Dvadeset i pet godina glazbene karijere nije malo, naprotiv to je četvrt stoljeća života, od Putokaza preko E.N.I do solokarijere i skorog prvog albuma. Put je to koji je prošla, i još ga prolazi, riječka glazbenica Nikolina Tomljanović, koja se nedavno oglasila novim singlom "Daleko", predstavljenim na ovogodišnjim 21. Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku, nakon uspješnica "Bit će sve u redu", "Sentimentalna" (otpjevana sa Sandrom Bastiančićem - En Face), "Što je bilo, bilo je", "Neponovljivo" i "Mostovi", s kojom je nastupila na posljednjem Zagrebačkom festivalu. Ukupno uzevši, i više nego dostatno razloga da s Nikolinom porazgovaramo o njezinoj karijeri, uoči najavljenog studijskog albuma koji joj uskoro izlazi za Dallas Records.
Što bi rekla o proteklim godinama u glazbi, ali i u životu, je l‘ sve teklo kako si zamislila, je l‘ moglo bolje, više, je l‘ bilo problema s motivacijom...?
- Sigurno je moglo drukčije, intenzivnije, bolje ili lošije, manje, da sam možda živjela u Zagrebu itd. Mislim da je bilo onako kako je trebalo biti. Svih tih 25 godina nisam izgubila sebe, uživala sam u obitelji, prijateljima i glazbi. Mislim da nisam nikad izgubila motivaciju za glazbu.
GLAZBA JE LJUBAV
Općenito uzevši, što je za tebe glazba? Drugim riječima, kad si shvatila da imaš kapacitete, da se tako izrazim, i za nešto više, za samostalnu karijeru, za vlastiti kreativni doprinos u glazbi?
- Rođena sam, izgleda, pod tom zvijezdom. Od malih nogu pratili su me komentari kako lijepo pjevam. Brat mi je rekao da bih trebala na audiciju Putokaza i tada je sve krenulo. Putokazi, E.N.I. pa samostalna karijera, na koju je najviše utjecao Neno Belan, kao i njegov klavijaturist Vedran Križan, koji su mi jednom, slušajući me u studiju, rekli da bih trebala snimiti pop-country album. Nije mi dugo trebalo da ih poslušam i snimim svoj prvi singl. A glazba je ljubav, snaga, ljepota, mir. Bez toga se ne može živjeti.
Samostalnu karijeru započela si prošlog ljeta na šibenskom festivalu, pa je slijedio nastup na zagrebačkom festivalu... Ide li dakl solokarijera očekivanim tempom? Kakvi su dojmovi nakon izvedbe pjesme "Daleko" na ovogodišnjim 21. Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku? Zadovoljna?
- Zapravo sam prije pet godina započela karijeru kao samostalni izvođač. Malo-pomalo nizali su se singlovi i festivali. Šansone, zagrebački festivali i prošlogodišnji nastup na CMC-ju. Mislim da su se poklopili moji osobni i dojmovi ljudi koji su radili na pjesmi te urednika radiopostaja i publike da je ovo moja najbolja pjesma i interpretacija.
Kad smo kod pjesme "Daleko", autorica teksta je Uršula Tolj, koja kaže, pročitao sam negdje, da je to "tužna i sretna pjesma u isto vrijeme". Tvoj komentar? Nešto o suradnji s Uršulom, spotu, ekipom glazbenika...?
- Uršula je na zagrebačkoj adresi, ali ipak je ona moja Riječanka. Naravno da me raduje svaka suradnja s njom. Mislim da su prije svega ona i autor glazbe Damir Bačić napravili dobar posao, a onda, naravno, i producent pjesme Matej Zec. Uvijek je tu negdje i Neno Belan, čije su mišljenje i sugestiji uvijek dobrodošli. Uršulin je tekst zaista krasan i sretna sam što sam imala priliku snimiti ovu pjesmu. Tužna je i sretna jer govori o prvoj ljubavi, koja je uvijek velika, najveća, a, opet, došao joj je kraj.
Nakon singlova i festivala dolazi album. Je l‘ gotov, što će na njemu biti, mislim, koliko pjesama, i kakvih, produkcija, miks, aranžmani, tekstovi... tko to sve radi?
