Večeras u Elcheu reprezentacija Hrvatske kreće u novoformiranu UEFA-inu Ligu nacija. Španjolska je suparnik po mjeri jer i ona, nakon za nju ranog ispadanja sa SP-a (izgubila je u osmini finala od Rusije, nap.a.), s novim izbornikom Luisom Enriqueom, kreće u smjenu generacija. Snagu je pokazala u subotu, kada je u prvom kolu naše skupine svladala Englesku na Wembleyu (2:1).

Španjolci otprlike idu sličnim putem kao i Hrvatska, grade novu reprezentaciju na starim, dobro poznatim čvrstim temeljima. Protiv njih smo dosad igrali šest puta, a dvaput smo ih dobili.


Prvo 1993. u Valenciji, kada se prvi put u cijelosti okupila ona velika "vatrena" generacija. Bilo je 2:0, a zabiljali su Šuker i Prosinečki. Druga pobjeda datira iz posljednjeg međusobnog obračuna, s Eura 2016. u Francuskoj, kada smo ih svladali s praktično drugom postavom (2:1). Između ta dva susreta odigrana su još četiri, u kojima je "furija" triput slavila, a jedan je završio bez pobjednika. Tri od te četiri utakmice bile su prijateljske, a jedna, ona na Euru 2012. u Poljskoj, natjecateljskog. I ta nam se najviše urezala u sjećanje, jer je Hrvatska odigrala odličnu utakmicu, ali nas je njemački sudac Wolfgang Stark oštetio, pa smo izgubili 1:0 i oprostili se od Eura, koji je Španjolska poslije osvojila. Inače, kad smo već kod te utakmice, treba naglasiti kako ju je Luka Modrić odigrao maestralno pa su mu se nakon nje nakolnili Iniesta i Ramos, a mnogi smatraju da je baš ta partija bila presudna za njegov prelazak iz Tottenhama u redove madridskog Reala. No sve je to povijest. Večeras u Elcheu obje će reprezentacije na određeni način nagovijestiti budućnost, baš kako je to, recimo, Hrvatska napravila u onom susretu iz 1993.
Rakitićev povratak
Izbornik Zlatko Dalić na teren će poslati jaču momčad od one koju je suprotstavio Portugalu. Bit će u njoj Rakitić, kojeg nije bilo u Faru, Brozović, koji se odmarao protiv Portugalaca, a i Vida se oporavio od ozljede ruke. Za očekivati je da će na poziciji lijevog beka, bez obzira na solidnu partiju Borne Barišića u Faru, osvanuti Josip Pivarić. Dakle, to bi bile tri promjene u početnoj postavi u usporedbi s utakmicom protiv Portugalaca, u kojoj se baš nismo naigrali nogometa. No to su tri vrlo velike promjene za nogomet koji igra Hrvatska, a posebno se odnose na zonski presing, koji je instalirao Dalić u Rusiji, a njime smo baš "davili" suparnike kada smo ga odlučili zaigrati. Uglavnom, bit će to većina onog najboljeg čime Dalić raspolaže nakon Subašićeva, Ćorlukina i Mandžukićeva oproštaja od reprezentativnog dresa. Doduše, nemamo na raspolaganju još četvoricu iz Rusije, Kramarića, Lovrena, Strinića i Rebića, zbog ozljeda ili bolesti, ali nije loše isprobati i neka nova rješenja i potražiti širinu za te pozicije. U Elche dolazimo kao svjetski doprvaci pa se tako trebamo i ponašati. S obzirom na to da će nas predvoditi naši najjači aduti u sredini terena, ne bismo si trebali dopustiti pad u podređeni položaj kao u susretu s Portugalom. Rakitić jako puno znači za našu igru, Brozović također, a očekujemo i boljeg Modrića u odnosu prema susretu s Portugalom, koji je odradio u nižoj brzini. Momčad koju će Dalić poslati na teren uopće ne izgleda loše, a s obzirom na ugled koji smo si stvorili na Mundijalu, sada treba početi pokazivati da smo se s njim u stanju i nositi. Biti svjetski doprvak znači kako nemaš pravo na kalkulantski nastup. Protiv nas će sada svi gristi i na to moramo imati spreman odgovor, točnije, uzvratiti istom mjerom. Istina, pretenciozno bi bilo reći da je Hrvatska favorit u toj utakmici, ali morala bi pokazati zube, mišiće, znanje, kako god želite, jer svim tim arsenalom naša selekcija raspolaže. Da samo jedan od tih detalja nedostaje, ne bismo igrali finale World Cupa.
Međutim, znate kako se kaže, lakše je doći do vrha nego na njemu ostati. Hrvatska je kroz to jednom već neuspješno prošla, kada se nakon trećeg mjesta na SP-u u Francuskoj nije plasirala na sljedeći Euro. Valjda je ta lekcija o životu na lovorikama svladana. Uostalom, Dalić se dosad pokazao uspješnim reformatorom, pa vjerujemo kako će se znati obračunati i s opasnošću opuštanja, koja je uvijek u blizini kada smo mi u pitanju.