TvObzor
ESSEKER SCHWARZ

Skladatelji židovskog podrijetla ili zaboravljeno poglavlje hrvatske glazbe
Objavljeno 7. rujna, 2018.

Svakome tko je kulturalno obaviješten, već prvi susret s kompaktnim diskom pijanistice Tamare Jurkić Sviben “Začarani klavir/Enchanted Piano” (Croatia Records), objavljenim prije nekoliko godina, ukazao je na neočekivanu intelektualnu pustolovinu istraživanja hrvatske glazbene baštine koju potpisuju skladatelji židovskog podrijetla.


Na tom zanimljivom kompaktnom disku našle su se skladbe Alfija Kabilja (1935.), među kojima i naslovna “Začarani klavir”, Rikarda Schwarza (1897.-1941.), Žige Hirschlera (1894.–1941.), Ivane Lang (1912.-1982.) i Brune Bjelinskog (1909.–1992.). Za neke od ovih skladatelja šira javnost vjerojatno nije nikada ni čula. Upravo marom vrsne pijanistice, ali promicateljice zaboravljenih i zanemarenih kulturnih poglavlja, Tamare Jurkić Sviben, koja je svoje božanstveno umijeće brusila u Parizu, ta je baština postala dostupna svakome tko je imao prilike ovaj album poslušati ili eventualno nazočiti nekom od istoimenih koncerata. Već godina smrti dvojice hrvatskih skladatelja židovskog podrijetla, a riječ je o Rikardu Schwarzu i Žigi Hirschleru, koja ukazuje da su obojica, kao i mnogi drugi njihovi sunarodnjaci i suprezimenjaci nestali u holokaustu, govori o tome koliko je ova tema itekako traumatična i za većinsku populaciju. Zasluga Tamare Jurkić Sviben je i ta što je ovu temu otvorila ne samo ovim kompaktnim diskom nego i doktorskom disertacijom “Glazbenici židovskoga podrijetla u sjevernoj Hrvatskoj od 1815. do 1941. godine” koju je obranila prije dvije godine na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Ovo izvrsno dokumentirano štivo koje zaslužuje biti objavljeno kao zasebna knjiga može se pronaći i na internetu.
Nas ovdje posebno zanima Rikard Schwarz, priznajmo, zašto ne, među ostalim i iz kampanilističkih razloga. Ovaj Zagrepčanin, rođen u obitelji zastupnika u Hrvatskom saboru i Ugarskom državnom saboru Ljudevita Schwarza na Staatsakademie für Musik und darstellende Kunst u Beču, slušao je predavanje Arnolda Schönberga, Albana Berga i Josefa Marxa. Nekoliko godina bio je Osječaninom. Ambiciozni Schwarz, kojemu je samo nebo bilo granica, bio je jedan od začetnika ideje prerastanja Muzičke škole u Gradski konzervatorij. Istaknuo se kao operni dirigent 1924. u tadašnjem Narodnom kazalištu, kao zborovođa Pjevačkog društva “Kuhač”, pedagog na Gradskom konzervatoriju i kao glazbeni kritičar u listu Die Drau, Kazališnom listu, Jugoslovenskom muzičaru i Hrvatskom listu. Dirigira i osječkom Filharmonijom (da, Osijek je imao i taj prestižni orkestar!) i operetnim predstavama. Svoj Drugi kvartet napisao je 1924. u Osijeku. Samo zbog navedenog, Rikard Schwarz je zaslužio ulicu u Osijeku. Skladatelja, među ostalim i solopjesama, uz stihove Dragutina Domjanića i Vladimira Nazora ustaške, vlasti su uhitile 30. lipnja 1941., a život je skončao krajem iste godine zbog gladi i iscrpljenosti. Žiga Hirschler, koji je također 1941. završio svoj život u Jasenovcu, bio je skladatelj i glazbeni kritičar. Napisao je niz opera (“Firentinska noć” praizvedena je u Osijeku 1926.) i opereta (u “Kaj nam pak moreju” prema vlastitim riječima glorificira Zagreb) te je obrađivao hrvatske folklorne napjeve, a bit će upamćen i po “Židovskim narodnim pjesmama”, zbirci koja sadrži obrade 60 napjeva na hebrejskom jidiškom jeziku. Svoje glazbene kritike Hirschler ima i u osječkim listovima Die Drau i Hrvatski list.
Doktorica znanosti Tamara Jurkić Sviben (kći hrvatske političarke, diplomatkinje i arheologinje dr. sc. Vesne Girardi Jurkić) u svojoj disertaciji iznosi fascinantan podatak da je u spomenutom razdoblju (1815. – 1941.) u sjevernoj Hrvatskoj djelovalo 178 glazbenika židovskog podrijetla u području skladanja, izvođenja glazbe, pisanja o glazbi, glazbene pedagogije, glazbenog amaterizma te djelovanje navedenih glazbenika u medijima. Među njima ističu se imena Borisa Papandopula, Emila Cossetta i Brune Bjelinskog, podrijetlom iz obitelji Waisz.
Draško Celing