Iz Sredozemlja ružmarin su monasi prenijeli preko Alpa. Kao svetu biljku, Rimljani su je posvetili Afroditi, božici ljepote i ljubavi. Grci su svoje bogove kitili "cvijetom Olimpa", vijencima ružmarina, smatrajući ih dražima od zlata. Ime rosmarinus prvi put spominje Dioskurid, a latinsko mu ime dolazi od riječi "rosmarinus" što u prijevodu znači morska rosa.

Ružmarinu se pridavala moć istjerivanja zlih duhova pa je stoga pratio, a i danas prati, čovjeka u svim životnim fazama od rođenja preko vjenčanja do smrti. I dandanas neki narodi grančicama ružmarina kite kolijevke, a mladenka na vjenčanju posadi grančicu ružmarina kako bi pustio korijenje, što je značilo dug i sretan brak. Grančica je ružmarina položena na odar uz pokojnika i u nas se njome, umočenom u svetu vodu, škropi lijes. Njegovu sadnju preporučuje i Karlo Veliki. Ružmarin je biljka sjećanja jer jača pamćenje. Ružmarin je i simbol ljubavi, postojanja, radosti, vjernosti.


Kao trajni razgranati zimzeleni grm naraste i do dva metra. Listovi su sjedeći, nasuprotni, čvrsti, kožasti i vrlo uski, dugi 2-3 cm, s gornje strane tamnozeleni, goli i sjajni, a s donje sivobijeli, dlakavi, cijeloga ruba, savinuti prema dolje. Žlijezde s eteričnim uljem nalaze se na donjoj strani lista. Između listova, u pršljenima, razvijaju se cvjetovi ljubičastomodre boje. Cvate cijele kalendarske godine.
Ugodnog je i intenzivnog mirisa te pikantno ljutog, oporog i gorkog okusa. Kultivirana je biljka poznata još iz doba prije Krista, raste u parkovima i vrtovima, a kao samonikla u nas raste na obali mora u Dalmaciji i na otocima. Sabiru se cvijet i list ružmarina.
O ljekovitosti ružmarina u pučkoj medicini ima mnogo zapisa. Tako je poznati bilinar Mességué zapisao: "Sedamdesetdvogodišnja mađarska kraljica Elizabeta koja je bolovala od reume i gihta, sva izmorena i izmučena bolešću, zahvaljujući ružmarinu toliko se oporavila da ju je zaprosio i sam poljski kralj." Po njoj je pripravak dobiven od cvijeta ružmarina, vode i alkohola, nazvan "Aqua reginae Hungariae" koji vraća snagu čovjeku, oštri razum, čisti mozak i jača živce i vid. A u narodu se, od starijih osoba, još i danas može čuti da ružmarin "tjera znoj, mokraću i vjetrove, a jača pamćenje, želudac i kosu." Ljekovita uporaba ružmarina je u pučkoj medicini vrlo raširena.

Kupke s ružmarinom ili eteričnim uljem ružmarina daju odlične rezultate, pa se preporučuju svim reumatičnim bolesnicima jer smanjuju bolna i upalna stanja, osobama koje boluju od depresije, živčanih bolesti, jetre, premorenosti - umne ili fizičke - rekonvalescentima i za liječenje bubrežnih i kožnih bolesti. Ružmarinova kiselina je jak antioksidans koji izravno uništava slobodne radikale te se preporučuje i kod Alzheimerove bolesti.
Svježi sok ili svježe usitnjeni listovi ružmarina imaju jako antiseptično i mikocidno djelovanje te se koriste za liječenje kožnih nečistoća i parazita na koži - uši.
Od listova ružmarina močenih u vinu ili alkoholu dobivaju se prirodni preparati za masažu tijela. Od ružmarina se izrađuju razni pripravci kao što su vino, liker, tinktura i masti. Eterično ulje od ružmarina ima širu primjenu u liječenju unutarnjih bolesti, kao i u vanjskoj uporabi, za inhalacije, kupke, komprese i masaže. Eterično ulje ružmarina za vanjsku uporabu miješa se s ostalim uljima.
Zapadna pučka medicina rabi ružmarin za liječenje: artritisa, aritmija, bolova abdomena, bolesti oka, bolesti jetre, dizenterije, digestivnih bolesti, ekcema, gihta, gluhoće, gljivica i gljivičnih infekcija, glavobolja, gubitka kose, hemoroida, išijasa, izostale mjesečnice, kroničnog plućnog katara, kronične dispepsije i viška želučane kiseline, niskog tlaka, neuritisa, nervnih tenzija, komplikacija sa srcem i srčanih bolesti, napetosti, paralize, reumatizma, slabe cirkulacije, škrofula, upale usta te lošeg apetita.