- Album je gotov, zapravo pjesma "Daleko" i najavljuje album i moj je deseti singl. Vrijeme je da zaokružimo cjelinu. Na pjesmama su radili Marijan Jelenić (Nola), Sandro Bastiančić (En face), Mia Dimšić, Uršula Tolj, Vedran Križan, Damir Bačić, Zvonimir Zrilić, Robert Funčić, Damir Matković (Crooks & Straights) i moj suprug Jakob Patekar. Producenti su Matej Zec (Let3), Neno Belan i Vedran Križan (Fiumensi). Trenutno biramo naslovnu fotografiju za album i dvojimo oko naslova.
MOJA ODJEĆA, MOJ STIL
Pročitah na portalu Extravagant da ti je osim glazbe jako važan i stil, da si žena sa stilom, što, koliko vidim na fotkama, apsolutno stoji. Što je za tebe stil, napose odijevanja, a s tim u vezi i moda, trendovi, ukupno uzevši, imidž... koliko je to važno za nekog, tebe, tko se bavi glazbom?
- Stil je važan, ali mislim na svoj stil, nekopirajući. U redu je pratiti modu, ali opet ostati svoja, drukčija. Nije mi lijepo vidjeti mlade djevojke koje su zapravo identične. Identičnih frizura, komada odjeće i obuće na sebi. Možda nečijem oku lijepo, a meni nezanimljivo.
A za svoje nastupe također nastojim biti svoja, tj. da moja odjeća prati moj glazbeni izričaj, tj. da se i glazbom i odjevnim kombinacijama razlikujem od ostalih. Nadam se da u tome i uspijevam. Naravno da uz sebe imam i tim koji mi pomaže. Od frizerskog salona Alexandra, koji je zaslužan za moju specifičnu boju kose, koju valjda nikad neću promijeniti koliko je volim, sve do krojačkog salona Loretta i Lorete Begonje te Doloris Kordić Štulić, koja mi itekako pomaže svojim modnim savjetima i sugestijama.
Učiteljica si razredne nastave i radiš u OŠ Pećine. Koliko je to naporno, redovni posao, bavljenje glazbom, nastupi, pa obitelj... Može li se to sve paralelno, da nitko ne trpi, ili trpiš ti, u nekom smislu?
- Odavno sam naučila biti dobar organizator svoga vremena. Od toga da sam morala kao srednjoškolka ili studentica učiti u kombiju na putu na gažu do toga da sam sve obaveze, a i druženja morala doista upisivati u kalendar po satima. Možda mi je netko zamjerao, ali to je bio i jest moj život. Danas je ipak lakše. Jedan period s grupom E.N.I. zaista je bio intenzivan.
Može li se u Hrvatskoj uopće živjeti isključivo od glazbe? Isplati li se ovdje kod nas biti glazbenik, ili je isplativije imati siguran posao? Netko može, Huljići, Rozga, Severina i kompanija, ali što s onima poput tebe, samostalnim i neovisnim?
- Mislim da se može živjeti od glazbe, ovisno koliko si skroman ili zahtjevan, odnosno jesi li, osim što si pjevač, i autor pa su ti i autorska prava izvor zarade. S obzirom na to da je prosječna hrvatska plaća niska i da smo očito veliki znalci kako preživjeti s malim prihodima, može se i od glazbe živjeti.
DANAK MODERNOM DOBU
Koliko na tvoje stvaralaštvo i općenito razmišljanje danas utječe ne samo glazba kao takva nego i sumorna svakodnevica, politika, vrijeme u kojem živimo...? Ima li u takvom vremenu mjesta za nadu, mjesta za ljubav...? Sudeći po tvojim novim pjesmama - ima!
- Hvala na lijepom mišljenju. Pa teško je, ružna je i opustošena naša stvarnost i vrijeme u kojem živimo, ali glazbu odvajam od svega ružnoga.
Osim glazbe, koji su ti još interesi, kad je popularna kultura u pitanju, mislim na, recimo, film, književnost, video... na tom tragu?
- Volim sve što vole mladi, ha, ha, ha. U posljednje vrijeme, malo sam zapustila spomenuto. Novopečena sam majka pa uživam u majčinstvu, a sve što je dobro, knjiga, film... nekako ipak dođu u moje ruke. Dobila sam knjigu Zlatka Galla Splitska dica i to će mi biti zanimacija neko vrijeme. Inače imam neobičan ukus kad se o filmovima radi pa mi se tako sviđaju filmovi poput "Zameo ih vjetar", "Misery" pa sve do novijih kriminalističkih serija i filmova.
