Magazin
REPREZENTATIVNI NOGOMET

Novi ciklus za nove pobjede
Objavljeno 1. rujna, 2018.
Stvoriti kostur koji će trajati sljedećih desetak godina

Početkom sljedećeg tjedna prvi će se put, nakon osvajanja drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, okupiti hrvatska reprezentacija. Počinje nova kampanja, s nešto izmijenjenim rasporedom jer je UEFA u jesenski termin, u kojem su se inače igrale kvalifikacije, ubacila Ligu nacija.


Hrvatska je svrstana u prvu jakosnu skupinu pa će do kraja godine u tom natjecanju dvaput odmjeriti snage s uglednim reprezentacijama poput Španjolske i Engleske, što će biti odlična podloga za pripremu ulaska u kvalifikacijski ciklus za Euro 2020. koji će početi u proljeće 2019. Nakon sjajnog ljeta u Rusiji trebalo je riješiti i neke iskrsnule probleme. Uspješni izbornik Zlatko Dalić bio je uvrijeđen nekim napadima na njega prije odlaska na SP, pa je najavio kako će razmotriti svoj izbornički status. Naravno, uzburkalo je to vode oko reprezentacije, ali predsjednik HNS-a Davor Šuker na kraju je brzom i efikasnom akcijom otklonio sve dvojbe oko izbornikova statusa, pa će nas Dalić, uz konsenzus javnosti, što u našim okolnostima uopće nije nebitno, povesti u novi ciklus.

ODLASCI SENATORA

Pred izbornikom je dosta posla. Prije svega jer su se od reprezentativnog dresa oprostili dugogodišnji stožerni igrači Vedran Ćorluka i Mario Mandžukić, te vratar Danijel Subašić. Treba dobro razmisliti na koji način i u kojoj mjeri koristiti našeg idejnog vođu i kapetana Luku Modrića, koji je također već u sutonu karijere, ali odlučio je ostati na raspolaganju nacionalnoj selekciji, a slično se odnosi i na Ivana Rakitića. Istina, on je nešto mlađi, ali njegova budućnost u kockastom dresu bila bi pod velikim upitnikom da se na obzoru nije pojavio Dalić, koji ga je definitivno oživio i vratio mu strast i glad koju je Ivan imao u početcima svoje reprezentativne karijere. U biti, Dalić treba donijeti neke strateške odluke. Odlično je što će na raspolaganju imati Modrića i Rakitića, ne samo zbog kvalitete igre nego i zbog utjecaja na igrače koji će danas-sutra preuzeti njihove uloge. U biti, Dalić bi već od prijateljskog susreta s Portugalom možda trebao pripremati reprezentaciju za SP 2022. u Kataru, na kojem će teško na raspolaganju imati Modrića, a veliko je pitanje hoće li i Rakitić biti tamo. Dakle, treba nam svježa, ali dovoljno kvalitetna krv u veznom redu. Tijekom ovog ciklusa u kojem će se igrati Liga nacija i kvalifikacije za Euro 2020. valjalo bi pronaći i profilirati novog vođu reprezentacije. Ne treba se zamarati pričama o kvaliteti mogućih nasljednika, jer Modrića i Rakitića nemoguće je zamijeniti s obzirom na razinu na kojoj igraju, ali Hrvatska ima cijeli spektar veznih igrača koji mogu odgovoriti visokim zahtjevima viceprvaka svijeta. I baš zbog toga bi kroz Ligu nacija, u jakim utakmicama, trebalo isprobati one koji dolaze. Plasman na Euro 2020. ne bi trebao biti ugrožen ako nas kroz kvalifiakcije budu vodili Modrić i Rakitić, s obzirom na to da se na završni turnir plasira gotovo pola Europe. Dalić u rosteru ima već dovoljno reprezentativno iskusnih veznih igrača, poput Brozovića, pa i Kovačića, koji nikako da do kraja iskaže svoj silni potencijal, tu su još Pašalić, Rog, Bradarić, a u godinama koje dolaze vjerojatno će iskočiti još poneko ime, prije svih Krovinović. Uglavnom, to bi, uz, naravno, onu rezultatsku stranu, trebao biti glavni Dalićev zadatak u sljedeće dvije godine.

