Zarazne bolesti najčešće su bolesti dječje dobi. Mogu biti izazvane raznim uzročnicima, virusima, bakterijama, protozoama, helmintima i sl.

Mogu se prenositi raznim putovima prijenosa, zrakom, kapljično (govorom, kašljanjem i kihanjem – kad se stvara aerosol), hranom, vodom, kontaktom izravno najčešće rukama, neizravno kontaminiranim predmetima.
Uzročnici u organizam mogu ući preko dišnog sustava, probavnog sustava ili kože. Bakterijske bolesti mogu se liječiti antibioticima, virusne bolesti liječe se simptomatski, a protiv najtežih od njih (difterija, pertusis, polio, ospice, rubeola i zaušnjaci) cijepi se prema kalendaru obvezatnog cijepljenja.

Akutna je zarazna bolest prouzročena bakterijom Corynebacterium diphtheriae. Jedini poznati domaćin uzročnika i izvor zaraze je čovjek, s tipičnom ili atipičnom slikom bolesti, te kliconoše. Primarni put prijenosa je kapljični, ali se može prenijeti ili izravnim ili posrednim kontaktom (preko posteljine, igračaka i sl.). Bolest je karakterizirana lokalnim upalnim promjenama na mjestu ulaska uzročnika, te slabije ili jače izraženom toksemijom i oštećenjem udaljenih organa (srca, živčanog sustava, bubrega). Najčešća je lokalizacija na krajnicima, ždrijelu, grkljanu, nosu i koži, u rasponu od lokalnog crvenila do stvaranja debelih sivkastožutih naslaga, tzv. pseudomembrana, koje mogu dovesti i do gušenja, naročito kod male djece.


Akutna zarazna bolest karakterizirana napadajima isprekidanog kašlja koji završava forsiranim udahom, izbacivanjem ljepljive sluzi, a često i povraćanjem. Uzročnik je bakterija Bordatella pertussis. Hripavac je izuzetno zarazna bolest, a sklonost obolijevanju najveća je u dojenačkoj i predškolskoj dobi, ali oboljeti može i novorođenčad jer se ne nasljeđuje zaštitna pasivna imunost od majke. Jedini poznati domaćin uzročnika je čovjek, a bolest se prenosi kapljično. Prije uvođenja cijepljenja svake su godine izbijale epidemije hripavca, s nekoliko tisuća do desetak tisuća oboljelih, uz smrtnost djece do 3 godine i do 30 %.


Obično blaga dječja bolest, visoke zaraznosti, u pravilu kratkog i dobroćudnog tijeka. Prouzročava ih virus Varicella zoster. Danas jedna od najčešćih bolesti male i školske djece tijekom zimskih i proljetnih mjeseci. Prenosi se kapljično, preko zraka ili u kontaktu s kožom bolesnika. Nakon inkubacije od oko 15 dana bolest počinje općim i kataralnim simptomima te osipom prvo na trupu, koji se širi na vrat, vlasište, lice, a potom na ruke i noge.


Akutna i vrlo zarazna bolest djece, ali mogu oboljeti sve dobne skupine. Uzročnik je virus iz porodice Paramyxovirusa. Inkubacija je 10 - 12 dana, a bolest počinje općim i kataralnim simptomima te karakterističnom upalom sluznice usne šupljine. Treći ili četvrti dan izbija karakterističan osip, koji počinje iza ušiju te se spušta sve do stopala i traje od 3 do 5 dana, te se istim redom i povlači, a koža se nakon toga peruta. Izvor zaraze je bolesna osoba, a širi se kapljičnim putem. Bolest može biti praćena i komplikacijama, a najčešće su upala uha, pluća, srčanog mišića i središnjeg živčanog sustava.


Obolijevaju djeca od 4 do 10 godina, a bolest se prenosi kapljično. Nakon kratke inkubacije bolest počinje naglo, s visokom temperaturom i osipom, koji se prvo javlja na vratu te se širi na trup i ekstremitete, ali nema ga na dlanovima, tabanima i licu. Za šarlah je tipično crvenilo obraza, bljedilo oko usta i tzv. malinast jezik.


Bolest je obično blaga, opći su simptomi oskudni,. Do uvođenja cijepljenja to je bila bolest djece predškolske i školske dobi. Cijepljenje, kao najučinkovitija mjera, uvodi se 1975. godine u kalendar obvezatne imunizacije, kao kombinirano cjepivo (M-P-R).

Izuzetno opasna i teška zarazna bolest izazvana poliovirusom, iz grupe enterovirusa, te zahvaća uglavnom malu djecu. Prenosi se fekoralnim putem, a može i kontaminiranom vodom ili hranom. Bolesna osoba izlučuje virus preko stolice i sline. Klinički se očituje ili kao kratkotrajna febrilna bolest ili kao serozni meningitis, a tek u manje od 1 % slučajeva kao klinički manifestna paraliza donjih udova.
Cijepljenje je najbolja preventivna metoda u povijesti čovječanstva.

 (SLUŽBA ZA EPIDEMIOLOGIJU ZZJZ OBŽ, Magdalena Guksić, dr. med. spec. epidemiolog, i prof. dr. sc. Karlo Kožul, dr. med. spec. epidemiolog)