Magazin
DEKRET IZ BUNDESLIGE

Multikulti Njemačka ili sukob oko duginih boja
Objavljeno 1. rujna, 2018.

Odbijanje mladog hrvatskog nogometaša Josipa Brekala, koji u Bundesligi pečalbari za VfL Wolfsburg da na ruci ponese vrpcu u duginim bojama kao velikodušni znak potpore homoseksualnoj populaciji, što je ideja uprave kluba, nije nikoga ostavila ravnodušnim.


Svoje stajalište ovaj rođeni Zagrepčanin, prema pisanju njemačkog lista Bild, objasnio je ovim riječima: "Moram reći kako ne mogu u potpunosti stajati iza ove akcije. Moj kršćanski odgoj suprotan je tome. Ja sam strogo vjerski odgojen. Ako netko ima takva uvjerenja, to mi je u redu, ali to je isključivo njegova osobna stvar. Ali jedan poseban simbol koji izražava stajalište drugih i drugačijih ljudi ja ne želim nositi". Nema nikakve dvojbe da je ovakvo stajalište naišlo na negodovanje dijela njemačke i hrvatske javnosti te nije isključeno da će nekakva nadobudna udruga za promicanje prava homoseksualaca Brekala nazvati "homofobom godine", a ovom sportašu ne gine etiketa "primitivca" i "katotalibana".

ZASTAVA PONOSA

Živimo u vremenu kada je isticanje konzervativnog stajališta u javnosti društveno neprihvatljivo svima onima koji misle da je njihov svjetonazor, kakav god bio, vrijedniji (oni bi za sebe rekli "napredniji") od drugih. Pravilo je to iz "Životinjske farme", distopijske alegorične bajke engleskog pisca Georgea Orwella, koje sugerira kako su "sve životinje jednake, ali su neke životinje jednakije od drugih". Posrijedi je poseban oblik socijaldarvinizma, kome svjedočimo u svjetonazorskim raspravama, od kojeg nije imuno ni hrvatsko društvo. Biti u današnjoj ("naprednoj", "uključivoj", "tolerantnoj") Njemačkoj, zaboravimo na trenutak sablažnjivo buđenje pronacističke ultradesnice na ulicama donjosaskog grada Chemnitza, protiv duginih boja na svojoj heteroseksualnoj mišici jest stajalište koje vas može stajati optužbe da ste natražnjak i osoba s manjkom empatije prema "drugom" i "drukčijem". Poseban krimen je i danas razlikovati se i iskakati iz gomile, čim pokažeš da ne misliš kao masa oko tebe, možeš biti spreman na javnu osudu i verbalni linč. Upravo se to usudio mladi Wolfsburgov napadač, usprotivivši se odluci uprave kluba da tijekom cijele godine nosi na svojoj ruci simbol borbe za prava homoseksualaca.
Spomenutu zastavu duginih boja poznatu i kao "gay pride flag" ili "LBGT pride flag" (zastava homoseksualnog ponosa ili osoba sličnog seksualnog identiteta) osmislio je američki umjetnik i homoseksualni aktivist Gilbert Baker 1978. godine, a prvi je put prikazana u javnosti tijekom mimohoda za prava homoseksualaca poznatog i pod nazivom San Fransisco Pride. Taj simbol homoseksualnog identiteta vije se i danas iznad Harvey Milk Plaze u predgrađu The Castro, koje je vjerojatno najpoznatije naselje LBGT-populacije na svijetu. Za one koji nisu gledali izvrsnu filmsku dramu "Milk" redatelja Gusa Van Santa sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi, valja reći da je Harvey Milk bio jedan od najpoznatijih američkih aktivista za prava homoseksualaca. Dakle, nema nikakve dvojbe da je zastava dugine boje, unatoč svome emancipacijskom značenju koje zbog toga uživa svačije poštovanje, ideološki simbol pokreta koji se zauzima za prava homoseksualnih osoba. Ona je i "zastava ponosa" osoba koje smatraju da je ta odrednica njihova identiteta toliko važna da za nju svi moraju znati.
Uprava Društva za tjelovježbu Wolfsburg, kako se službeno naziva ovaj njemački klub koji igra u Saveznoj ligi, u nekom svom čudnom nadahnuću da impresionira svijet svojom tankoćutnošću i velikodušnošću, tako karakterističnom za poslijeratnu Njemačku, odlučila je da njezini igrači ponesu taj simbol "homoseksualnog ponosa" na vlastitom sportskom dresu. Tim činom je, dojučerašnji zaštitni znak i identitetska oznaka homoseksualne populacije, postala simbol namijenjen uporabi opće prakse. Sada bi nekakav Josip Brekalo, koji je iz katoličkog vjeronauka zacijelo imao jaku četvorku ili peticu, trebao nositi simbol koji ga obilježava kao homoseksualca. Od Brekala i njegovih suigrača se očekuje da budu ponosni što nose simbol homoseksualaca ili da se bar pretvaraju da je to tako. Na internetu se mogu pročitati i stajališta kako Brekalo od kršćanstva nije ništa naučio kad se, eto, ne želi solidarizirati s homoseksualcima i njihovom borbom. To prisiljavanje Wolsfburgovih nogometaša da nose tuđe simbole podsjeća na onaj dječji vrtić iz Švedske u kome mušku djecu oblače u suknjice kako bi im na vrijeme pružili slobodu „rodnog“ izbora. Naravno da je ovdje riječ o neviđenoj perverziji i zlostavljanju "drugog" i "drukčijeg" s ideološkim i identitetskim simbolima koji netko smatra "modernim" i "naprednim".
BEZ RUKOVANJA


