Židovi su u nedjelju sa zalaskom sunca počeli proslavljati početak svoje nove godine, 5779. Prema židovskoj tradiciji, upravo je toliko godina prošlo od stvaranja svijeta. Taj blagdan, poznat i pod svojim hebrejskim nazivom Roš hašana, obilježava se dva dana, prvog i drugog dana židovskog mjeseca tišrea.
No, umjesto neobuzdana i raspojasana slavlja na koje smo naviknuli kada je riječ o silvestarskoj noći, za Židove je to doba kontemplacije te najdubljeg kajanja i razmišljnja o svojim grijesima. Ne bez razloga jer je Roš hašana kod Židova zapravo sudnji dan za sve ono što su učinili protekle godine. Kako nam je rekla zagrebačka judaistica Jasminka Domaš, Roš hašana je i godišnjica prvog čovjeka, a to je i dan planeta na koji se Židovi prisjećaju Noina izlaska iz svoje korablje čime se označava novi život čovječanstva. Domaš podsjeća da je upravo na Roš hašanu Abraham trebao žrtovavati svog sina jedinca Izaka, no umjesto njega žrtvovan je ovan zbog čega je Abraham radosno puhao u ovnujski rog. To su i dani trubljenja jer se obredno puše u šofar, rog obredno čiste životinje. Prizor je to koji poznajemo iz brojnih filmova koji se bave židovskim temamam ili biblijskom poviješću. Židovska Nova godina ili Roš hašana te blagdan pomirenja Jom Kipur, koji dolazi deset dana kasnije, zovu se još u židovstvu i velikim blagdanima, objašnjava Domaš. Vrijeme je to svođenja računa sa samim sobom, dakako pred Svevišnjim, propitkivanje što smo učinili i što su drugi učinili nama. Inače, ta se desetodnevnica naziva još Deset dana pokore ili Strašni dani. Ondje gdje postoje rabini i sinagoge (u cijeloj Hrvatskoj postoje samo tri rabina), ali i vjernici među Židovima, obvezatan je odlazak u sinagogu na pokorničku molitvu.
No, to ne znači da blagdan Roš hašana ne obiluje optimizmom i veseljem. Naročito, kada je riječ o običajima vezanim uz obiteljsko okupljanje i blagdanski stol. Jedan od običaja nakon dolaska s liturgije jest kušanje nešto ribljeg mesa s glave. Simbolika se nalazi u samom pojmu Roš hašane s obzirom na to da on znači "glava godine". Na blagdanskom stolu uvijek mora biti plod mogranja ili šipka. Kaže nam Domaš kako je netko izbrojio u šipku 613 zrnaca koliko je i židovskih zakona čime se simbolizira uspjeh koji svatko želi sebi i svojem bližnjemu. Ona krunica koja je na šipku simbolizira Kralja svih Kraljeva, a to je Svevišnji (Židovi iz strahopoštovanja izbjegavaju Boga nazivati njegovim imenom). Obvezatno su tu i datulje kao i jabuke koje se umaču u med. Tom prilikom izgovara se novogodišnja čestitka: Šana tova vemetuka! (Neka ti godina bude dobra i slatka). D. Celing