Hrvatska teniska reprezentacija treći je put u povijesti izborila nastup u finalu Davis Cupa. Polufinalna drama u Zadru protiv Amerikanaca odlučena je u petom meču, a pobjednički bod Hrvatskoj donio je Borna Ćorić svladavši sa 6:7 (0), 6:1 6:7 (11), 6:1, 6:3 Francesa Tiafoea. Hrvatska će se od 23. do 25. studenoga nadmetati za svoj drugi trofej u Davisovu kupu, a suparnik će biti Fracuska i igra se na njezinu terenu.

Nedjelja nije dobro počela za hrvatsku tenisku reprezentaciju, Sam Querrey je protiv svih prognoza i očekivanja pobijedio prvi hrvatski reket, Marina Čilića, sa 6:7 (2) 7:6 (6), 6:3, 6:4 i donio Amerikancima izjednačenje od 2:2. Američki izbornik Jim Courier je za posljednji dan napravio promjenu i pogodio. Očekivano, na klupi je ostavio najavljenog Stevea Johnsona, a na teren poslao Querreya. Iskusni Sam opravdao je povjerenje i nakon šest poraza u sedmom susretu našao način kako pobijediti šestog tenisača svijeta. Tom je pobjedom donio Amerikancima izjednačenje od 2:2 i ostavio svoju momčad u igri za veliku pobjedu No nade Amerikanaca potom je u maratonskom trileru ugasio Ćorić.
Čilić je dobro počeo, dobio je prvi set i imao velikih 6:1 u tie-breaku drugog, a onda je potpuno stao. Izgubio je sedam uzastopnih poena, izgubio je set, ali i koncentraciju i sve dobro što je pokazivao na početku meča. Igra se raspala, nervoza bila sve vidljivija i Amerikanac je samo koristio ono što mu je suparnik darovao. I dok Čilić nikako nije uspio pronaći prav ritam, Querrey je počeo puno bolje servirati i igrati, napunio se samopouzdanjem i otvorio si put prema pobjedi. U trećem je setu dvaput uzeo Marinu servis, potom je u desetom gemu četvrtog seta napravio break, što je bilo dovoljno za prvu pobjedu nad Čilićem. Od prvog hrvatskog reketa očekivalo se da zaključi posao s Amerikancima, u meč je ušao sa 6-0 protiv Querreya, koji u posljednje vrijeme i nije u velikoj formi, no Čilić je imao jedan od onih dana kada mu malo toga polazi od ruke.
- Dobio sam ga šest puta, ali svi naši susreti bili su gusti, odlučivale su nijanse. Ja sam mu dao da ostane u meču, nisam dobro servirao, danas je jednostavno bio moj loš dan - zaključio je Čilić, čiji je bijes i frustraciju platio reket. Pokušao je lomljenjem reketa izbaciti negativnu energiju, ali nije pomoglo.
Ni Borna Ćorić nije imao idealan dan, ali dovoljno dobar za pobjedu nad neugodnim Tiafoeom. Nakon prvog seta njihova dvoboja stvari za Hrvatsku u Zadru nisu izgledale dobro. Amerikanac je sjajno krenuo, pokazao kvalitetu i nakon što su svaki napravili po break, set je otišao u 13. igru. A u tie-breaku je Ćorić bio bez ikakve šanse, ostao je na nuli. Nakon početnog šoka Ćorić je promarširao drugim setom ostavivši Tiafoea na jednom gemu. Fantastično je Borna nastavio u trećem setu, s duplim breakom odjurio je na 4:0, imao i 5:1, dva puta servirao za set, ali sve je prokockao. Ponovo je odlučivao tie-break, a drama od 24 poena otišla je na stranu Amerikanca. Nije to obeshrabrilo Bornu, jer tek je za završnicu ostavio ono najbolje. Protutnjao je četvrtim setom, a onda prije prekida zbog mraka, u petom gemu odlučujućeg seta, napravio je zlata vrijedan break za 3:2. Dok je sunce zalazilo nad Zadrom, Borna je završavao dramu i nakon iscrpljujućeg maratona od četiri sata i šest minuta odveo Hrvatsku u veliki finale protiv Francuske.
- Osjećao sam se fenomenalno set i pol, ali kod vodstva 5:1 previše sam se opustio. Bilo je poslije i panike, stisnuo sam se, ali uspio sam se izvući. Publika je bila fantastična, da nije bilo nje, ne bih dobio. Bio sam down, lud, ali kada vidim sve ove ljude da su tako navijali za nas, znao sam da se moram boriti do kraja. Ovo ću pamtiti do kraja života, ništa se ne može mjeriti s ovim, toliko mi je draga ova pobjeda - izjavio je Ćorić nakon velike pobjede i ulaska u finale.
- Sva sreća da je završilo ovako kako je završilo. Biti dvaput u finalu u posljednje tri godine stvarno je nevjerojatan rezultat, koji se možda malo i podcjenjuje. Mislim da smo zbilja super ekipa, pravi "dream team" - izjavio je hrvatski izbornik Željko Krajan.
Hrvatska je treći put u finalu Davis Cupa, 2005. pobjedom smo u Bratislavi nad Slovačkom osvojili "salataru", prije dvije godine izgubili veliki finale u Zagrebu od Argentine, a u Lilleu, Parizu ili nekom trećem francuskom gradu nova je šansa za još jedan veliki trenutak hrvatskog tenisa.