Sve bi to bio smiješan njemački folklor, da u toj istoj zemlji (s iznimkom Bavarske) ne postoji nulta tolerancija za isticanje križeva, također ideoloških i svjetonazorskih simbola, u javnome prostoru. Raspela u školama su primitivizam, kažu ideolozi nove političke korektnosti, a dugine boje su "in". No, nije to i jedini svjetonazorski nesporazum u Europi. Ovih dana u Švedskoj i Švicarskoj dogodila su se dva gotovo istovjetna slučaja u kojima su ženske osobe, podrijetlom s Bliskog istoka, u povodu formalne komunikacije vezane za dobivanje državljanstva i posla, odbile rukovanje s muškarcem pravdajući taj čin vjerskim pravilima islama, koji navodno zabranjuje bilo kakav pa i najmanji fizički kontakt žene i muškarca koji nisu u obiteljskom srodstvu. Milijun stranaca, mahom iz muslimanskih zemalja, koji su 2016. na temelju poziva kancelarice Angele Merkel pristigli u Njemačku tumarajući balkanskim vrletima i gušeći se u Egejskom moru te stotine tisuća drugih koji su utočište našli u ostalim zemljama Europe, polako mijenjaju pravila ponašanja. Mrski križevi su u ime našeg multikulturalizma, sekularizma i laicizma passé, no istodobno se Europa sprema prihvatiti nova pravila te nove komunikacijske i civilizacijske uzuse. Onome ludom Michelu Houellebecqu i njegovom romanu "Pokoravanje" svi su se smijali, ali dolazi vrijeme kada će "selam alejkum", "merhaba" i "bujrum" postati dio europske svakodnevice, a susjedu s petog kata nećete smjeti pozdraviti jer će vas njezin muž u ime islama prostrijeliti očima. Šerijatska policija u Wuppertalu, Berlinu i Londonu kao simbol novog vremena danas je stvarnost. No, u jedno smo sigurni, a to je da u takvom poretku mjesta za "duginu zastavu" neće biti.
Piše: Draško CELING
Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: EKSPERIMENTALNA FAZA KURIKULARNE REFORME (I.)

Mali korak za velike promjene

TEMA TJEDNA: EKSPERIMENTALNA FAZA KURIKULARNE REFORME (II.)

Martina Horvat: Reforma se ne može dogoditi preko noći