Magazin
KONZULOV IZBOR

Sve su ruske teme teške
Objavljeno 8. rujna, 2018.
Zadah prošlosti i sadašnjosti: "Avijatičar" Jevgenija Vodolazkina

Prije svake (pozitivne) ocjene i analize romana "Avijatičar" (Naklada Ljevak, 2018.) suvremenog ruskog pisca Jevgenija Vodolazkina (1964.), treba spomenuti i to da se autor u "normalnom životu" bavi srednjovjekovnom ruskom književnošću.


Vodolazkin je zapravo učenik slavnog Dmitrija Sergejeviča Lihačova, pisca najbolje studije o srednjovjekovnoj ruskoj književnosti ("Poetika stare ruske književnosti"), koju je moguće čitati i u srpskom prijevodu (SKZ, 1972.), čovjeka koji je također jedan period svoga života, u poznatim staljinističkim čistkama, proveo na Soloveckim otocima u Bijelom moru, toj "majci svih budućih gulaga", kako je taj prostor imenovao jedan drugi veliki ruski pisac, A. Solženjicin, i koji je sudjelovao u izgradnji onoga čuvenog, po krvi i žrtvama, graditeljskog čuda J. V. Staljina, kanala Baltik-Bijelo more, čiju je izgradnju jedan drugi slavni pisac, Maksim Gorki, trebao literarno opisati.

ZGUSNUTA POVIJEST

Vodolazkin je u nekim prilično relevantnim popisima najboljih ruskih književnika (vidjeti portal o ruskom društvu i kulturi Russia Beyond) proglašen najboljim ruskim suvremenim piscem, što pokraj jednog Borisa Akunina ili Vladimira Sorokina, Viktora Pelevina, Ljudmile Petruševskoje... nije uopće mala stvar. I sad je konačno, u sjajnom prijevodu Igora Buljana, zahvaljujući izdavačkoj politici zagrebačke nakladničke kuće Ljevak, preveden i na hrvatski jezik. Na taj se način nastavlja jedna sjajna tradicija rusko-hrvatskih književnih i inih veza, o kojoj su, između inih, svjedočili i takvi znanstvenici, pisci i publicisti kao što su J. Badalić, A. Flaker, A. Ciliga, K. Štajner, J. Očak... Neki od ovih spomenutih također su izvjesno vrijeme proveli na neplaniranim godišnjim odmorima u sibirskim "zimskim odmaralištima". No, i unatoč tome, postoje oni koji nas uvjeravaju da se ne može staviti znak jednakosti između iskustava Aushwitza/Jasenovca i Kolime/Golog otoka, odnosno da između ideoloških premisa tih zločinačkoh projekata postoje bitne razlike. Sve takve mi, baš kao i Danilo Kiš, šaljemo u onu lijepu mušku stvar...
Bilo kako god, u slučaju Jevgenija Vodolazkina radi se o sjajnom izboru ovoga našega renomiranog izdavača, uvjerit će se svatko onaj tko pročita ovaj roman, u kojem se kroz vizuru glavnog junaka, Inokentija Platonava, izlaže, ni manje ni više, nego cjelokupna povijest Rusije 20. stoljeća. A ta je povijest uistinu bila posebna, "zgusnuta povijest", to je vrijeme i posljednjih Romanova, i kraja feudalizma na ruski način, kao i svih onih neuspjelih pokušaja građanskih revolucija, raznih Kerenskih. Tu je i pojava Lenjina, njegovih sovjeta i boljševika, krvavih sukobljavanja između crvenih i bijelih, izbor Staljina za neprijepornog nasljednika Lenjina, vrijeme nezapamćenih partijskih čistki, ubojstava neistomišljenika...
VJEČNO VRAĆANJE

