Magazin
INTERVJU: BLAŽENKA DIVJAK

Kritičara će uvijek biti i dobro je dok ih ima, potiču nas da budemo oprezniji i temeljitiji!
Objavljeno 15. rujna, 2018.
PROF. DR. SC. BLAŽENKA DIVJAK, MINISTRICA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA U VLADI REPUBLIKE HRVATSKE

Vezani članci

TEMA TJEDNA: EKSPERIMENTALNA FAZA KURIKULARNE REFORME (I.)

Mali korak za velike promjene

TEMA TJEDNA: EKSPERIMENTALNA FAZA KURIKULARNE REFORME (II.)

Martina Horvat: Reforma se ne može dogoditi preko noći

SANJA ŠPREM

Predložit ćemo mjere za bolji sustav osnovnog obrazovanja

Iza ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak više je od godinu dana mandata na toj funkciji, čijim je prihvaćanjem pristala i na golem izazov - dovršiti posao svojih prethodnika i konačno pokrenuti reformu obrazovanja. Unatoč mnogim zaprekama eksperimentalna faza kurikularne reforme kroz program "Škola za život" bez odgode je s početkom nove školske godine počela u 74 odabrane osnovne i srednje škole. Već puna dva tjedna tisuće učenika u eksperimentalnim školama pohađaju nastavu kakva će u poboljšanoj verziji od sljedeće godine zaživjeti u svim školama. S ministricom Divjak razgovarali smo o očekivanjima od "Škole za život", ali i o kritikama koje ju, kao nestranačku ministricu iz kvote HNS-a, posljednjih tjedana prate više nego ikada prije.



Kurikularna reforma ipak je krenula, za sada u eksperimentalnoj fazi, što je, bez obzira na neke prigovore, pomak prema najavljenoj cjelovitoj reformi školstva i obrazovanja. Kao ministrica znanosti i obrazovanja, kako ocjenjujete cijeli taj proces, koji se u ovom dijelu završio početkom nastave prema programu "Škola za život"?
- Tako je, "Škola za život" je od 3. rujna, odnosno 10. rujna u Splitsko-dalmatinskoj županiji, u učionicama, i to je nešto što je Hrvatska čekala bar dvadeset godina. Sigurno da nije bilo lako krenuti u reformu, ali, gledajući na to kao na putovanje čije je odredište bolja budućnost naše djece, mogu reći da je bilo i dugih ravnih, ali i vijugavih trnovitih cesta kojima smo prolazili kako bismo stigli na odredište. Ta bolja budućnost nam je u ovom trenutku nadohvat ruke, jer "Škola za život" je u školama s učenicima čiji su ravnatelji, učitelji, nastavnici i roditelji odlučili hrabro prihvatiti izazov koji nosi promjene nabolje, i ponosna sam na njih iako će izazova i otpora biti i dalje.

PROVJERA U PRAKSI



Kada se mogu očekivati prvi rezultati "Škole za život"? Očekujete li u nekom dijelu probleme na terenu, odnosno u 48 osnovnih i 26 srednjih škola koje su počele eksperiment, ili vjerujete da će se dalje sve odvijati prema planu?
- Već je to što je "Škola za život" ušla u učionice prvi vidljivi rezultat reforme. Ostali rezultati vidjet će se tijekom provedbe u ovoj školskoj godini, a i sljedeće dvije godine, kada program obuhvati sve škole i razrede u Republici Hrvatskoj.
Što se problema tiče, očekujemo ih u određenoj mjeri i na njih smo spremni. U konstantnom smo kontaktu s ravnateljima, učiteljima, nastavnicima i stručnim suradnicima, koji znaju da nas mogu kontaktirati oko bilo kakvih nejasnoća koje se pojave. Smisao eksperimentalnog programa i jest provjeriti u praksi kurikulume, metode poučavanja, načine profesionalnog razvoja, nastavne materijale, okruženja za učenje, obrazovne tehnologije te poboljšani model primijeniti u frontalnom uvođenju u sve osnovne i srednje škole. Ali prije svega želimo da učenici nauče kako učiti te da uče s veseljem i u istraživačkom duhu.


