Nova školska godina, 2018./2019., koja je počela 3. rujna, bit će u povijesti hrvatskoga školstva zapamćena po početku provedbe eksperimentalnoga programa "Škola za život". U taj su program ušle 74 hrvatske škole s 8500 učenika, gotovo dvije tisuće nastavnika i suradnika. Uz to, očekuje se da od školske godine 2019./2020. reforma počne u svim školama, ali za to su potrebne informacije iz eksperimentalnog programa koji je startao, a za što je potrebno kontinuirano praćenje, u čemu je važna i podrška Europske komisije kroz ekspertizu međunarodnih stručnjaka.

Na početku godine koja treba pripremiti hrvatsko školstvo za frontalno uvođenje Cjelovite kurikularne reforme (CKR) eksperimentalni program unosi i promjene u kurikulumske dokumente, eksperimentalne nastavne materijale i udžbenike, tehnologije koje se koriste u nastavi, ali to ne znači da se stare tehnologije u cijelosti napuštaju - učitelji i učenici i dalje će se služiti papirom i olovkom, kredom i pločom, uz računala i tablete i pametne ploče te tehnologiju koja pomaže u učinkovitoj realizaciji i usvajanju odgojno-obrazovnih ishoda, što su potvrdili i iz nadležnog ministarstva.


Naravno, iz usta nadležnih sve skupa lijepo zvuči, ali je ipak upozoreno na probleme koji cijeli taj eksperimetnalni proces prate. Cilj je eksperimentalnog programa provjera primjenjivosti novih kurikuluma i oblika metoda rada, no mnoge u škole ipak odlučile preskočiti mogućnost prijave.
- Informirali smo se iz različitih izvora i, prema našim saznanjima, program ima još mnogo neriješenih pitanja. Ne zna se kakvi će biti radni zadaci, kao ni edukacija učitelja. Nisu dobro postavljeni svi zadatci i ciljevi, te smo se ipak odlučili preskočiti ovo eksperimentalno provođenje reforme - rekla je Dijana Kopčić, ravnateljica Osnovne škole Bartola Kašića iz Zagreba. Ni Graditeljska tehnička škola iz Zagreba nije se prijavila, no njima su problem bili predmeti koji su ovom eksperimentalnom provedbom obuhvaćeni. "U ovom krugu obuhvaćeni su samo opći predmeti, pa bi prvaši dogodine samo hrvatski, etiku, fiziku i druge opće predmete učili prema novom planu, a strukovni bi se predmeti nastavili predavati 'po starom'", rekla je ravnateljica te škole Dinka Džeko.
Inače, reforme školstva do danas su se prihvaćali svi resorni ministri do sada - Vedran Mornar, koji je u fotelju sjeo kao nestranački ministar kojega je predložio SDP, HDZ-ov ministar Predrag Šustar, Pavo Barišić, još jedan HDZ-ov član, i na kraju Blaženka Divjak, nestranačka ministrica kojoj je poziciju u Ministarstvu obrazovanja izborio HNS. Svi oni, bez obzira na ideološke, svjetonazorske poglede i (ne)stranačke pripadnosti, dijelili su istu nepobitnu želju, ambiciju i potrebu "potpisati se" na reformu obrazovanja. Onu na kojoj je radilo čak petstotinjak ljudi iz samog obrazovnog sustava. Prije svega, želja za hitnom reformom, taštine, svjetonazorski prijepori, netransparentna imenovanja, prepisivanje sadržaja, a onda i izostavljanje ključnih elemenata važne dokumentacije rezultirali su neuspjehom. I do sada održanim dvama prosvjedima. Sve se u obrazovnoj reformi svelo na kadrovska pitanja, pozicije u brojnim tijelima, skupinama i institucijama uključenima u taj proces, ali i na osobne interese, kažu kritičari.
A kako je sve počelo? U Saboru je 17. listopada 2014. usvojena Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, temeljni dokument obrazovnih promjena, koji je dvije godine pripremalo 130 stručnjaka. U trenutku izglasavanja Strategije premijer je bio Zoran Milanović, a Ministarstvo obrazovanja vodio je Vedran Mornar.
Mjesec dana od usvajanja Strategije u Saboru je imenovano Posebno stručno povjerenstvo, glavno tijelo nadležno za provedbu i praćenje Strategije. Njegovim prvim šefom imenovan je Neven Budak, profesor s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kritičari, uglavnom desne orijentacije, već tada su izrazili nezadovoljstvo i rekli da je ključnim tijelom za provedbu Strategije, a time i modernizaciju obrazovanja, zahvaćena samo lijeva opcija. Dapače, zamjerit će i činjenicu da Strategiju, iako već izglasanu, većinski potpisuju članovi tadašnje vlade (SDP), a da su predstavnici desne orijentacije u njoj slabo zastupljeni.

