Nogometaši Osijeka su nakon povratka iz Velike pripreme za derbi protiv Rijeke, koji ih u nedjelju očekuje na Rujevici, nastavili u Gradskom vrtu. Trenutačno je najbolja vijest što je zdravstveno stanje ostalo nepromijenjeno, točnije, taj miniciklus odrađen u Velikoj nije donio nove ozljede, a oni koji su bili rekonvalescenti dobro su izdržali pojačani ritam treninga. Jedina je nesretna okolnost što Zekić tamo nije imao baš sve igrače, jer su Robert Mudražija i novopridošli Marijan Ćavar bili s mladim reprezentacijama Hrvatske odnosno BiH. Baš je zbog Ćavara ta priča važna, jer on bi trebao biti pojačanje za vezni red bijelo-plavih. Prema viđenom na utakmici protiv Slobode, M‘Pinda i Stavitsky se, zasad, ne mogu svrstati u tu kategoriju. No u nju može ući jedan čovjek koji nije bio u Velikoj - Josip Špoljarić. On već jako dugo slovi za veliki talent, ali je posljednjih godina iskustvo skupljao po drugoligaškim terenima i, iskreno, kako sada izgleda u dresu Osijeka II, to mu je itekako koristilo. Ne želimo padati u prevelike euforije, ali nije nam jasno zbog čega NK Osijek dovodi mlade i neprovjerene strance kad istovremeno u svojim redovima ima igrača poput Špoljarića. Dovoljne su bile dvije utakmice u drugoligaškoj konkurenciji kako bi se vidjelo da je Špoljarić daleko ispred svih ostalih suigrača u toj momčadi. Uostalom, nije slučajno ni Zekić nedavno rekao:
- Špoljarić će biti priključen, ali ne kako bi trenirao, nego će onda, kad ga vratim, i igrati. Taj trenutak dogodit će se vrlo brzo - rekao je trener bijelo-plavih.
Inače, Zekić je Špoljarića koristio kao prvotimca u početcima svoga rada u Gradskom vrtu, kada je on stvarno bio još golobradi mladić. No tada je klub bio u teškoj fazi, pa je Špoljarić samo gledao kako bi ga napustio. Danas je priča valjda drukčija. Josip je još uvijek mlad igrač, tek mu je 21 godina, ali iza sebe ima dragocjenog drugoligaškog iskustva, a nogometni potez i ideja kod njega nikada nisu ni bili sporni. Možda trkačka komponenta da, ali to on mora riješiti sam sa sobom, jer igranje na prvoligaškoj sceni ne trpi drugu ili treću brzinu. Najbolji primjer za potkrjepu te tvrdnje je Dmitro Lopa. Dok je Ukrajinac bio mobilan i agilan, terorizirao je svaku obranu. Kada je toga nestalo, ugasila se i njegova magija. I to je danas jedan od većih problema koji ima Zekić. Nikako ne uspijeva dobiti Lopu na razini iz proljeća 2017., kada je doslovce razarao suparničke obrane. Nije Dmitro zaboravio igrati nogomet, ali je očito zanemario kako se jedino može opstati u njegovu modernom obliku. Nema više one priče "čekamo jedan magični potez". Na tome se više ne živi. I zato bi Lopa mogao Špoljariću poslužiti kao jasan putokaz kako se može, ali i ne može, igrati prvoligaški nogomet.
Uglavnom, Špoljarić bi trebao dobiti priliku u prvoj momčadi jer su je prije njega dobili neki s manje talenta. S obzirom na to da u Gradskom vrtu nestrpljivo čekaju pojavljivanje nove vlastite igračke vrijednosti, a Zekić nema straha od pružanja prilike mladom igraču, Josipa bismo ubrzo, opet, mogli vidjeti na prvoligaškoj sceni. D. Keler