Nije tajna da su zadnjih nekoliko godina mediji, bilo tiskani, elektronski ili televizijski, prepuni priča o egzodusu Hrvata, posebice Slavonaca, u Irsku. Jedni se vraćaju pa kukaju kako je tamo grozno, drugi ostaju i kunu se kako je trava tamo doista zelenija nego igdje drugdje. Kao i u većini slučajeva kad se sudare ekstremne tvrnje, istina je zapravo negdje u sredini.

Treba imati na umu da Dublin nije klasična europska metropola, nego grad s jedva milijun stanovnika u kojemu živi stotinjak nacionalnosti. U tom moru lica sa svih strana svijeta Hrvati su gotovo nevidljivi. No, beskućnici su itekako vidljivi, posebice kad je riječ o djeci ili tinejdžerima koji na surovom dublinskom vjetru pružaju k prolaznicima svoje prljave, mršave dlanove na nekom od mostova preko rijeke Liffey...


Jako vidljivi su i brojni ovisnici za koje postoje ustanove koje im pomažu, ali ako su pod utjecajem droga, ili bilo kakvih drugih opijata, nemaju pristup u sklonište, ili bilo koju sličnu ustanovu tako da ostaju na ulici dok se ne otrijezne. Posebice ih se može sresti u sjevernom dijelu grada koji slovi kao opasniji zbog toga što se drastično razlikuje od otmjenog, zelenog i tihog juga grada, gdje je oduvijek živjela "bogatija klasa". Sjever Dublina su sive ulice sa zgradama od cigle, gotovo bez imalo drveća i zelenila. Za sunčanog vremena je, naravno, sve to malo ljepše, ali treba imati na umu da u Irskoj prevladava kišno i sivo vrijeme, koje čini ovaj dio grada još zlokobnijim. U Irskoj je u zadnjih godinu dana značajno porastao broj kriminalnih radnji, osim kad je riječ o ubojstvima, čiji broj je u padu. No, bez obzira na to što je mala vjerojatnost da će vas netko likvidirati na cesti, kad bezbrižno šetate gradom u rano popodne nije ugodno vidjeti ovisnicu od nekih 16 godina kako si ubrizgava heroin u preponu. Godišnje u Irskoj biva liječeno novih 9000 ovisnika, s tim da je najveći problem i dalje upravo heroin. No, sjever Dublina ima i svoje ljepše lice, posebice ako ste ljubitelj zanimljive arhitekture, vikinške povijesti, srednjovjekovnih crkvi i vizura irskog grada "kao iz filmova". Nedostatak zelenila i više nego nadoknađuje više od tristo godina star Phoenix park na samom sjeveru grada, najveći javni park u Europi. U sklopu njega smješten je i krasan zoološki vrt. Iako glavnina parkova u gradu, bez obzira na lokaciju sjeverno ili južno od rijeke Liffey, ima radno vrijeme i kapiju koja se zaključava, Phoenix park je otvoren 24 sata sedam dana u tjednu. Sjever Dublina, ali bliže rijeci, dom je irske ‘silicijske doline‘, gdje su smještena sjedišta velikih IT tvrti kao što su Facebook, Google i Twitter. Mnogi su Hrvati upravo tamo našli odlična radna mjesta, bilo da je riječ o programerima ili o administratorima na službi za korisnike, ne samo za hrvatski, nego i druge europske jezike. Posebno je visoka potražnja za poznavateljima njemačkog jezika, koji je prava egzotika na otoku.
Južni dio Dublina posve je drukčiji. Počevši od same gužve koja vlada u kvartu Temple bara, u kojemu se jedan za drugim nižu pubovi u kojima se ori glazba uživo i veselo čavrljanje turista, mahom Amerikanaca. Odmah pokraj nalazi se prekrasni Trinity College s Nacionalnim muzejom, Nacionalnom galerijom i zgradom sveučilišne knjižnice u kojoj je sniman serijal filmova o Harryju Potteru. Teško je nabrojati sve što imate na raspolaganju za pojesti, popiti i vidjeti u ovim zapravo malim ulicama, koje na trenutke, zbog kaldrme, gužve, glazbe i šarenila, podsjećaju na Špancirfest u Varaždinu. Ako se krene još južnije, grad se pretvara u predivnu oazu mira i zelenila. Osim prekrasnih kuća s vrtovima, tu su i brojne škole i parkovi, sve je čisto i zapravo dosta tiho, jer nema ni toliko prometa kao na sjeveru. Rijetki turisti zalutaju ovamo, a zapravo bi prvo ovamo i trebali doći. Ipak većina njih zastane negdje uz rijeku, odnosno u Temple bar četvrti, jer mahom u Dublin dolaze iz ljubavi prema pivu - i sigurno dođu na svoje. Uz stotine vrsta piva koje su u ponudi po pubovima, tu je i velik broj irskih craft piva, kao i neizbježna pivovara Guinness, u koju čak možete ući na razgledavanje, ako imate 20 eura viška. Ako provedete nekoliko večeri u pubovima, pak, neće vam ostati viška novca, jer ovdje je pinta (malo manje od pola litre) najjeftinijeg piva - šest eura. Vinopije bolje da ne dolaze u Irsku, jer vino je posve nevažno. Naime, čašu lošeg uvoznog vina platit ćete 6,5 eura, što se doista nikako ne isplati, posebice ako vam je nepce razmaženo božanstvenim baranjskim vinima. Restorani su za hrvatske plaće precijenjeni: najjeftinija pizza (ne samo u Dublinu, nego i u okolnim selima), stoji 12 eura, a o ala carte jelima da ne govorimo. Naravno, ponuda je golema: od brazilskih preko korejskih, pa čak i hrvatskog restorana. Srećom, hrana u trgovinama ne samo da je pristupačna cijenom, nego je i fantastična, posebice irska govedina, mlijeko, sirevi..., sve što mogu pružiti milijuni kravica koje na svakom koraku, ako iziđete iz grada, pasu onu čarobnu zelenu travu mekanu kao tepih cca. 300 dana u godini. Ono što će vam, pak, reći vaši prijatelji i rodbina koja živi u Irskoj je to kako cijene u pubovima i restoranima nisu visoke u odnosu na irske plaće, tako da velika većina njih jedu vani, ne samo zato što se toliko toga nudi, nego i zato što ne stignu kuhati, jer mnogo rade.