Ekspertna radna skupina, od prvog imenovanja do danas, u nadležnosti je isključivo Ministarstva. Osnovna joj je zadaća izrada kurikularnih dokumenata koji definiraju promjene što bi se trebale primijeniti od vrtića, osnovnih pa sve do srednjih škola. Mornar je odluku o osnivanju prve Ekspertne skupine (ERS) donio 28. siječnja 2015., a ona je rad počela šest dana poslije, na čelu s voditeljem Borisom Jokićem, koji se jedini natječajem prijavio za to mjesto. I dok su trajala prepucavanja, Ekspertna radna skupina na čelu s Borisom Jokićem radila je na predmetnim i međupredmetnim kurikulima - uz njih, u tom su poslu aktivirani profesori, nastavnici i učitelji, ukupno njih 350, koji su bili članovi stručnih radnih skupina koje pripremaju sadržaje.
Točno godinu dana otkako je Jokić sa svojim timom počeo raditi, javnosti su predstavljeni kurikularni dokumenti. Bilo je to u veljači 2016., nakon čega je slijedila stručna rasprava koju iniciraju predstavnici Ekspertne skupine, pa onda i javna rasprava. U to vrijeme strasti su još jače uzavrele - u Saboru je pri predstavljanju vlade kojoj je na čelu bio Tihomir Orešković poručeno da se reforma obrazovanja zaustavlja. Samo 22 dana poslije Jokić i njegov tim najavljuju da će dati ostavke ako se u dva dana ministar obrazovanja ne izjasni ide li cjelovita kurikularna reforma dalje. Ministarsku funkciju tada obnaša Predrag Šustar (HDZ). Iako je u ožujku 2016. Šustar produžio mandat Jokićevoj skupini, želio je utjecati na proširenje stručnih radnih skupina, tijela koja su zadužena za sadržaj kurikularnih dokumenata - tu je kulminirao problem između članova ERS-a i Ministarstva.
- Politički pritisak je u ovom slučaju jednostavan. Saborski odbor donio je odluku o tome da se u određenim disciplinama proširi stručna radna skupina, što ne bi bilo problematično da je na neki način bilo objašnjeno. Međutim, ono što je ondje bilo napisano o tome što bi ta skupina trebala raditi ne odgovara opisima i prirodi onoga što ta reforma od početka jest. U tim zaključcima piše da bi ta skupina trebala određivati što u stručnoj raspravi prihvatiti, a što ne, a to sugerira zapravo određene cenzorske postupke i vraća nas u doba komunizma, gdje su moralno podobni bili birani u određena vijeća - kazao je tada Jokić, a kako u svojoj kronologiji cijeloga slučaja donosi Večernji list. Sve se to događalo u trenutcima dok je trajala javna rasprava, a ideološki su problemi iskočili u prvi plan. Polemiziralo se o novom popisu lektire, povijesti, vjeronauku... a javnost se podijelila. Polovina je podržavala Jokićevu reformu, drugoj polovini Jokić je bio crvena krpa.
Sukob s Ministarstvom i pritisci rezultirali su ostavkom Jokićeva tima. Te su ostavke uostalom bile povod da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović sastavi pismo i zamoli Jokića da se vrati, poručivši mu da ne smije odustati. Samo šest dana poslije Hrvatska svjedoči najvećem prosvjedu za obrazovanje. Više od 50 tisuća ljudi izišlo je na ulice poručujući da je reforma nužna jer učenici više ne mogu učiti prema nastavnim sadržajima pisanima devedesetih godina. Jokićevom ostavkom zaustavljene su konkretne aktivnosti u obrazovnoj reformi. Na punih godinu dana. Ali su zato u prvi plan iskočila kadroviranja u raznim povjerenstvima te je slijedio i drugi prosvjed. Na njemu je bila i Blaženka Divjak. Ona je samo 11 dana nakon toga događaja preuzela Ministarstvo obrazovanja, jer dotadašnjeg ministra Pave Barišića Plenković se morao odreći - jedan od uvjeta da se održi stabilnost u Vladi bio je i da obrazovanje bude prepušteno HNS-u, novom HDZ-ovu koalicijskom partneru. Divjak je tako na kraju svega "potpisala" početak reforme školstva.
Sve u svemu, objektivan zaključak glasi - konačno se, i konkretno, krenulo s mrtve točke u reformu koja je jedna od ključnih za hrvatsko društvo (uz poreznu, mirovinsku i zdravstvenu), koja je temelj na kojem počiva budućnost Republike Hrvatske.