Više ste puta istaknuli da su učitelji i nastavnici najvažniji za provedbu eksperimentalnog programa, ali i obvezne informatike, koja je krenula u 5. i 6. razredima, a ne isključivo oprema, koja kasni - udžbenici, tableti, računala. Je li oko toga, educiranja učitelja i nastavnika, kao i opremljenosti škola, sve u redu? Kako su zapravo učitelji i nastavnici, prema Vašim saznanjima, reagirali na promjene kojima se moraju prilagoditi i koje trebaju provoditi?
- Online edukacije u virtualnim učionicama počele su u siječnju i kontinuirano će se provoditi cijele školske godine. Provodile su se i provodit će se i edukacije uživo u školama, na županijskim vijećima, regionalnoj i državnoj razini; svaku školu savjetnički će timovi posjetiti najmanje pet puta, a mentori su školama kontinuirano na raspolaganju u virtualnim učionicama, kao i Info centar "Škole za život". Prema informacijama koje imamo s terena, svjesni smo važnosti i veličine uloge koju su učitelji i nastavnici imali. Oni su radili daleko izvan redovitog obujma svoga posla - u svoje privatno vrijeme dolazili su na edukacije, tijekom ljetne stanke nalazili su se u matičnim školama, i u slobodi koja im je dana "Školom za život" planirali su i stvarali nove metode poučavanja. Svi nužni materijali, uvjeti i oprema su u školama.

JEDNAKI UVJETI



Prema kojim su kriterijima odabirane škole za provedbu eksperimentalnog programa? Hoće li uzorak od 74 škole, 8500 učenika i 2000 učitelja i nastavnika biti dovoljan za ispitivanje novih kurikuluma, oblika rada, metoda poučavanja i nastavnih sredstava? Tko je i na koji način zadužen za praćenje i vrednovanje "Škole za život" u eksperimentalnoj godini provođenja?
- To je i više nego dovoljan znanstveni uzorak. Nakon raspisivanja javnog poziva mogle su se prijaviti osnovne škole s redovitim programom te srednje škole s četverogodišnjim programima u Republici Hrvatskoj koje su u tome trenutku na temelju vrednovanja digitalne zrelosti bile na razini 2 (digitalne početnice) ili višoj. Uz to, škole su trebale imati privolu školskog odbora, osnivača škole, učiteljskog ili nastavničkog vijeća i vijeća roditelja te motivacijsko pismo s iskazanim interesom za izvođenje programa. Nakon primitka prijava, koje su premašivale brojku 200, škole su birane prema određenim prostornim i socijalnim kriterijima koji su bili postavljeni. Tako smo osigurali da "Škola za život" bude u školama s malim i velikim brojem učenika, u ruralnim i gradskim područjima, i da svakako bude zastupljena u svim županijama, kako bi se uzeli u obzir različiti uvjeti i okruženja. Ministarstvo će pratiti "Školu za život" i bilježiti njezine ishode - u tu je svrhu osnovano i Povjerenstvo za praćenje i evaluaciju eksperimentalnog programa, a u sustav praćenja uključeni su hrvatski i međunarodni stručnjaci.

Što je sve potrebno za uspješan završetak eksperimentalnog programa da bi od školske godine 2019./2020., kako je planirano, zaživio u svim našim školama? Hoće li zapravo, s obzirom na velike razlike u materijalnim uvjetima u školama, to biti moguće provesti u djelo na jednak način? Što je s edukacijom tisuća učitelja i nastavnika koji ne sudjeluju u eksperimentalnom programu - kada će početi te edukacije i hoće li se razlikovati od dosadašnjih, pripremljenih za eksperiment?
- Svi pozitivni aspekti, rješenja i problemi iz eksperimentalnog programa odmah se uključuju u pripremu za frontalno izvođenje. U svrhu ostvarenja ciljeva i unaprjeđivanja sustava težili smo kroz samu "Školu za život", a težit ćemo, koliko god je to u našoj mogućnosti, i sa svim školama, da imaju jednake uvjete za realizaciju planova i programa osmišljenih u sklopu reforme. Za tu namjenu angažirana su i znatna sredstva iz EU fondova. Svi učitelji i nastavnici škola koje nisu uključene u eksperimentalni program "Škole za život" imali su priliku već sada sudjelovati na svim edukacijama koje su se provodile za učitelje i nastavnike "Škole za život", i velik broj njih već je sudjelovao. Kako sam i prethodno naglasila, te edukacije nisu gotove i trajat će cijele školske godine. Već krajem ove godine pokrenut će se edukacije za sve učitelje koji ulaze u frontalno izvođenje iduće godine, i zato nam je bilo važno razviti bogato online okruženje za učenje.