Dok u Dublinu raste broj djece koja lutaju i prose po ulicama, drastično se smanjuje broj studenata. Studirati u Irskoj nije jeftino, budući da su zbog sveopćeg nedostatka prostora za život cijene stanova pa čak i soba, apsurdno visoke i nedostižne za mlade Irce, koji mahom sanjaju o studiju na prestižnom Trinity Collegeu u centru Dublina. Ne pomaže ni činjenica što su 2012. ukinute brojne studentske povlastice, pa je gotovo nemoguće normalno preživjeti kao student bez posla. U godinama prije Brexita stotine njih odlazili su studirati u Veliku Britaniju, a sada su se prebacili na zemlje EU-a, budući da ih privlače jeftiniji uvjeti života i kvalitetna sveučilišta koja nude sjajno obrazovanje. Nije studij besplatan samo u Hrvatskoj, nego i u Danskoj, Švedskoj, Finskoj, Norveškoj i Njemačkoj. Iako nisu besplatni, studiji medicine i veterine u Budimpešti i Varšavi u zadnjih pet godina privukli su velik broj mladih koji se nisu uspjeli upisati u Irskoj, pa tako na studiju veterine u ta dva grada Irci danas čine gotovo 50 posto ukupne generacije brucoša. Iako je to možda nama nevjerojatno, mladi Irci i dalje napuštaju Irsku i taj zeleni otok ostaje i dalje preslabo naseljen s obzirom na svoju veličinu. Svaki će vam turistički vodič u Irskoj, na bilo kakvom da ste izletu, spomenuti fascinantnu činjenicu kako u Irskoj ima više krava i ovaca nego ljudi. Trenutačno u Irskoj živi oko 4,8 milijuna ljudi, a u dijaspori živi 70 milijuna ljudi koji imaju irsko podrijetlo. Problem iseljavanja nije samo izolirani slučaj u irskoj povijesti, kao primjerice za vrijeme Velike gladi sredinom 19. stoljeća. U 2017. godini zabilježen je najviši broj Iraca koji su iselili u inozemstvo još od 2008., kad je ta zemlja prva ušla u recesiju. Unatoč tome što u njihovu zemlju dolaze imigranti iz cijelog svijeta, u Irskoj i dalje živi najviše Iraca, njih čak 88 %. Negdje u onih 11 % stranaca su i brojni Hrvati koji nisu došli samo iz Slavonije i Baranje, nego iz svih dijelova Lijepe Naše. Posebice mladi ljudi različitih razina obrazovanja kojima je zajedničko to što nisu pronašli onog pravog rođu ili kuma da ih zaposli u struci, pronalaze sreću u Dublinu, gdje se posao nudi doslovce na svakom koraku. Na izlozima trgovina, restorana, pubova, turističkih zajednica..., posvuda su polijepljene obavijesti o tome da se traži radna snaga. Zahvaljujući tome što je toliki veliki broj Hrvata otišao u Irsku, svima nam je dobro poznato da je gotovo nemoguće pronaći pristojan smještaj u Dublinu i Corku i preživjeti s manje od 16 eura na sat. Na žalost, nemaju svi takva primanja da si mogu priuštiti stančić i živjeti u njemu sa svojim partnerom i djecom. Najam garsonijere u gradu je oko 1200 eura, dok za manji dvosobni stan morate platiti i do 1900 eura, a najčešće stanovi nisu posve namješteni. Možete se snaći i dijeliti kuću s više ljudi pa plaćati 500 eura. Za obitelji s djecom život je još skuplji, jer će vrtić plaćati i do 1000 eura.


