Kultura
ICONOPHILIA DO 7. LISTOPADA U MLU

Turčić: Cijeli sam rad radila prema intuiciji i s ljubavlju
Objavljeno 15. rujna, 2018.
Umjetnica ne odbacuje mogućnost da osječka izložba dobije nastavak ideje, začete i prije nagrađenog rada Joie de vivre

Vezani članci

SUSRET S UMJETNICOM I VODSTVO U MLU

Prostorna instalacija u cijelom prizemlju

"ICONOPHILIA" KSENIJE TURČIĆ U MLU

Skrivajući identitet ljudi otkriva masovnu anonimnost

PRIJENOS DIJELA IZLOŽBE U U GRADSKI MUZEJ POŽEGA

25. slavonski biennale do 20. travnja u Požegi

Prekrasnim je otvorenje njezine izložbe Iconophilia u cijelom prizemlju Muzeja likovnih umjetnosti ocijenila autorica Ksenija Turčić, ponajviše jer je, kaže, bilo mnogo poznatih joj lica, kolega i mladih, od kojih neke pamti i s osječke Akademije za umjetnost i kulturu.

- Iznenađena sam koliko je sve bilo lijepo - nasmijana je i zadovoljna Ksenija Turčić, poznato ime naše likovne scene, ali i izv. prof. art. na Slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, kojoj je samostalna izložba pod nazivom Iconophilia zapravo nagrada koju je osvojila na prošlom, jubilarnom, 25. slavonskom biennalu za svoj rad “Joie de vivre”.
- Posebno mi je bilo drago jer, kada sam gledala propozicije Biennala i slala rad, pogledala sam i nagrade i pomislila kako bi baš bilo zgodno "osvojiti" samostalnu izložbu. I to mi se i dogodilo - prisjetila se umjetnica.
​Počelo je sjenama
Premda umjetnik promatraču uvijek ostavi slobodu interpretacije kada je djelo izloženo, sve počne od ideje, koncepcije.
- Uvijek se krene od neke vizije, zašto, kako, pojave se slike koje bi čovjek htio napraviti. Iščitavanja se dogode postupno pa shvatiš da to ima veze s prijašnjim radom, da se uvijek provlači jedna nit nekakvog skrivanja individue, možda prisutnosti nekih sjena, onoga kako doživljavamo ljude, sjena prolaznosti... Cijeli sam rad radila prema intuiciji i s ljubavlju - objašnjava autorica, ne odbacujući mogućnost da osječka izložba (koja se u MLU može pogledati do 7. listopada) dobije i nastavak, razvitak ideje, začete i prije nagrađenog rada “Joie de vivre”.
- Očito se događaju nastavci, jer sam prije nekoliko godina prvo počela raditi sjene - sjena koja crta, crtež sjene... To je bila instalacija, nakon koje je slijedio prekrivanje fotografija i razmišljanje o odbačenim obiteljskim predmetima. Mislim da je to sve posljedica onoga što smo posljednjih dvadesetak godina proživljavali, od rata, do toga kako nam ljudi oko nas nestaju, potom migracije, razmišljanja o izbjeglicama, ljudima koji se sele i ostavljaju sve iza sebe... i onda mi te predmete nalazimo na sajmovima, tržnicama ili do nas dođu na neki drugi način pa mi o tom razmišljamo, vidimo "otiske", vidimo život prošlih ljudi, koji su to dirali - napominje Ksenija Turčić, čija je izložba Sjena u svibnju 2016. bila otvorena u Galeriji "Vladimir Bužančić".
Ako je riječ o doista snažnoj i važnoj ideji, nije čudo što umjetnika zaokuplja, intrigira i motivira godinama, na različite načine, i ne može se dovoljno razviti, iscrpiti, potrošiti, ne može ju se izbaciti iz sebe samo jednim radom, čak i ako je nagrađen.
- Da, kao da se otvorio neki ciklus o kojem sad razmišljam i puštam mu se - priznaje Ksenija Turčić.
Izložbu Iconophilia ne bi mogla realizirati bez svesrdne i potpuno dobrovoljne suradnje 20-ak ljudi, koje je umjetnica zamatala u prozinu foliju, premazivala akrilnom bojom, nakon čega su oni otiske svojih tijela - u različitim pozama - ostavljali na sagovima, koje je autorica kupovala na buvljacima ili dobivala na poklon. Bilo je bitno da je tepih rabljen, da je imao neki svoj život.

Art terapija?!

