Novosti
PREHRAMBENA INDUSTRIJA I DOMAĆE SIROVINE

Mesnoj industriji nedostaje domaće stoke, slatkiši i čips od domaćeg šećera i krumpira
Objavljeno 7. rujna, 2018.
U Hrvatskoj se godišnje uzgoji oko 800.000 svinja, a potrebe su 2,5 milijuna

Zemlja nezagađena tla, bogata vodama, s regionalnim, klimatskim i raznolikostima tala, k tomu slobodna od GMO-a - tako se govori o Hrvatskoj, kao bogomdanoj za proizvodnju kvalitetne, zdrave hrane, odnosno kvalitetne sirovinske osnove za prehrambenu industriju.


Jedemo li hrvatske slatkiše od hrvatskog šećera, a meso i mesne prerađevine s hrvatskih farmi, jedemo li umake od domaće rajčice, grickamo li domaći čips od hrvatskog krumpira? Jesmo li sirovinskom bazom samodostatni? Mesna industrija odgovara negativno.

Devastiran stočni fond

- Unatoč svim našim naporima, na žalost, nismo ni blizu samodostatnosti, i to ni u jednom segmentu. Odnosi se to kako na Grupu Pivac tako i na ostale hrvatske mesoprerađivačke tvrtke - upozorava Neven Pivac, član Uprave Mesne industrije Braća Pivac u ime Grupe Pivac. Na primjeru svinjogojstva računica kaže da se u Hrvatskoj godišnje uzgoji oko 800.000 svinja, a ukupne potrebe, ističe Pivac, iznose 2,5 milijuna. U toj mesnoj industriji za takva kretanja krive "desetljećima pogrešnu agrarnu politiku". Govori to i koliko nam je devastiran stočni fond. Kako ističe Neven Pivac, Grupa Pivac za potrebe svih svojih mesoprerađivačkih tvrtki - MI Braća Pivac, MI Vajda i PPK karlovačke mesne industrije, koristi maksimalno raspoloživi udio domaće sirovine.
- Godišnji kapaciteti naših dvaju farmi junadi u Pitomači i Karlovcu je 4000 grla. Uzimajući u obzir i dodatni otkup na domaćem tržištu, ukupna količina junadi koja ulazi u našu preradu je oko 10.000 grla godišnje. Kod svinjetine do kraja 2018. planiramo preraditi 200.000 svinja uzgojenih u Hrvatskoj. Domaću sirovinu osiguravamo kooperacijom s gotovo 80 domaćih uzgajivača svinja, čije su farme uglavnom u Međimurju i Slavoniji, a čiji je trenutni kapacitet 150.000 tovljenika godišnje s trendom rasta, kao i dodatnim otkupom, koji se na domaćem tržištu na godišnjoj razini kreće oko 50.000 svinja, što ukupno čini oko 25 posto godišnje proizvodnje svinja u RH - ističe Pivac. U toj kompaniji ističu da blisko surađuju s najvećim tvrtkama u Hrvatskoj koje se bave proizvodnjom hrane za životinje, da u preradi koriste domaću morsku sol hrvatskih solana, a i ostale začine, koliko god je moguće, nabavljaju od hrvatskih tvrtki.
- Dobavljači repromaterijala i ovitaka u brojnim su slučajevima domaće tvrtke, a kartonska ambalaža i etikete za pakiranje naših proizvoda u cijelosti su podrijetlom iz RH - govori Pivac i dodaje da intenzivno rade na samodostatnosti domaćeg uzgoja kroz više projekata, poput nove pršutane u Vrgorcu, širenja i modernizacije klaonice u Čakovcu i drugog.
U Podravci, našem najvećem prerađivaču rajčice, koji u svojoj tvornici u Umagu godišnje preradi oko 12.000 tona tog povrća, do domaće rajčice dolaze s vlastitih i površinaa kooperanata. Podravka u Istri surađuje s više od 30 kooperanata za sadnju rajčice na 179 hektara, ali se i sama uhvatila u koštac s vlastitom, probnom, sadnjom.
- S obzirom na potrebe proizvodnje i prerade te nedostatak poljoprivrednih površina za sadnju rajčice u Istri, Podravka je ove godine u suradnji s tvrtkom Brana organizirala pokusnu sadnju u Podravini, koja daje odlične rezultate. Dosad ubrana rajčica vrhunske je kvalitete - ističu u Podravci. Plan tog prerađivača je do 2022. ostvariti stopostotni udio domaćih sirovina u gotovom proizvodu.
U prehrambenoj industriji Kraš d. d. kažu da sav šećer i brašno nabavljaju od hrvatskih proizvođača.
- U Krašu nastojimo u najvećoj mjeri iskoristiti domaće sirovine. Slična je situacija i s ambalažnim materijalom, kao i ostalim sirovinama koje ispunjavaju uvjete tržišnih cijena i Kraševih propisanih standarda kvalitete - kažu u našem najvećem proizvođaču čokolade, bombona i keksa.
Da se sada potpuno može osloniti na domaću sirovinsku bazu, hrvatski krumpir, napokon mogu reći i u donjomiholjačkom Kanaanu.
- Nakon tolikih godina muke, napokon smo uspjeli s kooperantima doći do resursa, a lani smo dio sirovine morali uvesti. Imamo i vlastitih površina, a oslonjeni smo i na kooperante, to je kombinacija koja nam je omogućila da ove godine imamo posve dovoljne količine odavde, a na godišnjoj razini to je 15-16 tisuća tona krumpira - kaže direktor i vlasnik Zvonko Popović, prozvan hrvatskim kraljem čipsa. Lički ili slavonski krumpir, pitamo ga.
- Nema u tom dijelu razlike, no ima u drugom - da bismo dobili bolju boju čipsa, mi ne upotrebljavamo kemikalije kao ostali. Trenutno smo najbolji na tržištu. Počeli smo raditi i specijalnu vrstu čipsa, premium kvalitete, i gotovo sve te količine izvozimo. Skuplji je 30-50 posto jer je to proizvod više dodane vrijednosti - kaže Popović. U svom nastojanju da proizvodnju što više osloni na domaću sirovinsku bazu, dodaje Popović, Kanaan je dosad koristio ulje iz Mađarske, a sada je ono domaće, Zvijezdino.
Propast sušionice

Pivac Kraš, Podravka i Kanaan svijetli su primjeri sinergije domaće prehrambene industrije i ovdašnje sirovinske baze. Naprvu reklo bi se, lako do sinergije kada ima dovoljno sirovine. No primjer propasti nesretne Sušionice voća i povrća u Vrpolju govori da se može propasti i usred sirovinskog, potencijalnog kooperantskog bazena. Za kratko je postala "slavonski Obrovac". Jer što je sada već bivšoj sušionici vrijedilo što je 2002. otvorena u Slavoniji, okružena mnoštvom potencijalnih kooperanata i rodnim njivama, što je bila najmodernija, bez konkurencije u regiji, kada je ubrzo propala, nakon osušenih samo 5000 tona mrkve i peršinova lista?

- Ekonomija i politika ne idu zajedno - objašnjava njezinu propast jedan od njezinih stečajnih upravitelja Zdravko Grubeša, za čijeg je mandata, 2015., Sušionica prodana metalskoj tvrtki.
Suzana Župan
Najčitanije iz rubrike