Bamija (Hibiscus esclentus L. Abelmoschus esculentus L.) pripada obitelji sljezova (Familiae Malvaceae).

Prirodni je aromatik, afrodizijak, antispazmodik, digestiv, dijaforetik, diuretik, insekticid, kolorant, mucilaginoz, stimulant, vitaminozant.
Druga imena bamije su: gombo, gumbo, grčki rog. Engleski naziv joj je musk mallow; francuski: gombo, okra; njemački: Essbarer Eibisch, Ladyfinger, Okra, slovenski: okra; talijanski: okra.
Bamija je podrijetlom iz Abesinije i istočne Indije, ali neki podaci govore i o plantažnom uzgajanju u 12. stoljeću prije rođenja Isusa Krista u Egiptu, točnije na području Etiopije, od koje su se rabile sjemenke za kavu i ulje kao i za jelo. Rasprostranjena je u jugoistočnoj Aziji i sjeveroistočnoj Africi i Europi (Grčka, Bugarska, Makedonija itd.).
Bamija se danas uzgaja kao povrće, iako prema botaničkim osobinama ne spada u povrće, nego u voće. Bamija je trajni drvenasti grm, visine do jednog metra. Listovi su dlanasto nazubljeni i smješteni na ograncima stabljike. Cvjetovi su svijetložute boje koji nakon kratke cvatnje razvijaju šestobridnu mahunu svijetlozelene do žuto-zelene boje, ispunjenu bijelim mekanim sjemenkama. Cijela biljka je dlakava. Plod je tobolac pun sjemenki.
Zapadna pučka medicina rabi bamiju kao: afrodizijak, antispazmodik, aromateraput. Koristi se i za liječenje lošeg daha-zadaha, za jačanje muške potencije, grčeva, jačanje slabog želuca, slabih živaca, za jelo itd. U Egiptu sjeme bamije rabe za liječenje želuca, živaca, za jačanje muške potencije te kao insekticid.

Ljekovito djelovanje bamije kod bolesti želuca i crijeva pokazuje vidljive rezultate te je kao jelo preporučena u raznim redukcijskim dijetama za obnavljanje probavnog sustava. Pojačava tek i potiče funkcioniranje želuca. Zbog bogatstva raznim vitaminima dobro djeluje na bolesti izazvanima pomanjkanjem vitamina. Bamija je poznati kolorant koji se u kulinarstvu koristi za bojanje jela (riža, umaci). Sjemenke su dobar antispazmodik za umirenje grčeva. Korijen bamije sadrži veće količine sluzi te se rabi za vanjsku uporabu kod liječenja bolesti kože, a ekstrakt - infuz za liječenje sifilisa. Nedozreli plod, koji se rado jede, rabi se i za liječenje: kataralnih infekcija (gonoreje, disurije); za jače mokrenje (diuretik); za jačanje muške potencije. Sjeme bamije rabi se za liječenje: grčeva u probavnom sustavu (antispazmodik); stimuliranje probavnog sustava; kao surogat za kavu; za jačanje srca.


Bamiju možemo konzervirati u soku od rajčica kao kiselo povrće. Sušenu bamiju možemo kuhati u raznim jelima.
Čaj (za bolest želuca i kod probavnih smetnji) pripremamo tako da list bamije isjeckamo u količini jedne jušne žlice i prelijemo s 2 dl kipuće vode, poklopimo, pustimo da odstoji pola sata i procijedimo. Uporaba: pijemo tri puta dnevno po šalicu čaja.
U vrtu bamija cvjeta u svibnju i lipnju.
Miris i okus: bez posebnog mirisa te gorkog okusa.
Stanište: uzgaja se u vrtovima, na plantažama, itd. Branje i prerada: listovi i stabljika za pripremu čaja, a nedozreli plod za jelo. Iz sjemenki dobivamo ulje.
Ljekoviti sadržaj: na 100 g svježe bamije ima 140 kJ ili 33 kal, u plodovima ima dosta dušičnih spojeva, eteričnih ulja, masti, vitamina itd. Listovi stabljike sadrže dosta sluzi.