Minimalac je 9,50 eura na sat i to čeka većinu koja u Irsku dođe bez struke i sa slabim znanjem engleskog jezika. U suprotnom već postoje šanse za ljepši život. Prosječni električar u Irskoj zaposli se jako brzo i u prosjeku dobije 20 eura na sat. Naravno, svi prekovremeni sati dodatno su plaćeni, kao i rad vikendom i blagdanom. U čemu je kvaka? Nema kvake. A i da ima kvake, ne bi bilo baš mnogo majstora da ju popravi, jer u Irskoj ne postoje strukovne srednje škole! Kako je naš sustav obrazovanja posve drukčiji i naša se djeca već u s 14 ili 15 godina mogu početi obučavati za struku koju odaberu, više smo nego dobrodošli na irsko tržište rada, a da ne govorim o kućanicama koje muku muče s pronalaskom dobrog majstora za kvarove po kući. Evo primjera: u irskim stanovima perilice rublja uglavnom su u kuhinjama i odvod vode je spojen na isti odvod na kojemu je sudoper. Jedna nam je kućanica potvrdila kako joj je neobjašnjivo izljevanje vode po kuhinji neuspješno pokušalo popraviti tri majstora (kojima je naravno platila), sve dok nije došao četvrti, stariji majstor, pogledao perilicu, podigao crijevo za odvod vode tako da ima bolji pad i odvodi vodu u pravom smjeru te joj naplatio 90 eura. Prema njegovim riječima, to je najčešći "kvar" koji popravlja godinama, jer njegovi mlađi, neiskusni kolege nemaju pojma što rade, a da stvar bude još gora, rijetko tko uopće zna montirati perilicu.

Ovo, naravno, nisu svi aspekti života u Irskoj (dugačka i vrlo posebna priča je zdravstveno osiguranje, nap.a.), no zaključak je očit. Ako hitno trebate posao, posebice u struci, ili IT-ju, i spremni ste na kompromise pri stanovanju, Irska je zemlja iz snova. Ono što morate učiti je dobro se informirati o svakom detalju života i ne hrliti grlom u jagode. Ono što je, pak, neosporno jest to da je Irska zemlja prekrasnih krajolika, bogate kulture i fascinantne povijesti, ali najveći njezin ukras su sami ljudi. Ljubazni, nasmiješeni, rođeni pripovjedači, Irci raširenih ruku primaju ljude sa svih strana svijeta s jednakim veseljem kao da su im članovi obitelji. A ako čuju da ste iz Hrvatske, svi, ali baš svi, će vam ozarenog lica reći isto: Čestitam na drugom mjestu na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji!