Sport
IKTUSOVA HEROINA

Naporan rad mora se isplatiti, mene je nagradio u Brestu
Objavljeno 6. rujna, 2018.
Mlada osječka veslačica kući je donijela brončanu medalju s EP-a U-23

Vrijedna, odlučna, skromna, uporna... I sjajna veslačica. Sve je to 18-godišnja Aria Cvitanović, Iktusova nada koja je nakon mnogih nedaća i pehova napokon dočekala svojih pet minuta slave. Aria je s kolegicama iz Zagreba, sestrama Jurković i Izabelom Krakić prošloga tjedna na Europskom mlađeseniorskom veslačkom prvenstvu (U-23) u Brestu osvojila brončano odličje u četvercu bez kormilara.


- Ne znam što da kažem osim da sam presretna. Ovo mi je bila premijera na U-23 natjecanjima i sve je nekako potpuno drukčije nego na juniorskim prvenstvima. Prvi nastup i odmah medalja, nije moglo bolje - kazala je Aria, za koju je njezin VK Iktus u utorak pripremio svečani doček. Bilo je puno emocija. Nitko, ali baš nitko od klupskih kolega preko trenera i čelništva Iktusa nije krio kako im je drago zbog ove medalje i Arije. Godinama je u vrhu kadetskog i juniorskog hrvatskog veslanja, probijala se u svom samcu ili dvojcu, ali njezini nastupi na velikim smotrama bili su obilježeni pehovima. Prošla je sve, od tijesnih poraza do prevrtanja čamca u važnim utrkama. No, sada se sve vratilo. Kad tako vrijedno radiš, slušaš trenere i uporno guraš naprijed, mora se negdje vratiti. Aria je imala sreću što je napokon dobila priliku u hrvatskom "četvercu bez" i kući je donijela medalju.
- Bilo je pehova i nedaća, ali odustajanje nikada nije bilo opcija. Volim veslanje, volim treninge, zahvalna sam svojim trenerima i kolegama, znam da kad pošteno radiš, bit ćeš nagrađen. A ova medalja u Bjelorusiji je moja nagrada.
Možda je kolekcija mogla biti i bogatija, ali uvijek će ostati "što bi bilo da je bilo". Hrvatski ženski "četverac bez" lani je bio zlatni na juniorskom EP-u i SP-u, ali tada u njemu nije veslala Aria. Bile su sestre Jurković, Krakić i Bruna Milinović. Djevojke su osvojile dvije medalje i nitko nema prava ništa negativno reći, no mnogi se slažu kako je umjesto Brune i lani s Jurkovićkama i Krakićkom trebala veslati Aria Cvitanović.
- Da, mislim da sam zaslužila biti u tom četvercu, jer za razliku od nekih bila sam potpuno zdrava i spremna. No, bile su neke druge "igre" u pitanju i nisam bila u kadru.
Kakve igre, je li otežavajuća okolnost bila što si iz Osijeka, a ostale četiri cure iz zagrebačke Trešnjevke?
- Ma, ne bih sad o tome, bilo pa prošlo. Važno je da sam dobila priliku i napokon osvojila medalju - kazala je Aria. I onda su krenule suze. Emocije su eksplodirale, bilo je jasno da smo dirnuli u bolnu temu. Koliko god iz prostojnosti i blage naravi nije željela govoriti o stvarima kojih u hrvatskom veslanju ima, ali eto nije lijepo da se o njima javno priča, nije se mogla suzdržati. Boli je nepravda, a misli da je lani puno toga bilo nepravedno. Bilo joj je teško vratiti tijek misli i ponovno se usredotočiti na razgovor, a i stvar je došao spasiti otac Damir. Osjetio je da u njegovoj jedinici vrije milijun emocija, "našao" ju je u kutu Iktusova doma i bio je to kraj razgovora. Arijine suze sve su rekle. Suze za onim što je prošlo, a ona propustila, ali i suze radosnice zbog velike medalje.
Ivana Liović
Lončarići su i školske kolege
Nakon osvajanja medalje u Brestu, za Ariju Cvitanović, ali i još dva osječka veslačka bisera Antona i Patrika Lončarića nema odmora. Nastavljuju treninge jer početkom listopada ih čeka odlazak na Olimpijske igre mladih u Argentini. Svi nestrpljivo očekuju tu smotru, što zbog skupa najboljih mladih sportaša svijeta, što zbog odlaska i upoznavanja Buenos Airesa.

- Idemo odraditi tu Argentinu, gdje ću veslati u "dvojcu bez" s Izabelom Krakić, pa ćemo vidjeti što i kako za sljedeću sezonu. Možda ponovno veslam u samcu ili dvojcu, ali voljela bih ostati u ovom četvercu jer više volim veće posade. Odluka će pasti nakon završetka sezone, tako da za to imam još vremena - kaže Aria koja s braćom Lončarić provodi možda i više vremena nego s roditeljima. Zajedno su na treninzima Iktusa, pripremama, natjecanjima, ali i u školskim klupama. Sve tri osječke veslačke nade idu u isti razred (četvrti) Opće gimnazije. I svi redom učenici su i sportaši za primjer. Na ponos svojim roditeljima, ali i klubu.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike