rada na terenu. Ne treba zaboraviti da je ta stranka počela kao pokret otpora deložacijama, što su ljudi prepoznali kao problem. Oni su dijelom također ušli u prostor SDP-u, ali su profilirali i nešto drugo, a to Laburisti i OraH nisu učinili, nego su se samo našli u momentu koji je za njih bio oportun. Živi zid ipak ima brojnije članstvo i značajniju prisutnost i vidljivost u novim medijima i društvenim mrežama, što je također vrlo važno.



S obzirom na tradicionalno jak HDZ, i posljednjih godinu-dvije onemoćali, ali još uvijek koliko-toliko respektabilni SDP, može li se uopće u dogledno vrijeme u Hrvatskoj profilirati neka nova dugoročno jaka stranka? Za sada svjedočimo uspjehu Živog zida, Most se održava “na površini”, no dojam je da ni oni ne mogu biti konkurencija SDP-u, čak ni takvom kakav je danas, još manje HDZ-u. Vaš komentar?
- U ovome trenutku vjerojatno je najvažnije to što HDZ više ne može računati na komotnu većinu, čak i kad bi raspisao nove izbore, a SDP opet nije propao dovoljno da ne bi bio relevantan faktor. Sasvim sigurno ne možemo govoriti o dvotrećinskoj većini koja bi omogućila ne samo mirno vladanje, nego i neometano provođenje reformi. Dakle, u idućem razdoblju hrvatske će vlade nužno biti koalicijske, ili s tankom većinom, kao što je sadašnja, jer konstelacija odnosa ne ide na ruku ni HDZ-u, čiji je koalicijski potencijal oslabljen nakon dvije neuspješne vlade s Mostom, ni SDP-u koji uz isti problem ima i dodatni da mu u "njegov" politički prostor ulazi priličan broj aspiranata. Ne treba zaboraviti ni da Živi zid, bar deklarativno, odbija koaliranje, što mu dodatno sužava politički prostor. Ono što je ključan problem jest to da je situacija u Hrvatskoj vrlo loša u cijelom nizu nosivih društvenih i institucionalnih kategorija, ali nikako se ne uspijeva artikulirati kritika koja ne bi dolazila iz redova već etabliranih oporbenih stranaka. Živi zid je pokazao da je moguće do neke mjere ući u taj politički prostor, ali oni imaju problem ozbiljnosti. HDZ u ovome trenutku ima najmanje motiva za promjenu i zapravo je orijentiran na unutarnju situaciju, posebice u smislu sad već prilično vidljive napetosti Plenkovića i desnog krila stranke, ali dok god su na vlasti to je univerzalan lijek za sve probleme.
Potencijal za najozbiljniju kritiku i formiranje eventualnih novih opcija vidim prije svega u prostoru koji ispražnjava SDP, ako se ne oporavi. Ne treba zanemariti ni sve glasnije pokušaje opcija koje su bliže klasičnom liberalizmu, a što u Hrvatskoj nikad nije bila značajna politička pozicija.


Kad smo kod HDZ-a njemu, unatoč problema koje Plenković ima u stranci, rejting neprestano raste. Kako to objasniti? S tim u vezi - hoće li biti prijevremenih parlamentarnih izbora, o čemu to ovisi?
- Plenkovićev HDZ, iako rast rejtinga nije osobit, i dalje održava prednost u odnosu na druge stranke. Objašnjenje je, vjerujem, u tome što, s obzirom na kaos u drugim strankama ili razočaranost u druge opcije, HDZ djeluje kao stabilna opcija. Ipak, s obzirom na sve prethodno rečeno, nisam siguran koliko bi prijevremeni izbori bili korisni za HDZ u cjelini. Oni ne bi donijeli neki osobit pomak u rezultatu, ali ono što bi mogli napraviti jest promjena konstelacija unutar stranke. Plenkoviću bi sigurno bilo lakše s većinom u čijem je kreiranju sudjelovao u većoj mjeri nego kod one koju sad ima, a koja ima još mnogo elemenata iz doba Karamarkovog vodstva.

Uz to, i SDP je u raspadu, za razliku od Milanovićevog doba. S druge strane, izbori su uvijek i rizik. Pitanje je kako bi ljudi reagirali na potencijalne nove opcije koje su trenutačno još u formiranju. Plenković se nalazi u paradoksalnoj poziciji da mu izbori nisu prijeko potrebni, ali sad je dobar trenutak da u njih uđe, tako da mislim da izbori prije svega ovise o situaciji u samome HDZ-u.(D.J.)