Što će Hrvatska u konačnici dobiti kad reforma postane sveobuhvatna, kada se bude u cijelosti provodila i kada se prvi rezultati počnu pokazivati?
- Hrvatska će dobiti mlade ljude koji su spremni odgovoriti na izazove koje nosi 21. stoljeće. Dobit će prosvjetne radnike koji ne prate slijepo upute koje su univerzalne i bez individualnog pristupa, nego koji opažanjima u učionicama pridonose specifičnosti izvedbe za učenike s kojima rade. To u konačnici znači preduvjet za gospodarstvo koje je inovativno, a temelji se na visokoprofitabilnoj industriji i uslugama.

PREDNOST STRUCI



Kritičari Vašeg rada prozivaju Vas da ste kao ministrica odustali od Cjelovite kurikularne reforme - odnosno da su iz prvotne verzije "izvučeni" samo njezini dijelovi, od čega je napravljen "skraćeni" program "Škola za život". Zamjeraju Vam i nedonošenje pravilnika o pomoćnicima u nastavi, novog pravilnika o napredovanju i nagrađivanju zaposlenih u osnovnim i srednjim školama... Koliko su opravdane te kritike? Kada se osvrnete na više od godinu dana mandata ministrice iza sebe, je li bilo dovoljno vremena za sve?
- Kritičara će uvijek biti i dobro je dok ih ima jer su i oni na neki način dio svega pozitivnog što se događa upravo zbog toga što nas potiču da budemo oprezniji i temeljitiji. Međutim, što se tiče kritika na račun nepotpunosti reforme, moram reći da postoje tri jasna okvira predložena za eksperimentalnu provedbu: Okvir za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama, Okvir za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika te Okvir za vrednovanje procesa i ishoda učenja u osnovnoškolskome i srednjoškolskome odgoju i obrazovanju. Dakle, potpuno je netočna teza da su ti okviri izostavljeni. Građanski odgoj i obrazovanje kao međupredmetna tema također ulazi u škole u sve razrede obuhvaćene eksperimentalnom provedbom, što je jasno istaknuto u programu "Škole za život".
Ubrzo će biti donesen i objavljen pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima. S ciljem osiguravanja potrebne potpore svakom učeniku u cijeloj zemlji, Ministarstvo je nakon druge javne rasprave provelo još niz stručnih savjetovanja. Pravilnikom će se propisati način uključivanja te način i sadržaj osposobljavanja i obavljanja poslova pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika te uvjeti koje moraju ispunjavati, kao i postupak radi ostvarivanja prava učenika s teškoćama u razvoju na potporu pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika. Također, pristupilo se izradi novog pravilnika o napredovanju i nagrađivanju nakon pune 23 godine. Izrada je počela prikupljanjem prijedloga samih učitelja, a u njoj je sudjelovalo više od 1300 učitelja.

Kako komentirate kritike na račun istupa predsjednika HNS-a Ivana Vrdoljaka usmjerene na to da reformu obrazovanja svojata samo jedna politička stranka?
- Voljeli Ivana Vrdoljaka i HNS ili ne, treba se priznati da su ipak oni, kao liberali, prvi put pružili mogućnost isključivo struci da vodi sve reformske procese unutar Ministarstva znanosti i obrazovanja i u te se stručne procese nisu miješali. Ali bez podrške HNS-a u Saboru i Vladi ne bi bilo ni našeg stručnog tima.