Tu je i "slučaj Trocki", osnivanje čitavog arhipelaga radnih logora, Gulaga, Kolime, Soloveckih otoka, tu je i slavni Domovinski rat, doba velikih i slavnih bitaka, nastavka "crvenog terora", neuspjelih pokušaja političkih reformi (Nikita Hruščov), doba Hladnoga rata, zlouborabe znanosti, nastavak staljinističkih praksi i nakon Staljina (Leonid Brežnjev), vojnih intervencija (Mađarska, 1956., Čehoslovačka 1968., Afganistan 1978.), pokušaja da se osvoji svemir (Gagarin), pa pred kraj stoljeća i neočekivani izbor Mihaila Gorbačova za prvog čovjeka sovjetske komunističke partije. A sva ta zbivanja prate i oni koji se baš i ne slažu sa službenim partijskim stavovima, u to vrijeme djeluje i jedan Solženjicin, i jedan Saharov, postoji i ona alternativna, subverzivna "glasnost", sve se to bilježi u tzv. samizdat literaturi, u zapisima mnogih disidenata. To je i doba u kojemu su živjeli Ana Ahmatova i Boris Pasternak, i M. Bulgakov, i takvi pjesnici kao što su Sergej Jesenjin, O. Mandeljštam, A. Blok (upravo se njegova pjesma "Avijatičar" više puta spominje u ovome vješto kodiranom romanu) i mnogi drugi. To je i vrijeme kada su mnogi ozbiljno mislili da je alkoholizam onaj stvarni prijelazni period između socijalizma i komunizma, a pred kraj tog stoljeća pojavit će se i Boris Jeljcin, koji će biti najbolja potvrda prethodne teze.
A da je onaj njemački filozof bio posvema u pravu kada je govorio o "vječnom vraćanju istoga", uvjerit će nas, na najbolji mogući način, činjenica da je kraj 20. stoljeća u ovoj zemlji obilježen pojavom novog ruskog cara Vladimira Putina. Kada bismo se pitali kada se bolje živjelo, za vrijeme Romanovih ili za vrijeme Putina, vjerujte da ne bismo znali odgovoriti.
O svemu tome, kao i mnogim drugim (povijesnim, pravnim, filozofskim, ljubavnim i inim) detaljima, možete čitati u ovome romanu, u kojemu se kroz nesretnu sudbinu I. Platonova, koji se negdje početkom 1999. godine budi u bolnici te shvaća da je izgubio pamćenje, prelamaju mnogi veliki događaji i ljudi. Ovdje treba spomenuti da je I. Platonov rođen na samom početku stoljeća. Budući da se ničega ne sjeća, njegov liječnik, Geiger, inače "njemački Rus"/"pogled drugoga", uvjerava ga da bi trebao voditi dnevnik i pokušati se prisjetiti nekih detalja iz svoga "dugoga života" pa kaže: "Zapisujte sve što se dogodilo tijekom dana. Zapisujte i sve čega se sjetite u prošlosti. To je dnevnik za mene. Vidjet ćemo koliko brzo napredujemo."
Piše: Zlatko KRAMARIĆ
Buđenje u demokraciji
Ovaj je roman prava avantura za čitanje. Avantura je to "prisjećanja", spašavanja svih nas od zaborava, počinje, pa ćemo polako ali sigurno saznavati o životu u carskoj Rsiji, o odnosima u građanskim kućama, o navikama i običajima tog vremena, o prvim ljubavima... A onda dolaze neke druga vremena, revolucionarna i postrevolucionarna (uvijek se naježim na svaki spomen revolucije), vremena života u zajedničkim stanovima, vremena svakodnevne prakse denunciranja svih i svakoga, dolaze ideje kolektivizma, prvi logori, monstruozni znanstveni eksperimenti, a jednom od njih podvrgnut je i junak ove priče - njega su drugovi trajno zamrznuli, ali on se uspio probuditi iz tog dugog "zimskog sna" početkom 1999. godine, od kada i počinje ovaj roman, koji u konačnici pokazuje da nema nekih dramatičnih razlika između totalitarizama, demokracije, nestašice i konzumerizma... Ali da biste sve to i još malo više saznali, svakako trebate pročitati ovu sjajnu knjigu u cijelosti. Riječ je o romanu koji slijedi velike tradicije ruskih romanopisaca...
Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: EKSPERIMENTALNA FAZA KURIKULARNE REFORME (II.)

Martina Horvat: Reforma se ne može dogoditi preko noći