Sport
DRAŽEN ANZULOVIĆ, IZBORNIK HRVATSKIH KOŠARKAŠA

Samo nam je Litva u fokusu, nemamo pravo na krivi korak
Objavljeno 8. rujna, 2018.
Kad sam igrao u Osijeku, Zrinjevac je bio pun, tako će biti u Gradskom vrtu

Biti izbornik hrvatskih košarkaša velika je čast. No, već nešto više od dva desetljeća još uvijek čekamo čovjeka koji će nas povesti prema uspjesima i rezultatima, približno onima koje je Hrvatska ostvarivala u počecima svoje samostalnosti. Od kraja travnja ta misija povjerena je Draženu Anzuloviću, za kojeg se s pravom očekivalo da i ranije zasjedne na vruću klupu.


U trenerskim je vodama već dosta dugo, kao prvi trener radi od 2001. godine. U Hrvatskoj je vodio Zagreb, Cibonu i Cedevitu, a zanat je pekao još u Rusiji, Belgiji, Ukrajini, Litvi, Poljskoj i Kini. Ono što je itekako važno je da je u dva navrata već bio asistent izbornicima (Jasminu Repešu od 2006. do 2009., Aleksandru Petroviću 2016./17.),

Dalek put


Nikoga nije začudilo što ste sada napokon dobili i puno povjerenje čelnika HKS-a. Reprezentaciju ste preuzeli daleko od idealne situacije, ali ste pokazali da se ne bojite izazova.
- Kada sam se počeo baviti trenerskim pozivom, od prvog dana je najveća želja biti izbornikom svoje zemlje. Želja mi se ostvarila, ali je stigla i najveća moguća odgovornost. Istina da je imenovanje stiglo i u dosta nezgodnom trenutku za našu košarku. Nakon dva odrađena prozora prvog kruga kvalifikacija za odlazak na Svjetski kup bili smo u situaciji u kojoj je prolaz u sljedeći krug izgledao dosta daleko. No, uspjeli smo u trećem krugu ostvariti dvije pobjede u gostima, dobili smo Italiju i Rumunjsku i tako ostali u igri za odlazak u Kinu sljedeće godine.

Put do SK-a je dalek i neće biti nimalo lagan. Dvije pobjede na početku ljeta dale su nadu i zalet, koji je poželjno ojačati i nastaviti. Drugi krug je pred nama, a njega ipak dočekujemo u mnogo boljem izdanju i raspoloženju, ali i s nikad jačim kadrom u ovom kvalifikacijskom ciklusu. Za razliku od prethodnika Ivice Skelina, sadašnji izbornik može računati na NBA i euroligaške snage.
- Pokazalo se da je Hrvatska zbog nemogućnosti da računa na igrače iz NBA lige i Eurolige bila možda i najviše hendikepirana u uvodnom dijelu kvalifikacija. S druge strane, ja sam na startu mandata mogao računati na Bogdanovića, Šarića i Zubca, sada su tu Žižić te Simon. Naravno da to olakšava situaciju, ali ništa ne garantira. Imena su zvučna, kvalitetna, neki od njih su i nositelji posljednjih godina u reprezentaciji, a neki tek počinju svoj put u izabranoj vrsti. Naravno, drago mi je da smo gotovo svi tu. Pred start prvog prozora drugog kruga bit ćemo na okupu dva tjedna. Naravno da to nije idealno, ali vremena imamo koliko imamo, uoči dvije prethodne utakmice imali smo i manje zajedničkih dana, pa je sve ispalo kako smo priželjkivali.

Nije lako nakon ljetne stanke hvatati natjecateljski ritam u kratkom vremenu. To je potvrdila i prije tri dana prijateljska utakmica protiv Slovenije u Varaždinu. Na stranu minimalan poraz, jer dojam ipak nije bio na očekivanoj razini.
- Ne volim gubiti ni prijateljske utakmice, ali nakon Slovenije me je najmanje brinuo rezultat. Nismo imali željeni intenzitet u pristupu od samog početka, kalkulacija igrača s energijom odrazila se na rezultat. Tek nakon velikog zaostatka, u posljedbnjoj četvrtini počeli smo igrati onako kako smo i trebali. Upravo je ova utakmica pokazala da bez maksimalnog angažmana ne možeš dobiti na ime, već da samo sinergija kompletne momčadi donosi ono što svi želimo. Takvi ćemo morati biti za šest dana, ako želimo pobjedu.

