Izvrsni mladi glazbenici iz više od 20 europskih zemalja, u dobi od 16 do 20 godina, nakon 15 dana priprema (što znači i po šest sati probi svaki dan) održavali su koncerte po bajkovitim talijanskim gradovima. Imali su vrlo malo vremena za predah između stotinama kilometara udaljenih mjesta. Iako su za naše prilike cijene ulaznica bile nezamislivo visoke, za koncerte European spirit of youth orchestra tražila se karta više. Među 65 izvrsnih mladih glazbenika ovo su ljeto bili i Tin Reba (violina, od jeseni 3. r. sr. glazbene škole), Filip Nemet-Gužvić (viola, od jeseni student Muzičke akademij u Zagrebu) i Valpovčanka Iskra Matijanić (viola, od jeseni učenica 4. r. sr. glazbene škole). Ovih troje učenika Glazbene škole Franje Kuhača, na prijedlog su svog profesora Tomislava Hühna otišli na audiciju u Zagreb, kojoj je nazočio i maestro Igor Coretti Kuret, a koja u Hrvatskoj nije održana punih 14 godina. I prošli. Uz to, od 65 sudionika, mentori su nakon audicije Tina Rebu izabrali za koncertnog majstora.

Projekt ESYO2018, s četvrtstoljetnom tradicijom, uz pjesnika Paola Rumiza, prati i profesionalni fotograf, pa roditelji izvođača svakodnevno mogu pratiti svoje klince, jer lijepo je znati da mladi i nakon napornog uvježbavanja i koncertriranja svakodnevno uživaju, prenoseći svoje umijeće muziciranja slušateljima diljem prelijepe Italije. Brojni su koncerti završavali ovacijama, što je ovu jednomjesečnu glazbenu priču činilo još čarobnijom.
Orkestar svake godine mijenja sastav, a turneja ima svoje ljetno, jesensko i zimsko izdanje, na kojima su uglavnom isti glazbenici. Tako će im se Tin i Iskra pridružiti i na kratkom zimskom dijelu, netom prije Božića (od 15. do 23. prosinca, u Italiji ili Austriji), iako će im to značiti izostanak iz škole (redovne i glazbene) i nadoknađivanje gradiva. No, ni jedno od njih ne dvoji trebaju li riskirati, posebice ne nakon što su bogatiji za to nezaboravno iskustvo.

Ove je godine najviše mladih bilo iz istočne Europe - iz Poljske (16) i Srbije (18), a iz Hrvatske šestero. Samo je dvanaestero iz Italije, iako je to zemlja domaćin. Tin, Iskra i Filip bogatiji su i za brojna nova prijateljstva.
- Za audicije malo tko zna. Mi smo saznali dva dana prije, što je bilo vrlo kratko za pripremu. Uoči audicije hvatala me tremica jer je vremena za odabir i pripremu programa bilo malo. Bilo je olakšanje kad je sve bilo gotovo, a rezultate smo saznali odmah - kaže Tin, dok Iskra priznaje da je imala veću tremu nego prije koncerata i natjecanja, jer ovaj put krajnji cilj nisu bili samo bodovi i diploma nego jesi li ‘upao‘.
- Sudjelovanje na turneji nisu samo koncerti nego i druženje, poznanstva, iskustvo, učenje, a i tehnika je u orkestru posve drukčija od solističkog sviranja - dodaje Iskra.
Iako su iza njih godine sviranja, natjecanja, nastupa, svima je to bilo prvo iskustvo sviranja u simfonijskom orkestru. Nažalost, po tom su bili iznimke u odnosu prema mladima iz drugih zemalja, u kojima je odnos prema kulturi i glazbi posve drukčiji, složni su, pa mladi glazbenik rano dobije priliku biti članom velikih sastava. Nisu daroviti glazbenici ono što nedostaje, mišljenja je Filip, nego adekvatan prostor u kojem bi takav orkestar vježbao i održavao koncerte.
Da su ovo troje mladih i darovitih glazbenika istinski predani glazbi potvrđuje i činjenica da su ljetne praznike ‘žrtvovali‘ za još više sviranja i vježbanja, po čitave dane, uz stanke za ručak. Od planiranih 13, održali su 11 koncerata, uglavnom na otvorenom, uz sjajan odaziv publike. Najbrojniji je bio onaj s gotovo 1300 slušatelja, iako su to često bili i vrlo mali gradovi.
Nerijetko su se s koncerata vraćali u kasnim noćnim satima, što je bilo itekako iscrpljujuće. Baza im je bila u brdovitom mjestašcu Camerinu, iz koje su odlazili na koncerte po Italiji i na jedan u Sloveniji.
Probe su održavane u 20-ak minuta brzog hoda (uzbrdo i nizbrdo) udaljenim prostorijama u odnosu na spavaonice. To je bio dodatni kondicijski trening, smješkaju se Tin, Iskra i Filip, priznajući da im nije bilo nimalo lako i sreća što nitko od njih ne svira primjerice violončelo.
Filip se prisjetio jednog posebno napornog dana, kada je na probi gotovo čitav orkestar u pauzi spavao, netko preko dva sjedala u gledalištu kazališta, neki na podu, a oni koji sviraju primjerice violončelo, i u kovčezima.
Kada nisu sami imali probu, morali su probama nazočiti i pozorno slušati druge, što također umara. Ipak, pruži li im se prigoda, nagodinu će ponoviti iskustvo!
Kako je riječ o europskom orkestru, koncerti se održavaju diljem Europe. Ove je godine otkazan jedan u Njemačkoj, no tradicionalno se održava svake godine u drugim gradovima, uz, ipak, najviše u Italiji.
Svirati i zapravo 24 sata provoditi gotovo sa strancima nije nimalo lako. Čak se i nogometaši za reprezentacijske utakmice više utreniravaju.
- Tek na kraju turneje sam upoznao ostale članove i bilo mi je žao što je došao kraj. Iza svega nam je ostalo golemo iskustvo. Najvrjednije što smo naučili je slušati druge instrumente, primjerice puhače i perkusioniste, a ne samo gudače, kao do sada - ističe Reba, s kojim su se složili i Filip i Iskra, da su najviše upoznali sami sebe, mogu li i kako funkcioniraju s ovakvim sastavima.
Filip je svoj izbor za budućnost, bar onu koja je pred vratima, već načinio, dok Iskri i Tinu izbor akademije tek predstoji. Ne kriju da ih privlači inozemstvo, ali to, svjesni su, krije i visoke troškove za njihove obitelji. Mlada Valpovčanka Iskra već prikuplja informacije, a za ‘oko‘ joj je zapela akademija u Grazu. Treba uspostaviti kontakte, nadati se najboljem i - najvažnije od svega - raditi. Za glazbenike koji dolaze iz zemalja članica EU-a mnoge akademije nude besplatno školovanje, no stvarni su troškovi smještaj, hrana i ostali sastavni dijelovi života svakoga studenta.
- Stipendiju treba dobiti, nije to lako - kaže Tin, pred kojim je još najviše vremena do odluke. Nisu ni hrvatske akademije nimalo loš izbor, a Tin kani okušati se na svima - od Splita, Zagreba...
- Da znamo šutnuti loptu, odmah bismo ju dobili - dodaje sa smješkom Filip.
Filip je bio, a Iskra i Tin još su uvijek učenici glazbenog razreda matematičke gimnazije, pa im je u fokusu programa glazba i sviranje, bez kemije, biologije i fizike. To ne znači da im je školska godina med i mlijeko. Iskra je u 3. razredu ukupno imala 24 predmeta!

- Naporno je, ali se na kraju isplati, jer radimo ono što volimo - napominje Iskra Matijanić.
U tom im pomaže i prof. Tomislav Huhn, kojemu su svi troje zahvalni na iskazanom povjerenju i pruženoj prilici. Tinu Rebi dodatni je stres u svemu bila i uloga koncertnog majstora, za što je prošao strogu audiciju.
- Siguran sam da je bilo u orkestru i boljih violinista od mene, ali izabran sam zbog nekih drugih čimbenika. Od pomoćnog sam dirigenta doznao da su presudile moja staloženost, ozbiljnost i muzikalnost - zadovoljan je svime Tin, otkrivajući da nije lako biti koncertni majstor, jer treba znati voditi orkestar, a on se tek ‘ufuravao‘ u ulogu.
Iz pozicije, ‘samo‘ članice orkestra, tj. dijela kolektiva, Iskra dodaje da je njezin godinu mlađi kolega Tin Reba odradio vrhunski posao.
- Vidjelo se i po drugim članovima orkestra, ne samo prvim violinama i gudačima, da se mogu osloniti na njega, da nisu ‘izgubljeni‘, jer je Tin znao usmjeriti ih na neki drugi način, u odnosu na dirigenta, koji nema vremena svakomu izravno se i pojedinačno posvetiti. Dirigent vodi cijeli orkestar, a koncertni majstor obraća se vođi svake sekcije. Uvjerena sam da je cijeli orkestar uspio biti smireniji baš zbog toga kavav je Tin - puna je iskrenih riječi hvale Iskra.
- Dirigent nas je učio da nije bitno tko je koncertni majstor, nego da svatko treba na svakom pultu svirati i dati sve od sebe. Kako bismo to shvatili, često nas je ‘roritao‘ po orkestru, pa sam i ja bio u predzadnjim pultovima i iskusio kako je to. I drukčije je - kaže Tin, svjestan da je takav pristup bitan za svakog člana orkestra, da prođe sve pozicije.
Podvukavši crtu nakon svega, Tin, Iskra i Filip zadovoljni su - u usporedbi s mladima iz drugih europskih zemalja - kako je obrazovanje ustrojeno u Hrvatskoj i što pruža učenicima. Kvaliteta je neosporna, no problem leži u mnogo široj zajednici.
- Mislim da je kultura drugdje na mnogo višoj razini. Iz razgovora s mladima iz Srbije doznali smo da njihovo društvo više drži do mladih glazbenika. Srbija ima nekoliko mladih simfonijskih orkestara. Stoga ne čudi što gotovo svi koji su s nama bili na turneji imaju iskustvo sviranja u velikim orkestrima. Slična iskustva imaju i mladi u Poljskoj, možda ne nužno u simfonijskim orkestrima, ali svakako u većim sekcijama - razočarana je Iskra.
Na nju se nadovezuje Tin Reba, pojašnjavajući zašto su njihovi kolege bili iznenađeni što kandidati iz Hrvatske stižu - bez iskustva.
- Bili su šokirani što je ovo nama sve novo. Za njih je novo tamo bilo samo upoznati druge ljude - dodaje Iskra, napominjući kako je sve to za Slavonce bio pozitivan šok.
Premda nisu imali mnogo prilika ni vremena neobavezno se družiti s kolegama, pa nisu baš upoznati sa situacijama u drugim državama o pitanju stipendiranja odlaska na akademije u druge države, svjesni su da je već obvezno obrazovanje posve drukčije ustrojeno nego kod nas.
- U Poljskoj imaju šest godina osnovne škole i šest godina srednje škole, ne misleći pritom na glazbenu. U Italiji, pak, osam godina osnovne i pet godina srednje škole, no u školu kreću godinu ranije nego mi. O tom smo razgovarali, jer nas je zanimalo tko je s koliko godina iskustva i sviranja u školi došao u Italiju, u orkestar.