Konverzijom jugoslavenskog dinara za hrvatsku kunu 15. rujna 1997., na području hrvatskoga Podunavlja uspostavljen je monetarni suverenitet Republike Hrvatske kao dio ukupnog državnog suvereniteta na njezinu cjelokupnom državnom teritoriju. Uspostava monetarnoga suvereniteta četiri mjeseca prethodila je uspostavi ukupnog državnog suvereniteta, a koji je uspostavljen 15. siječnja 1998. Toga je dana završio mandat UNTAES-a, odnosno Prijelazne uprave Ujedinjenih naroda za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem.

S obzirom na to da se 15. rujna navršava 21 godina monetarnog suvereniteta Republike Hrvatske, nameće se potreba malo šire i dublje elaboracije spomenute teme, aktualne ne samo za povjesničare i ekonomiste nego i za hrvatsko društvo u cjelini.
Monetarna ili novčana unija naziv je za takvo stanje ili takav odnos, redovito stvoren na temelju sporazuma ili međunarodnog ugovora, između dviju ili više država, kojim su njihova monetarna područja potpuno integrirana u jedno monetarno područje. Drugim riječima, monetarna je unija bilateralna ili multilateralna zajednica država u pravilu s istom monetom ili s različitim monetama koje su u čvrstom međusobnom odnosu. Glavno obilježje ovakve zajednice država je heterogenost zemljopisno-političkog prostora na kojem se jedinstvena moneta koristi kao sredstvo plaćanja. Prema kriteriju legaliteta monetarne unije mogu biti: formalne, sporazumne ili ugovorne, poluformalne i neformalne.
U međunarodnim odnosima egzistira određeni broj neformalnih monetarnih unija koje su produkt rata; osnivanje i egzistiranje ratnih i poratnih monetarnih unija staro je koliko i sama povijest rata, one su posljedica političke i vojne prisile tijekom rata i poraća na okupiranom državnom teritoriju druge države ili država. Prve oblike ratnih monetarnih unija susrećemo prije Krista, odnosno za vrijeme antičke Grčke i Rimskog Carstva.

Teritorijalno ili prostorno promatrano, Monetarna unija Reichmarke tijekom Drugoga svjetskog rata bila je najrasprostranjenija ratna monetarna unija u povijesti čovječanstva. Osim toga, ona je sui generis monetarna unija jer se njezin monetarni sustav zasnivao na dualitetu Reichsmarke. Naime, Treći Reich je u razdoblju od 1939. do 1945. godine izdavao dvije emisije Reichsmaraka. Prvu emisiju činile su Reichsbanknote i Rentenbankschein, a vrijedile su kao zakonsko platno sredstvo isključivo na centralnom državnom teritoriju njemačkog Trećeg Reicha. Drugu emisiju Reichsmaraka činile su Besetzung Reichsmark (okupacijske marke), odnosno novčanice s oznakom Reichkreditkassen, a služile su kao zakonsko sredstvo plaćanja, uz nacionalne valute, u okupiranim zemljama (Belgiji, Danskoj, Lihtenštajnu, Norveškoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Poljskoj, okupiranom dijelu SSSR-a, Latviji, Litvi, Estoniji, Bugarskoj, Ukrajini, Moldaviji, Krimu, Mađarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Češkoj).
U novijoj povijesti europskog kontinenta eklatantan primjer ratne monetarne unije je Monetarna unija Savezne Republike Jugoslavije, Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Ta unija egzistirala je na području Savezne Republike Jugoslavije i okupiranom državnom teritoriju Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, dviju suverenih i međunarodno priznatih država.
Srbija, Crna Gora, Srpska Republika Bosna i Hercegovina (okupirani dijelovi BIH pod srpskom kontrolom, kasnije je ovaj dio BiH preimenovan od pobunjenih Srba u Republiku Srpsku) i Republika Srpska Krajina (okupirani dijelovi Republike Hrvatske pod srpskom kontrolom) do 27. travnja 1992. godine činili su jedinstveno monetarno područje. Nakon toga datuma proglašena je Savezna Republika Jugoslavija, u čiji su sastav ušle Srbija i Crna Gora, a tim činom monetarno jedinstvo naslijeđeno iz SFRJ bilo je prekinuto. Savezna Republika Jugoslavija, Republika Srpska, Republika Srpska Krajina uvele su zasebne nove valute, koje su imale isti naziv, ali različita državna obilježja, odnosno uveden je dinar SRJ, dinar RSK i dinar RS.

