Kultura
STJEPAN TOMAŠ, “OPORUKA” KAO PORUKA

Moje su priče i romani zaista 'zrcalo' u kojem se najčešće odražava stvarnost
Objavljeno 6. rujna, 2018.
Malo koji će pisac ostaviti iza sebe bogatstvo neke druge vrste.

Teme Tomaševih priča kreću se u širokom rasponu od socijalnih, ljubavnih, psiholoških, ratnih političkih i povijesnih do suvremenih. Nerijetko su u njima isprepleteni realnost i fikcija, stvarnost i elementi fantastike, najčešće s neočekivanim obratom, diskretnom poantom. Domovinski rat (od kojega, inače, mnogi hrvatski pisci bježe kao vrag od tamjana) ili njegovi odjeci u životu ljudi, česti su motivi njegovih priča. No, najvažnije je da ju zavole čitatelji. Nadamo se da će i oni, koji su neke od priča u ovoj zbirci već čitali, reći što i Strahimir Primorac: "Vrijedi svakog truda uzeti ih ponovo u ruke", a tada je i lako provjeriti je li tvrdnja urednika Petrača, na koricama jedne njegove zbirke kratkih priča, kako se "Tomaš svojim pričama potvrđuje kao vrstan majstor" reklamni trik ili nije - riječi su Vjekoslava Đaniša, autora pogovora nove knjige Stjepana Tomaša i predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Bizovcu, koja je knjigu objavila.

Gotovo pola stoljeća pisanja kratkih priča zavidna je brojka, kako iskustveno, tako i vremenski, i to neprekidno. Možemo li kratku formu nazvati Vašom prvom i najvećom ljubavi, kada su književne forme u pitanju? Od početka ste u tom uspješni.

- Priča, kratka ili dulja, doista je moja prva ljubav, ali ne mislim da je i najveća. Naime, prva knjiga koju sam objavio bila je zbirka priča Sveti bunar, ali to nisu bile ni kratke ni novinske priče. No, naravno, prva ljubav zaborava nema. I posljednja proza koju sam nedavno objavio u Večernjem listu ove godine je kratka, novinska priča.
U čemu je draž kratke priče? Neki od najvećih (Krleža) nisu znali napisati kratku priču.

- Slažem se s urednikom zbirke priče Oporuka i druge novinske priče Vjekoslavom Đanišem, koji je napisao u pogovoru da "Tomaš voli kratku priču a, čini se, i ona njega". Mislio je valjda na to da su neke i nagrađene. U čemu je draž kratke priče, ne znam. Možda u tom što se brzo pročita, a ako je dobra - dugo pamti; možda u činjenici da bi svaka (dobra) kratka priča mogla biti siže za roman... Ali ima nešto zanimljivo, bar kada se o meni radi, a to je da ponekad ne mogu napisati priču ni za dvije godine, ma koliko to želio. Inspiracija za kratku priču posve je drukčije prirode nego, primjerice, za roman ili čak dramu. Kratka priča je 'bljesak', sretan, nenadani trenutak, nije rezultat smišljenog, planskog, istraživačkog i dugoročnog rada kao roman. Je li Krleža znao/mogao napisati kratku priču ili nije, zanimljivo je pitanje. On jest pisac dugog daha, nije ih pisao, ali mnogi romanopisci, ne mislim samo na hrvatske, jesu.
Kako je došlo do toga da jedan 'mali' izdavač, Ogranak MH u Bizovcu objavi ovu zbirku?

- Urednik knjige najprije mi je ponudio da tiskamo moju prvu objavljenu knjigu, spomenuti Sveti bunar, koju, kaže, nije našao ni u osječkoj Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici, a koju je svojevremeno književna kritika ocijenila vrlo dobrom. Književnica i znanstvenica Julijana Matanović smatra je mojom ponajboljom knjigom. No ja sam smatrao da bi ovakav, veći izbor priča bio zanimljiviji za 'šire' čitateljstvo, koliko god je to 'šire čitateljstvo' upitan pojam. A predložio sam ga zato što sam objavio mnogo kratkih priča, a ove u zbirci Oporuka i druge novinske priče izbor je od 33 priče, kojima je 'zajednički nazivnik' taj što su sve, davno ili nedavno, objavljene u novinama: Večernjem listu, beogradskoj Književnoj reviji, Hrvatskom slovu, Vjesniku, Glasu Slavonije. Najviše u Večernjaku, u kojemu sam objavio do sada 25 priča, po čemu sam - neka ne zvuči neskromno ili neka zvuči - zasigurno jedan od nekolicine najplodnijih, pa i najuspješnijih pisaca. I ne bi trebalo potcjenjivati 'malog izdavača'. Veliki Strossmajer je rekao da je biskupska stolica ona na koju on sjedne, a ne ona koja je rezervirana za njega. Matica hrvatska u Bizovcu zanimljiv je i agilan izdavač. Drago mi je što smo surađivali.
Oporuka i druge novinske priče - zašto tako zloslutni naslov? Imali li u njemu simbolike ili je to 'marketinški trik'?

