S Peđom Grbinom, na dvije godine suspendiranim sa svih stranačkih dužnosti u SDP-u, razgovarali smo o burnom stanju u toj stranci.

Kako vidite situaciju u stranci - kao „status quo” gdje svi govore o nagomilanim problemima, ali su najjače karte i dalje u rukama čelništva ili kao prijelomni trenutak koji će ipak SDP ubrzo gurnuti u promjene?
- Kratko i jasno - ili će SDP ubrzo doživjeti ozbiljne promjene ili će propasti.

Kakav rasplet očekujete vezano uz Klub zastupnika SDP-a, ako se predsjednik Bernardić doista pokuša nametnuti kao čelnik Kluba unatoč tome što da ga većina zastupnika ne podržava? Ima li za to pravnog temelja?
- Čim je izabran za predsjednika stranke, rekli smo Davoru Bernardiću da je jedino legitimno da on bude i predsjednik Kluba zastupnika. Jer je opozicijskoj stranci najjači način za prezentaciju politika i rada upravo Sabor, dakle klub zastupnika. To tada nije prihvatio. Godinu dana poslije, kada se vidjelo da postoje ozbiljni problemi u funkcioniranju SDP-a i našeg rada u Saboru, sjetite se satire ili akcije ‘di su pare‘, ponovno smo kao Klub zastupnika to zatražili. Nije prihvatio ni tada. Nakon toga smo u svibnju opet tražili da se zbog nagomilanih problema u radu održi zajednička sjednica Kluba i Predsjedništva stranke, koja nije održana do dandanas. No u međuvremenu je Bernardić od Predsjedništva zatražio i dobio odluku prema kojoj on treba postati predsjednik Kluba zastupnika. Takva je odluka duboko protustatutarna. Mi smo u ožujku donijeli novi Statut stranke u kojemu jasno piše da predsjednika Kluba zastupnika bira Klub. To nametanje pokazuje da je Bernardić spreman zaoštriti situaciju sa svojim kolegama u Saboru samo da bi pokazao - zapravo više ne znam ni što. Mi koji smo zatražili da ode teško možemo dignuti ruku i reći: OK, nije dobar za vođenje stranke, ali je dobar za vođenje Kluba. Ako me pitate kako će sve to izgledati i razviti se, reću ću vam - vidjet ćemo danas poslijepodne.

Već ste dva puta na tijelima stranke pokušali dovesti u pitanje njegov mandat predsjednika, no pokazalo se da on tu još ima podršku većine. Kako uz to nije dobio priliku ni na jednim izborima predvoditi SDP, nije mali broj ni onih koji smatraju da su i legalitet i legitimitet još na njegovoj strani i da je nelogično rušiti ga prije prvih izbora. Kako vi to vidite?
- Prije godinu dana vidjeli smo da s Antom Čačićem idemo u propast i da se najvjerojatnije nećemo kvalifcirati na Svjetsko prvenstvo u nogometu. Mogli smo se praviti da se ništa ne događa i reći da Čačić zaslužuje šansu ili smo mogli nešto poduzeti i smijeniti ga, jer smo svi, ali svi u državi vidjeli u kojem smjeru nas Čačić vodi. Znamo što se napravilo i koji je bio rezultat. Ja nisam proponent ideje da treba čekati da netko izgubi na izborima da bi ga se tek nakon toga mijenjalo, ako se iz dana u dan vidi da jednostavno nije dorastao poslu koji radi.

Već sam od nekoliko ljudi iz vaše stranke čuo rečenicu – ako se promjene ubrzo ne dogode, rejting i stanje u stranci bit će nepovratno urušeni i neće biti moguć povratak na stare pozicije. Slažete li se s tim?
- Nažalost, da.



Izbori za Europski parlament toliko su blizu da je teško pretpostaviti da se sve to neće odraziti i na rezultat na tim izborima. Ako ne bude naglih preokreta, može li se dogoditi da te stranačke liste budu bez imena ovih 90-ak ljudi koji su se okupili na vašem sastanku u Kamanju na prolaznim mjestima?
- To nije 90 ljudi, to je puno više. Mi imamo 90-ak ljudi koji su potpisali pismo, molbu, apel predsjedniku stranke da ode. Imamo ljude koji su javno istupali, niz organizacija, poput đakovačke, osječke ili osječko-baranjske, koje su rekle: Dosta je, SDP-u su potrebne promjene. U krajnjoj liniji, imamo kolege koji možda nisu, recimo to tako, u ‘istom timu‘ kao što smo mi, primjerice kolege Krstičević, Mostarac ili Jakšić, a koji su se također okupili i kažu da je ovo stanje neodrživo i da nešto treba mijenjati. Dakle, radi se o tome da to vidi cijela stranka. To više nije jedna osoba, kao prije godinu dana kada sam prvi put upozorio na to da Bernardić naprosto nije kapacitet za predsjednika SDP-a. Sada je to većina ljudi u SDP-u. Ako pogledate recentna ispitivanja javnog mnijenja, vidjet ćete da je to prevladavajući stav i među građanima koji su nas do jučer podupirali, a čiju potporu sve brže gubimo. Meni je potpuno irelevantno hoću li biti na listi za Europski parlament, za Sabor ili za bilo što. Ja kao pojedinac u cijeloj toj priči nisam bitan. Bitno je da SDP kao politička opcija, koja predstavlja velik dio građana Hrvatske opstane te i dalje bude relevantna i jaka u zastupanju svojih stavova. A u ovakvoj situaciji nitko od nas više ne može ozbiljno raditi svoj posao.