VELIK POTENCIJAL

Prazninu će sigurno ostaviti odlazak Marija Mandžukića i Vedrana Ćorluke. Prvi je ratnik bez straha i mane, čovjek kakvog nemamo, ali opet ne treba težiti pronalaženju njegove kopije jer to je nemoguće. Mandžo je unikat zbog kojeg smo sretni što smo ga imali i mogli uživati u njegovim igrama i pogotcima. No napadački potencijal koji imamo je velik. Uz igrače koji su već unutra, poput Perišića, Kramarića, Rebića, Pjace, tu su Ivan Santini, Nikola Vlašić, Duje Čop, Marko Livaja, a na horizontu se pojavljuje Josip Brekalo. Za taj napadački dio doista ne bi trebalo biti zime. Naravno, uvijek se i tu može pojaviti netko koga danas "ne vidimo" baš posve jasno. U zadnjoj liniji također dobro stojimo. Ćorluka će nedostajati zbog inteligencije i mirnoće koju je prenosio na cijelu momčad, ali stoperski par Lovren-Vida ispunjava najviše standarde. Iza njih su tu Mitrović, Ćaleta-Car, a u obzir danas sutra treba uzeti Filipa Benkovića, Antonija Milića, možda i Nikolu Katića. Dakle, i tu se "ima". Mirni smo i što se tiče pozicije vratara, jer Subašićev nasljednik Lovre Kalinić stigao je u najbolje vratarske godine, a tu su Livaković, Letica i Posavec. S obzirom na godine potonje dvojice na toj smo poziciji mirni sljedećih deset godina. Jedino što ostaje pomalo otvoreno bekovske su pozicije. Desno za Šimu Vrsaljka nema prave zamjene. Tin Jedvaj bio je predodređen za to, ali njegov razvoj baš ne ide željenom dinamikom. Možda se ove sezone nešto promijeni, a najgore je što na obzoru nema drugih potencijalnih rješenja. Možda Hajdukov Juranović. Lijevo bi, pak, napokon moglo biti mira nakon gotovo dva desetljeća muke. Strinić će biti tu kada se oporavi, Pivarić, pa dva Borne - Barišić, koji je svoju karijeru oplemenio odlaskom u Rangerse i tamo će se vidjeti je li materijal za reprezentaciju, te Sosa, koji je ovog ljeta Dinamov dres zamijenio Stuttgartovim.

Uglavnom, ako se ovi mlađi igrači budu samo normalno razvijali, izbornik Dalić imat će i "slatkih" briga. Važno je samo stvoriti novi kostur reprezentacije koji će trajati sljedećih desetak godina. Baš onako kako je to učinio Slaven Bilić nakon dolaska na kormilo reprezentacije, 2006. On je tada u selekciju uveo i dao im glavne uloge Modrića, Ćorluku, Eduarda, Rakitića. I tada je Slaven imao onih koji su nosili njih, tada golobrade mladiće, jer su okosnicu repreznatcije činila braća Kovač, Šimunić, Olić, Pletikosa, Srna, a spomenuti kvartet bio je prava svježa krv za selekciju. Baš onakva kakvu Hrvatska treba i nakon velikog uspjeha u Rusiji.
Piše: Dalibor KELER
Dinamova jesen u Europi
Dinamo je bio na korak do sedmog plasmana u skupine Lige prvaka. Ispao je vrlo nesretno, da ne kažemo, i nepravdeno, jer nizozemski sudac Bert Kuipers nije baš briljirao u uzvratu protiv Young Boysa. No veseli kompletna atmosfera koja se stvorila oko hrvatskog prvaka. Osječanin na njegovoj klupi Nenad Bjelica kao da je preko noći vratio vjeru u plavu boju. Gotovo 30.000 ljudi na Maksimiru protiv švicarskog prvaka najbolja je potvrda toj tezi. Dinamo već jako dugo nije doživio da se za njegove utakmice traži karta više. I zato ulazak u skupine Europske lige ne treba doživjeti tragično, nego samo kao međukorak u kojem će "modri" postati još stabilniji i kvalitetniji. Sada izgledaju vrlo ozbiljno i kompaktno, što je prvi preduvjet za uspješne nastupe na europskoj sceni. Bjelica možda nema velikih zvijezda u momčadi, ali ima naglašenu kolektivnost. I zato bi možda Zagrepčani napokon mogli prestati sanjati o proljeću u Europi, na koje čekaju već 48 godina.
Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: EKSPERIMENTALNA FAZA KURIKULARNE REFORME (II.)

Martina Horvat: Reforma se ne može dogoditi preko noći

TEHERANSKI GORDIJSKI ČVOR (II.)

Muffini za naftu