Živimo u globalno umreženom svijetu, virtualna je stvarnost svuda oko nas - koliko takvo doba pomaže današnjim autorima, bendovima (ali i tebi) da se pokažu, iskažu i promoviraju na tržištu? Usput, društvene mreže - kako s tim stojiš, može li se uopće bez FB-a, Twittera, Instagrama...?
- Dugo mi je trebalo da prihvatim FB, Instagram je isto na čekanju. Pa pomažu sigurno, to je najbolji način da te mnogi vide, čuju, budu u tijeku s tvojim životom, načinom življenja i poslom. Ipak, iskreno, ne volim čak ni riječ "virtualno". Ali to je naša stvarnost i nema povratka.
Svjedočimo u određenoj mjeri povratku vinila, LP ploča, padu prodaje CD-a. Između analognog i digitalnog, što biraš? Mislim na glazbu, način snimanja...?
- Digitalno doba promijenilo je glazbu i učinilo je dostupnijom i popularnijom, tako se meni bar čini. Ali još uvijek volim u autu slušati CD-ove.
Riječka scena jučer, danas, sutra?
- Hm, jučer je svakako bila bogatija. Ali sve se mijenja pa tako i riječka scena.
Planovi? Na redu je album, no šire, duže i dalje... kakva je budućnost Nikoline, da budemo malo "vidoviti"? Što s koncertnim nastupima...?
- Nema ništa ljepše nego da uz objavljeni album krene i više nastupa. Želja mi je i bila da koncertno neću biti aktivna dok mi ne iziđe prvi album. Nije mi bila želja nastupati isključivo uz obrade jer svojih pjesama nemam. Sad ih imam i mogu o tome razmišljati. Dakako, kao i svaki glazbenik, imam već planove za buduće pjesme i suradnje. Nema stajanja.
Nikolina u tri-četiri riječi?
- Temperamentna, iskrena, kritična i samokritična.
Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
Od malih nogu pratili su me komentari kako lijepo pjevam. Brat mi je rekao da bih trebala na audiciju Putokaza i tada je sve krenulo.
U redu je pratiti modu, ali opet ostati svoja, drukčija. Nije mi lijepo vidjeti mlade djevojke koje su identične. Identičnih frizura, komada odjeće i obuće na sebi
S obzirom na to da je prosječna hrvatska plaća niska i da smo očito veliki znalci kako preživjeti s malim prihodima, može se i od glazbe živjeti.
Sjećanje na Putokaze
Putokazi postoje od 1984. godine i jedna su od najdugovječnijih pojava na hrvatskoj glazbenoj sceni. Od tada, izmijenilo se deset pjevačkih generacija, a više od 400 pjevačica i pjevača, utkalo je svoj trag u stvaralaštvo Putokaza. U trideset i četiri godine dugoj karijeri, istražujući evergrine, teme iz filmova i mjuzikla, hrvatske etno teme, world music, trip-pop i elektro-pop, u prepoznatljivim višeglasnim vokalnim izvedbama, dosad je objavljeno 13 albuma i dva DVD izdanja. Putokazi su dva puta predstavljali Hrvatsku na Eurosongu, dobitnici su tri Porina, nagrade Status za izniman doprinos hrvatskoj glazbi, te dvije Nagrade grada Rijeke, 1988. i 1994. Stvarajući, svaki im je projekt novo istraživanje i pomicanje granica u stilskom, žanrovskom, vokalnom, izvedbenom i energijskom smislu.
Sjećanje na E.N.I.
E.N.I. je hrvatski pop sastav iz Rijeke, koji je nastao razlazom jedne skupine pjevačica i pjevača Putokaza. Iza ženskog kvarteta E.N.I. je više od 25 godina uspješne karijere, a povremeni izleti u solističke vode i privatni život ne sprječava ih da skupa i dalje rade. Početkom ljeta ove godine E.N.I su objavile novu pjesmu ‘Van kontrole‘, kao najavu novog albuma benda. U svojoj bogatoj karijeri, ova all girl postava može se pohvaliti i zapaženim nastupom na eurovizijskom natjecanju 1997. godine u Dublinu, gdje su pjesmom "Probudi me", za koju je glazbu i aranžman napisao Davor Tolja, a stihove Alida Sarar osvojile 17. mjesto. Podsjetimo, tada je pobijedila skladba "Love Shine A Light", koju je izvela britanska skupina Katrina & The Waves. Između ostalog, E.N.I su obradile i prvu mainstream gej pjesmu na Balkanu, popularnu "Retko te viđam sa devojkama" sastava Idoli iz 1980.