Povratak u Osijek


U subotu će Hrvatska odradilti još jedan pokus protiv Slovenije u Celju. Nakon toga, od ponedjeljka se stiže u Osijek, gdje počinju pripreme za utakmicu protiv Litve u Gradskom vrtu 14. rujna, kao i onu tri dana poslije u Gdanjsku protiv Poljaka. Dvije pobjede, pogotovo u ovom sastavu, stavljaju se Hrvatskoj kao imperativ.
- Pred nama su još tri prozora drugog kvalifikacijskog kruga, šest utakmica u kojima tražimo ostavrenje cilja, a to je odlazak na svjetsku smotru. U fokusu je isključivo Litva, jer to je prvi suparnik, ali i reprezentacija koja je u prvom krugu ostvarila svih šest pobjeda i ima najkomotniju situaciju u našoj grupi. Ne dolaze u najjačem sastavu, ali znamo da su i takvi iznimno kvalitetni, a protiv nas mogu biti i rasterećeni. S druge strane mi smo u situaciji gdje svaki pogrešan korak može biti koban i udaljiti nas od glavnog cilja. Pritisak postoji, postojao je i prije, ali smo pokazali da se možemo s njime nositi. Dvije utakmice igrat ćemo s NBA igračima, kasnije ih nećemo imati na raspolaganju, stoga je jasno da iz ove situacije moramo dati sve od sebe i izvući maksimum. Nažalost, takvi su odnosi među NBA, Euroligom i FIBA-om, gdje ovi posljednji očito imaju najmanje utjecaja.

Nakon šest godina naša je reprezentacije ponovo u Osijeku, s kojim izbornik ima dosta dodirnih točaka. Ovdje je završio igračku karijeru 1997. godine u dresu Olimpije Slavoninga. Prije toga bio je još član Cibone (osvojio i Kup prvaka 1986.) i Zagreba.
- Naravno da pamtim tu sezonu u Osijeku, kamo sam stigao 1996. godine. Bilo mi je odlično, osjećao sam se kao kod kuće, a i na klupskom planu nije nam išlo loše. Sjećam se da smo igrali i u skupini Radivoja Koraća, tribine su na svakoj utakmici bile dobro popunjene u Zrinjevcu, ne dvojim da će pune biti i u Gradskom vrtu. Nažalost, imao sam i problema s ozljedama, a upravo sam zbog njih 1997. godine i završio igračku karijeru.

Osječke uspomene očito ne blijede kod Anzulovića. Neka iskustva koristi i kao trener. Vidjelo se to i prigodom utakmice protiv Italije u Trstu, kada je na jednom time-outu svojim bekovima govorio da igraju "Dadu Volodera".
- Dado je bio sjajan play, s kojim je bilo užitak igrati. Njegov prolaz driblingom kroz reket, potom traženje najboljeg rješenja, bez dodavanja iz skoka, to je ono što sam tražio na utakmici u Trstu. Nisam bio dugo u Osijeku, ali uz njega me dosta toga veže. U to vrijeme u momčadi sam igrao i zajedno s Vladimirom Krstićem, kojeg sam poslije i trenirao, a sada je i dio našeg reprezentativnog stručnog stožera. Pod njegovom paskom prošle je sezone bio i moj sin Roko, koji je godinu dana bio član Vrijednosnica Osijek, koji je nažalost ostao jedini premijerligaš u ovom dijelu Hrvatske.

Kao seniorski izbornik, Anzulović naravno prati nastupe i ostalih selekcija, koje su ovog ljeta osvjetlale obraz i najavile neke bolje dane hrvatske košarke.
- Osvajale su naše mlade kategorije medalje i prije, bilo je sjajnih igrača i generacija, ali nikad se nije dogodilo da uzmemo dva odličja u istom ciklusu. Prvo su srebro uzeli naši juniori, igrači do 20 godina, a potom se zlatom okitila U-16 selekcija. Igrači i treneri nose najveće zasluge, ali ovi su rezultati i odraz politike koju je ustrojilo sadašnje vodstvo HKS-a. Mladi igrači kroz domaću ligu dobvaju potrebnu minutažu, formirana je jedinstvan kadetska liga, sve to pokazuje da imamo vodstvo koje poznaje košarkašku materiju. Svaki kotačić u hijerarhiji je važan, a kada je sve posloženo, onda su tu i rezultati koji sve nas itekako vesele i pune optimizmom. Neki igrači iz U-20 selekcije već su uključeni i u seniorsku selekciju, a upravo je najvažnije da tim igračima omogućimo što lakši prijelaz u jaču i kvalitetniju konkurenciju.

Uspjeha mlađih uzrasta ne nedostaje, ali onih seniorskih nema već jako dugo. Posljednja medalja osvojena je 1995., još uvijek nije osiguran nastup na Svjetskom kupu. Nakon toga je prvo sljedeće veliko natjecanje 2021.(Anzulović do tada ima valjani ugovor) i Europsko prvenstvo. No, jasno je da moramo sve poduzeti kako ne bi propustili Kinu.

- Najvažnije je da smo na životu, da imamo još tri kvalifikacijska prozora da ostvarimo ono što svi želimo. Stoga je od iznimne važnosti utakmica u Osijeku, gdje protiv jakog protivnika moramo pokazati da smo kadri održati nadu za prolaz. Na nama je da se pripremimo najbolje što možemo i damo maksimum na parketu, koji je u konačnici i jedino mjerilo. Što se tribina tiče, ne sumnjam u njihovu podršku. Osječani, Slavonija i Baranja pokazali su bezbroj puta kako se navija i voli reprezentacija, stoga ćemo učiniti sve kako bi u petak navečer svi bili zadovoljni.
Nino Benčina
Najčitanije iz rubrike