Nakon ukidanja jedinstvenog monetarnog nasljeđa, a prije uvođenja krajinskog dinara, okupacijske vlasti u Republici Hrvatskoj pokušale su uspostaviti jedinstven monetarni sustav s novoformiranom Saveznom Republikom Jugoslavijom. Naime, tadašnji predsjednik vlade RSK Zdravko Zečević 12. svibnja 1992. godine uputio je prema vladi SRJ i guverneru Narodne banke Jugoslavije Zahtjev za jedinstvenošću kreditno-monetarnog sistema. Zbog turbulentnih političkih prilika (međunarodna prijetnja sankcijama) koje nisu išle Miloševićevu režimu u prilog, zahtjev krajinskih vlasti je odbijen. Nedugo nakon toga okupacijske vlasti počele su izdavati svoj okupacijski novac, a u tu svrhu vlada RSK ovlastila je 23. lipnja 1992. prof. dr. sc. Slobodana Komazeca da potpiše komercijalni ugovor o izradi novčanica "srpski dinar". Dakle, krajinske su vlasti u Republici Hrvatskoj na okupiranim područjima uvele svoj kvazimonetarni sustav, koji je predstavljao normativnu kompilaciju monetarnoga ustroja Savezne Republike Jugoslavije. S notafilijskoga stajališta vrlo je uočljiva sličnost dinara SRJ, dinara RS i dinara RSK. Naime, evidentna je identična tiskarska tehnika, kvaliteta papira, tehnika zaštite novčanica svih članica Monetarne unije prije njihova stupanja u zajedničku monetarnu integraciju.
Osim toga, novčanice RSK i RS u prvom razdoblju vlastitog monetarnog ustroja (razdoblje prvih serija novčanica) imale su ista grafička rješenja, što nedvojbeno upozorava na ista autorska i ina rješenja istog izdavača, tj. beogradskoga Zavoda za izradu novčanica i kovanog novca - Topčider. Prilog ovome članku su preslike novčanica od pedeset dinara Republike Srpske Krajine i Srpske Republike Bosne i Hercegovine, gdje je vidljiva identičnost novčanica, neznatne različitosti novčanica stigmatizirane su crvenim strelicama na aversu i reversu novčanica.

Vlasti RSK odlučile su uspostaviti svoj kvazimonetarni sustav na okupiranim dijelovima hrvatskog državnog teritorija iako su znale da je to ilegalan čin. Naime, 8. listopada 1991. Sabor Republike Hrvatske na zajedničkoj sjednici svih triju vijeća donio je povijesnu Odluku o raskidu državnopravnih veza s ostalima republikama i pokrajinama SFRJ. Osim toga, prije uvođenja krajinskoga kvazimonetarnoga sustava, odnosno dinara RSK, Republiku Hrvatsku međunarodno je priznalo više od pedeset država svijeta i primljena je u Ujedinjene narode. S druge strane, vlastima RSK dobro je bila poznata činjenica da je 23. prosinca 1991. godine stupila na snagu uredba sa zakonskom snagom Vlade Republike Hrvatske, na temelju koje je osnovana Narodna banka Hrvatske (Uredba o Narodnoj banci Hrvatske). Navedenom Uredbom Narodna banka Hrvatske postala je centralna banka Republike Hrvatske, istovremeno je na snagu stupila Odluku o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske, kao i niz drugih odluka iz djelokruga rada Narodne banke Hrvatske i poslovnih banaka. Točkom I. Odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske određeno je da je u Republici Hrvatskoj, za vrijeme do izdavanja novčanica i kovanog novca koji glase na novčanu jedinicu Republike Hrvatske zakonito sredstvo plaćanja je hrvatski dinar, koji se koristi za sva gotovinska i bezgotovinska plaćanja, za iskazivanje cijena proizvoda i usluga te drugih novčanih vrijednosti i iznosa. Kratica za oznaku valute hrvatskog dinara je: CRD. Tadašnji ministar financija Jozo Martinović donio je četiri rješenja koja su bila potrebna glede uvođenja u optjecaj hrvatskoga dinara, to su: Rješenje o apoenima, obliku i temeljnim obilježjima hrvatskoga dinara, Rješenje o stavljanju novčanica hrvatskoga dinara u opticaj, Rješenje o povlačenju novčanica koje glase na dinare SFRJ iz opticaja na teritoriju Republike Hrvatske te Rješenje o povlačenju kovanog novca koji glasi na dinare SFRJ iz opticaja na teritoriju Republike Hrvatske.
Novčanice hrvatskog dinara izdane su u apoenima od 1, 5, 10, 25, 100, 500 i 1000. Novčanice od 1, 5 i 10 hrvatskih dinara tiskane su u tiskari "Zrinski" u Čakovcu, činile su prvu emisiju novčanica, a novčanice od 25, 100, 500, 1000, 2000, 5000 i 10.000 hrvatskih dinara činile su drugu emisiju novčanica od 15. siječnja 1992. godine, tiskane su u tiskari "Tumpa Bruk" u Tumpi, Švedska. Novčanice hrvatskog dinara izdane sukladno Odluci o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske i Rješenju o apoenima, obliku i temeljnim obilježjima hrvatskog dinara stavljene su u optjecaj 23. prosinca 1991.
Narodna banka Hrvatske s danom primjene Rješenja o stavljanju novčanica hrvatskog dinara u opticaj počela je povlačiti iz optjecaja na teritoriju Republike Hrvatske novčanice koje glase na dinare SFRJ. Zamjenu dinara SFRJ, tzv. YU dinara, za hrvatske dinare obavili su: Služba društvenog knjigovodstva Hrvatske, banke, pošte i druge financijske organizacije. Novčanice i kovani novac koji je glasio na YU dinare zamijenjen je se za hrvatske dinare u omjeru 1: 1. Zamjena YU dinara trajala je od 23. prosinca 1991. do 31. prosinca 1991. (Nastavak u idućem broju Magazina)