Rezultati novih istraživanja o prekomjernoj težini djece od sve ranije dobi poziv su na hitnu intervenciju cijelog društva jer globalni javnozdravstveni problem odavno je zahvatio i Hrvatsku. Na posljednjem Hrvatskom kongresu debljine iznesen je podatak da je svako treće dijete u Hrvatskoj prekomjerne tjelesne težine, dok su rezultati europskog istraživanja u koje se uključila i Hrvatska pokazali da čak 35 % naše djece u dobi od osam do devet godina ima previše kilograma.

Većina ih svakodnevno uopće ne jede svježe voće i povrće, ali zato više od tri puta tjedno jedu pizzu, pržene krumpiriće i drugu brzu hranu, čokolade, a vole piti sokove s dodanim šećerom. Tjelesnim aktivnostima sve se manje ili uopće ne bave, više od dva sata dnevno provode pred televizorom i drugim elektroničkim uređajima, a na otvorenom borave jako rijetko. Svi ti čimbenici pogoduju razvoju različitih bolesti, smanjenju psihomotoričkih sposobnosti i socijalnih vještina. Često im ni sami roditelji nisu dobar primjer. Djecu hitno treba odmaknuti od računala, tableta i mobitela, usaditi im zdrave navike, slažu se stručnjaci različitih profesija – liječnici, učitelji, sportski treneri, psiholozi. Svi oni savjetuju kontroliran unos uglikohidrata, uz obavezno povećanje tjelesne aktivnosti te općenitu promjenu stila života.


Prim. mr. sc. Maja Štimac, specijalist pedijatar i subspecijalist neonatolog u Domu zdravlja Osijek, pri pregledu se susreće s velikim brojem djece s viškom kilograma. Iako povećana tjelesna težina, kaže, sama po sebi u ranoj dobi odmah ne donosi bolesti, posljedice poslije stižu na naplatu.
- Djeca su izložena dugotrajno povećanim razinama šećera i masnoća u krvi, pa je veća učestalost šećerne bolesti i srčanožilnih bolesti u odrasloj dobi. Prekomjerna tjelesna težina nije samo opterećenje za kardiovaskularni sistem nego i za zlobove, česte su bolesti i hipertenzija, ateroskleroza, hiperlipidemija, hiperkolesterolemija - objašnjava Štimac. Dodaje da se problem prekomjerne debljine djece počinje javljati najčešće kada postanu samostalna i ne trebaju pratnju roditelja.
- Tada se zatvaraju u kuću i sve svoje socijalne aktivnosti obavljaju u virtualnom svijetu. Kada dijete prestane s roditeljem odlaziti u šetnje, svakako bi trebalo biti svakodnevno tjelesno aktivno - bilo kroz hodanje ili sport. Idealno bi bilo kad bi škole nudile različite organizirane sportske aktivnosti u prilagođenim terminima tijekom dana - ističe Štimac. Slaže se s time i Daliborka Lesar, prof. tjelesne i zdravstvene kulture u srednjoj školi. U više od deset godina rada primjećuje da djeca pokazuju sve manji interes za sportom, a da su sve deblja. Mnogi iz osnovne škole dolaze s prekomjernom tjelesnom težinom. Da je situacija sve ozbiljnija, potvrđuju i inicijalna testiranja - mjerenja težine i visine koja su se proteklog tjedna provodila u školi.
- Primjećujem da ima podosta pretile djece s viškom potkožne masti, i to više u djevojčica nego dječaka. Najveći je problem smanjeno ili gotovo nikakvo kretanje, a na bavljenje sportom jako ih se malo odlučuje. Pod odmorom svi drže mobitele u rukama, ne komuniciraju, a hrane se u pekari - priča Lesar. Dodaje da su u srednjoj školi dva sata tjelesnog odgoja dovoljna za razgibavanje, ali djeca nemaju mogućnost izvannastavnog bavljenja sportskim aktivnostima, osim kroz pripreme za natjecanja.
- Djeca bi u predškolskoj dobi i naročito u osnovnoj školi trebala probati više sportova i poslije se opredijeliti za onaj koji im najbolje leži - smatra Lesar. Mnogi stručnjaci preporučuju početak bavljenja sportom uz gimnastiku, borilačke vještine i plesove, što će djecu najbolje pripremiti za grupne sportove poput nogometa, rukometa, košarke, ako se odluče ići u drugom smjeru. Potvrđuje to i Dragutin Franjković, licencirani instruktor i glavni trener u centru za borilačke sportove i samoobranu Martial Arts Osijek. I sam je krenuo tim putem - najprije uz gimnastiku, da bi poslije donio prvu svjetsku zlatnu medalju u kickboxingu u Osijek. Sport ga je, često kaže, obilježio za cijeli život - a trenirao je i nogomet, plivanje i odbojku. Borilačke sportove poput kickboxinga ili krav mage prilagođene uzrastu djece od pet do 13 godina preporučuje zbog više razloga.
- Uz stručno vodstvo na treninzima se radi na motoričkom razvoju i kondicijskoj spremi primjerenoj za dob polaznka. Djeca u klubu kroz igru i trening razvijaju funkcionalne sposobnosti, stječu samopouzdanje, usvajaju zdrave navike te svladavaju tehnike samoobrane. Sve to pogoduje pravilnom tjelesnom razvoju, pomaže pri regulaciji tjelesnih masnoća, jača kosti i mišiće, smanjuje rizik pojave dijabetesa ili prekomjerne težine – ističe Franjković.

Često se s pretilošću djece susreće Boris Čulin, prof. tjelesne i zdravstvene kulture i trener sportske gimnastike u Gimnastičkom društvu Osijek-Žito, koji više od 30 godina trenira djecu predškolskog i školskog uzrasta, a i pomoćni je trener olimpijca Roberta Seligmana. Nerijetko mu dolaze djeca u dobi od četiri do pet godina, koja imaju i do 15 kilograma viška.
- Sjećam se jednog dječaka koji nam je došao u klub s četiri godine, a imao je više od 30 kilograma. U dvorani nije mogao niti potrčati. Dječak je počeo redovito dolaziti na gimnastiku nekoliko puta tjedno i do svoje sedme godine postigao je puno - izgubio je kilograme, postao je spretniji, samopouzdaniji i izgradio se u pravog sportaša - prisjeća se Čulin te preporučuje upis djece na gimnastiku čim prohodaju.
- Osim što će mršavjeti i vježbati, na gimnastici će se socijalizirati i razvijati motoričke vještine, svoju ličnost, postat će hrabriji - zaključuje Čulin.