- Marketinški trik nije, ali simbolike u naslovu ima. Kada pisac pređe 70. godinu, on više nije ni početnik, ni 'na sredini svojih dana', nego pri kraju. A tada se pišu oporuke, pa u tom smislu ni naslov knjige nije zloslutan. A što ja mogu oporučno ostaviti nego svoje knjige? Volio bih da iza mene ostane i nešto drugo, materijalne prirode, ali malo koji će pisac ostaviti iza sebe bogatstvo neke druge vrste.
Jeste li sudjelovali u izboru priča za ovu objavljenu zbirku? Ako jeste, zašto baš ove? Ima li još priča u ladicama Stjepana Tomaša?

- Da, sudjelovao sam u izboru priča, većinu sam i predložio ove, zato što su sve ranije objavljene u novinama. Imam li neobjavljenih priča? Nemam nijedne.
Vaše su proze, uvjetno rečeno, 'stvarnosne'. Ne volite fikciju?

- Ne volim fikciju. Ni u knjizi, ni u filmovima. Je li to nedostatak mašte, ne znam. Moje su priče i romani zaista 'zrcalo' u kojemu se najčešće odražava stvarnost, ne u doslovnom mislu, nego 'probavljena' i rafinirana, ali ima u njima i fantastike, u natruhama. Kada sam objavio Sveti bunar, davne 1972., kritičari su me odmah svrstali među 'fantastičare' (kasnije su napisali i da sam među prvima fantastiku napustio), ali to je površna, generacijska oznaka. Fantastika u mojim pričama nije ni edgaralanpoovska, ni borhesovska ili ne znam kakva, nego je nabliža usmenoj narodnoj predaji.
Ipak, čini mi se da je Tomaš u javnosti (bar sadašnjoj) poznatiji kao autor dugih formi. Kako to?

- U ovoj su knjizi, rekoh, kratke, novinske priče, ali to nije sve što ću ostaviti iza sebe. Ostat će, bude li koga zanimalo, romani za odrasle, dječje knjige, drame. Da podsjetim one koji znaju, a kažem onima koji to prvi put čuju: do sada sam za odrasle objavio osam zbirki priča i šest romana, šest romana za djecu i knjigu drama. Što će buduće naraštaje od toga zanimati, velika je nepoznanica.
Objavljivali ste prije gotovo 50 godina i danas. Što se promijenilo: poboljšalo/pokvarilo. Je li danas lakše doći do izdavača?

- Više puta sam rekao - stretan sam da je to sve iza mene. Ne zato što imam negativna iskustva s pisanjem jer nemam; doživio sam s knjigama mnogo svijetlih i lijepih trenutaka: bilo je nagrada i priznanja, lijepih književnih večeri, neusporedivo više pozitivnih i izvrsnih kritika nego loših, tekstovi su mi bili ili jesu, u čitankama, lektiri, antologijama, preveden i su na više stranih jezika, ali... jedan drugi svijet je danas, pa i književni... A i ne kaže li narod: zasviraj pa za pojas zadjeni! A što se tiče izdavača, nikada nisam imao teškoća s njima. Gotovo sve moje knjige tiskane su kod najuglednijih izdavača u Zagrebu ili u Osijeku i Bizovcu.
Cijeni li se danas knjiga kao nekoć?

- Ma uvijek govorimo 'stara dobra vremena', ali koja su to vremena? Okruženje se promijenilo i recepcija knjige, kritike je, istina, manje, ali dobra knjiga uvijek nađe čitatelja. I danas.
Osijek kao jedan od rijetkih većih gradova u Hrvatskoj više nema ni književni festival?!

- I ne treba mu.
Što se trenutačno događa kada je u pitanju Vaš književni rad, pripremate li nešto novo?

- Kod izdavača Mozaik knjiga u Zagrebu, u pripremi je za tisak moj novi roman za djecu Dječak koji je volio ptice, a ovih dana/tjedana (bit će i mjeseci) radim na jednom tzv. romanu s ključem, naslovljenom Ptice u šumi. Ptica je oko mene čitavo jato: sivi Sokol, Jastreb Kobac kokošar, Gavran, Sovica mrtvačka, Slavuj, Šojka kreštalica, divlja Grlica. Nomina sunt odiosa - kažu stari Latini... Radi se o svojevrsnoj basni, inače vrlo staroj književnoj vrsti, 'o ljudskim slabostima i nastranostima', o turbulentnoj '91. godini u Osijeku koja traje i danas.

Narcisa Vekić

33 priče
objavljivane su u novinama
Možda ste propustili...

U GRADSKOM MUZEJU POŽEGA

Otvorena izložba Drava Art Biennale

PETA OSJEČKA GLAZBENA SRIJEDA

Sjajno balansiranje na rubovima stilova

VEČERAS U KNJIŽARI NOVA U OSIJEKU

Roman Josipa Cvenića o mističnim vlastelinima

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

ZANIMLJIVA INSTALACIJA MLADE OSJEČANKE ENE JANKOVIĆ

Priče skrivene u nekim cipelama, duboko su mi se urezale u pamćenje

2

BARUTANA018 U MLU-U OD 19. DO 23. 11.

Poticaj nerazvijenoj nezavisnoj sceni

3

NASTAVLJEN PROGRAM KNJIŠKI KRNJAŠ

Predstavljen pjesnik i publicist I. B. Grigić