S obzirom na to da bi dvogodišnja suspenzija vama i vašim kolegama mogla zapriječiti sudjelovanje u politici i na izborima, jeste li ijednog trenutka razmišljali o tome da postupite poput Bojana Glavaševića i istupite iz stranke?
- Član sam SDP-a 20 godina. Kada sam prije 10-ak bio nezadovoljan onim što se u SDP-u događalo, poslao sam prosvjedno pismo tadašnjem predsjedniku stranke Ivici Račanu i upozorio na ono sve što nije bilo dobro. Tada sam istupio iz stranke i svojoj gradskoj organizaciji vratio mandat u Gradskom poglavarstvu, ali moja organizacija to nije prihvatila i zatražila je od mene da nastavim djelovati u okviru stranke, što sam i prihvatio i radio to, recimo, kao pridruženi član. Nakon promjena vodstva i politike SDP-a, vratio sam se. Moj izlazak nije bio usmjeren na to da odem iz SDP-a, nego da upozorim na ono što nije bilo dobro. Tada nisam bio jedini i držim da sam uspio. Radilo se o desnim skretanjima i nesnalaženju u politici. Svi oni koji mi govore da sam šutio kada su dosadašnji vođe stranke radili stvari kojima nisam bio zadovoljan naprosto bi trebali malo pogledati u moju prošlost i vidjeti kako sam reagirao. Ipak, danas imam nešto više iskustva i reagirat ću drukčije, ostat ću i boriti se jer želim da ova stranka opstane, da bude jaka kao što je to bila i 2011. i 2000. godine, kada smo preuzeli odgovornost za upravljanje Hrvatskom i dobro odradili taj posao.

Jedino u čemu ste u SDP-u složni su kritika na račun premijera Plenkovića i Vlade. No, kada uzmemo u obzir da se on usudio nametnuti neke teme koje su i za vaše vlade ostavljane za druga vremena – micanje spomenika u Jasenovcu, raspletanje odnosa oko Agrokora, pa i kurikuralna reforma - od kojih neke i nisu lake za desnicu, ne čini li vam se da ipak povlači neke poteze dobre za Hrvatsku?
- Mislite onu spomen-ploču za koju smo morali održati nekoliko sjednica Odbora za Ustav i za koju je SDSS morao ući u Vladu da bi se ploča maknula, za koju smo morali pisati interpelaciju, te za koju je Ustavni sud morao donijeti dvije odluke tijekom 2016. godine, a kojima kaže da je pozdrav ‘Za dom spremni‘ u Hrvatskoj zabranjen? Onu spomen-ploču koja je riješena tako da je pomaknuta samo nekoliko kilometara dalje. Plenković je u svom mandatu jedino pokazao golem talent za nerješavanje problema i na tome mu doista treba ‘skinuti kapu‘. Što se tiče Agrokora, ni tu premijer baš nije pokazao poseban interes da problem riješi dok on nije eskalirao. A hipoteka svega toga vidjet će se još godinama, u stotinama sudskih sporova do kojih već dolazi.



Ostaje dojam kako ni vi, koje nazivaju oporbom u SDP-u, nemate jedinstveni stav, a još manje rješenje tko bi točno trebao preuzeti SDP i mogao ga vratiti na stare pozicije. Neki smatraju da to trebate biti upravo vi, ali dojam je da se još uvijek držite po strani. Tko je vaš favorit?
- SDP i radikalna promjena u SDP-u, prvo kadrovska, a onda i programska. Naravno, i raspisivanje unutarstranačkih izbora, gdje će se na demokratski način, uz sudjelovanje svih članica i članova, izabrati novo vodstvo. Ja nisam tutor SDP-a ili nekakav guverner stranke koji ima pravo nametati svojeg predsjednika ili predsjednicu. Jedini koji imaju pravo na izbor novog vodstva su članovi SDP-a. A s obzirom na to da kandidacijski postupak još nije otvoren, o kandidatima je preuranjeno govoriti. Međutim, ono što vidim, kako se neki pojavljuju i nameću svoja rješenja ili nude sebe u formi v.d.-a na duže vrijeme, bez izbora ne mogu reći da mi se sviđa. Jedini koji imaju pravo na odluku su članovi SDP-a.

U tom se smislu često spominje i Biljana Borzan. Biste li podržali nju kao izbor?

- Biljana Borzan u dosadašnjem je radu pokazala da je itekako sposobna brinuti se za probleme građana i građanki Hrvatske. Pokazala je to u Bruxellesu, ovih smo dana opet imali prilike svjedočiti kvaliteti njezina rada i ne vidim zašto to ne bi mogla danas ili sutra ponoviti u Hrvatskoj. Prvo kao predsjednica SDP-a, a onda, jer svatko tko je predsjednik SDP-a trebao bi sutra konkurirati i za mjesto predsjednika Vlade, i na tom mjestu. Mislim da bi ona to mogla raditi, kao što mislim da u SDP-u postoji još niz drugih ljudi koji bi mogli obnašati takvu funkciju. Ali ponavljam, o tome tko će dobiti moj glas na unutarstranačkim izborima moći ću govoriti jedino kada u SDP-u dođe do otvaranja kandidacijskog postupka i izbora, a za to moramo prvo popraviti ovo što sada imamo.