- Čak sam imala i viška suradnika. Mislim da se ljudima sviđa biti sudionicima takvog projekta. Nije to prvi put da netko nekoga oboji pa ga "pritisne". Radio je to Yves Klein i mnogi drugi u obliku performansa, no ja sam doista željela uzeti otisak osobe, što je njih istinski veselilo. Moja bivša učenica, a sada prijateljica, koja se bavi art terapijom, oduševljeno je rekla da je to FENOMENALNO i predložila da napravimo radionicu na kojoj će se ljudi bojiti i ostavljati otiske - dodaje Ksenija Turčić. Modele je birala isključivo po ključu - tko želi i može, nije bilo drugih kriterija. Tako su na tepisima obrisi muških i ženskih tijela, starih i mladih, vitkih i punašnih, čak i umjetničine nećakinje. Nakon završetka umjetničkog čina svima je ponudila i kupanje.
- Morala sam pripremiti atelijer, da kupaonica bude funkcionalna - kroza smijeh kaže Ksenija Turčić, dodajući kako je logistika iza projekta bila itekako važna. To je značilo i marljivo prikupljanje i pripremu sagova tijekom godine dana, pa potom pranje i čišćenje. Galerijski je prostor diktirao koji tepisi dolaze u obzir, tj. ulaze u igru, kako to kaže umjetnica.
- Mnogo mi je vremena trebalo za pripremu sagova, kao što za sliku treba pripremiti podlogu - rekla nam je Ksenija Turčić, koju je u prikupljanju tepiha iznenadilo što je mnogo kvalitetnih, primjerice, perzijskih tepiha, a očekivala je da će lakše doći do običnih "građanskih", koji nemaju neku veliku vrijednost.
- Za prave perzijanere govorili su mi da je šteta da ih obojim, no ionako su bili u lošem stanju, raspadali su se, izlizani, uništeni, a ja sam im dala neki drugi život. Neki tepisi imaju vrijednost nasljeđivanja, drugi su bili jednostavno odbačeni na smetište - obrazlaže zagrebačka umjetnica.
Kupujući tepihe na buvljacima i sajmovima, Ksenija je Turčić prodavačima otvoreno rekla za koju joj namjenu trebaju pa je ponekad na temelju toga dobivala i popust, što joj je bilo važno, jer je tepihe plaćala iz svoga džepa.
Narcisa Vekić
uranjanje u pejzaž bezličnih duhova
- Ksenija Turčić nastavlja značenjski i medijski trag rada Joie de vivre, izloženog i nagrađenog na 25. slavonskom biennalu. Za bijenalski je rad koristila stare crno-bijele obiteljske fotografije, pronađene odbačene kao smeće, i njima manipulirala tako da je lica fotografiranih osoba prekrila gustom bijelom bojom. Tako skrivajući identitete ljudi otkriva nam masovnu anonimnost u obrtajima ljudske povijesti zaborava. Taj "ikonoklastični" potez umjetnice, brisanje subjekta i njegovo uranjanje u pejzaž bezličnih duhova apstrakcije i spljoštenog prostora fotomontaže, napada nas asocijacijama na duhove "bivših stanovnika" - piše kustosica Valentina Radoš.
trag vlastite egzistencije u 21. st.
- Iconophilia nastavlja proces brisanja čovjekove individualnosti, prepoznatljive identifikacijske crte razlijevaju se kao u Rorschachovom testu mrlja. Umjetnički rad ulazi u naš mentalni prostor kroz vizualnu suptilnost i u vremenu kada je odraz ljudskog lika i lica sveprisutno pravo. Nameće se pitanje što ostaje nakon što se prepoznatljivost pretvori u anonimnost? Što to znači ostaviti trag vlastite egzistencije u 21. stoljeću, kada doista živimo sve naslijeđene moderne i usvojene modernizirajuće vizualne kodove i radikalnosti kulture leća? Kako znamo prepoznati vlastiti individualni otisak postojanja - pita se Valentina Radoš.
dobrovoljno
SU SUDIONICI PRISTAJALI
Možda ste propustili...

RASPRODAN KONCERT IVE POGORELIĆA NA IGRAMA

Kompozicije koje već dugo ima na svom repertoaru

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

IZ GAVELLE NAJAVLJUJU PET PREMIJERNIH NASLOVA

Magelli postavlja "Malograđane" Maksima Gorkog za početak nove sezone

2

PREDSTAVA POVODOM 600 GODINA ORLANDA

Publika svih naraštaja uživala u marionetskom svijetu vitezova

3

U SKLOPU 70. IGARA OTVOREN TREĆI SUSRET U DEPOU DUBRAVKE LOŠIĆ

Umjetnica detronira umjetničku ekskluzivnost