Kako biste na kraju komentirali činjenicu da je svake godine sve manje učenika u hrvatskim školama? Dolaze li sve ove promjene prekasno, neki kažu - što će nam reforma školstva, ako djece u školama neće biti. Nedavno smo se bavili tom problematikom i došli do saznanja da smo u posljednjih 13 školskih godina ostali bez više od 100.000 učenika, a desetci škola su zatvoreni - demografi predviđaju nastavak negativnih trendova...
- Nikada nije prekasno za promjene poput onih koje smo mi uveli u području obrazovanja. Ne možemo dignuti ruke od djece i mladih koji su u ovim trenutcima u školskim klupama zbog, kako kažete, ‘‘negativnih trendova‘‘ jer bismo na taj način digli ruke od budućnosti, na koju, vjerujem, možemo utjecati upravo promjenama na koje se odlučimo danas. Iako demografija nije izravno u našem resoru, imamo niz mjera koje pomažu u rješavanju tog pitanja koje trese cijelu Europu. Tako su reforma općeg i strukovnog obrazovanja i veliko ulaganje u znanstvenu infrastrukturu neke od mjera koje će ovdje zadržati stotine mladih ljudi.

Razgovarala: Jasenka PEJAKOVIĆ
JOSIP BURUŠIĆ

Vratiti povjerenje u školu

 

Od stjecanja neovisnosti Hrvatske bilo je više pokušaja reformiranja obrazovnog sustava. Ni jedan u osnovi nije uspio. Premda su pojedina poboljšanja koja je svaki od njih donio utjecala na ukupno funkcioniranje obrazovnog sustava - objašnjava prof. dr. sc. Josip Burušić, hrvatski psiholog i sveučilišni profesor, te dodaje:

- Razlozi neuspjehu svakog od njih pomalo su specifični. Vjerujem da to opće čitateljstvo ne bi previše ni zanimalo. Ono što je svim obrazovnim promjenama u Hrvatskoj na neki način zajedničko jest prilična isključivost. Uvijek su reforme provodili "naši", "mi", a trebalo se ticati svih. Na sreću, nije moguće bilo, niti će biti moguće, provesti reformu zajedničkog servisa u društvu i zajednici kao što je obrazovanje bez uključenja svih. To je prvo i temeljno načelo i kada se njega uvaži, bit će moguće provesti neke reforme. Obrazovanje služi svima i pokušaji da jedna društvena skupina, ideološka, svjetonazorska, pa i interesna, grupacija nameće svoje poglede kao univerzalne unaprijed su osuđeni na propast. Takav pristup, na žalost, doveo nas je do ovoga što danas imamo. A to je da je obrazovanje postalo priličan predmet razdora u društvu, sukobljavanja i svađa. Škole i sve što ide uz obrazovanje zapravo su sve suprotnog od toga. One su mjesto okupljanja, mjesto pozitivnih emocija i prostor zajedničkog truda i napora. Drugo obilježje svih obrazovnih promjena, pa i onih započetih u vrijeme Milanovićeve vlade, jest nedostatak stručnosti i nedovoljna upotreba znanja. Neću reći da nije bilo i stručnjaka, ali ih je bilo nedovoljno. Uz to, u svim reformama nekako se niotkud pojave brojni stručnjaci "opće prakse", eksperti za sve i svašta. To je hrvatski patent u europskoj obrazovnoj stvarnosti - da reforme provode oni koji valjda nisu u svojoj osnovnoj školi uspjeli uvesti poslijepodnevnu sekciju mladih ljubitelja prirode. U Europi reforme provede instituti i specijalizirane obrazovne istraživačke ustanove.Koliko je miješanje politike naštetilo cijelom procesu?- Na žalost, to je jedan od izraženijih problema u reformama obrazovanja. Mislim da je bivši premijer Milanović, u svojim vlastitim izjavama kako je birao, koga je birao, čiji je netko politički odabir... rekao sve vrlo jasno. Tomu se nema šta ni dodati ni oduzeti. Danas, imamo još korak dalje - smjernice i informacije o provedbi reforme objavljuju se na portalu HNS-a. Tiskaju se plakati i sve se zamotava u stranačke vode.Kako tretirati povijest, ali i druge teme koje su bitne za nacionalnu kulturu u kurikularnoj reformi, o tom pitanju bilo je puno sporenja, jesu li problemi riješeni?- Nisam ekspert za povijest i nacionalno povezane teme da bih rekao ima li čega malo ili puno u nekom predmetu. Ono što smo analizom pokazali jest da će brojna rješenja koja se nude riješiti vrlo malo stvarnih problema s kojima se Hrvatska suočava. Problemi koje imaju škole u Slavoniji bit će dotaknuti sporadično. Pitanje nejednakosti, pitanje lošijeg uspjeha siromašnijih, djece slabije obrazovanih, lošijeg uspjeha seoskih škola, velikih razlika u mogućnostima škola. Sva ta i druga pitanja slabo su razmotrena. Većina reformi napravljena je za škole koje rade na 200 metara zračne udaljenosti od Trga bana Jelačića. I to je njihov manje-više stvarni domet.Nakon zastoja, u reformu se ipak krenulo, za sada doduše u eksperimentalnoj fazi, kroz projekt "Škola za život". Vaš komentar?- Mislim da je najbolji komentar ako kažemo da je to "eksperiment". Vjerujem da svatko zna što znači da je nešto eksperiment ili kada kažemo nekome da prestane eksperimentirati.Koje su prednosti, a koje slabosti ove eksperimentalne faze reforme?- Prednosti su da se uz ogroman medijski angažman u fokus javnosti stavljaju pitanja obrazovanja. Prednosti vidim i u razmatranju načina promjene strukture onoga što učenici uče. Od nedostataka najjača mi je prijetnja da se i ono malo međusobnog povjerenja potpuno uništi te da se poništi kakvo-takvo povjerenje u školu i obrazovne institucije.Ako eksperimentalna faza završi uspješno, može li se očekivati da od školske godine 2019./2020. reforma počne u svim školama? Što je potrebno da se to ostvari?- Kako je nejasan način vrednovanja i ocjenjivanja onoga što se radi, teško je reći šta se smatra uspjehom. I što će se na kraju proglasiti uspjehom reforme. U našoj situaciji, kada se ono što je trebalo jučer, planira i provodi danas, svašta je moguće.Ukupno uzevši - što će Hrvatska u konačnici dobiti kad se reforma bude u cijelosti provodila?- Govorimo o željenom stanju. Mi trebamo reformu koja će biti reforma hrvatskog obrazovnog sustava i koja će rješavati probleme s kojima se susreću učenici, nastavnici i roditelji u Hrvatskoj. Trebamo riješiti pitanje lošije kvalitete dijela škola, jer imamo već škola koje su jako dobre. Trebamo riješiti pitanje nepravde s kojom se siromašni, lošije obrazovani, oni koji žive u siromašnijim sredinama susreću. Nama trebaju rješenja koja će riješiti pitanje strahovitog manjka učenika i rasta broja zaposlenih učitelja. Trebamo rješenje koje će uzeti u obzir da 70 posto učenika pohađa strukovne i slične škole, gdje ne trebamo svu nacionalnu energiju trošiti na rješenja koja se u osnovi tiču samo preostalih 30 posto učenika. I, na kraju, trebamo učenike koji će vjerovati školi, roditelje koji neće s neprijateljstvom ići u školu te trebamo učitelje koji se neće sramiti reći da su učitelji, jer ih znatan broj ljudi gleda sa žaljenjem.(D.J.)
Možda ste propustili...

THE ZONE OF INTEREST: ŠTO NAM POKAZUJE FILM JONATHANA GLAZERA?

Put u središte zla

HRVATSKE POETSKE PERSPEKTIVE: IVANA LULIĆ, O SEBI I SVOJOJ KNJIZI PJESAMA..

U danu uvijek pronađem vremena da stanem, da se isključim i osjetim

KAMPANJA - ZAVRŠNI KRUG (I)

Populizam prelazi granice normale

Najčitanije iz rubrike