Zdravlje
DINJA CUCUMIS MELO L.

Ukusno i osvježavajuće voće, zaštitnik organizma
Objavljeno 27. kolovoza, 2018.
Emulzija od mljevenih sjemenki služi za liječenje opekotina te uboda insekata

Dinja potječe iz Azije i Afrike. Rimljani i Egipćani također su ju poznavali i smatrali izvrsnom hranom, ali u svom prvotnom obliku bila je veličine naranče. Biblija spominje dinju za kojom su Izraelci žalili kao za omiljenom hranom 40 godina lutajući pustinjom.


Druga imena dinje su dina, dumlek, melon, pipan, pipun, pekun, pepun. Dinja je jednogodišnja niska puzava biljka velikih sočnih i slatkih plodova. Listovi su joj nepravilno razdijeljeni a cvjetovi se sastoje od dviju polovina. Plod je mesnat, žute ili žutonarančaste boje. Najpoznatije su narančaste i zelene dinje, a ima ih različitih veličina.

Karakteristike biljke

Vrijeme cvatnje: Svibanj - lipanj.
Miris i okus: Karakterističnog je jakog mirisa i slatkasta okusa.
Stanište: Uzgaja se na poljima, u “bostanima” te u vrtovima.
Branje i prerada: Beru se od svibnja do rujna, a u liječenju se koriste korijen, plod i sjeme.
Ljekoviti sadržaj: Plod sadrži 95 % vode, 0,1 g masti, 0,8 bjelančevina, osam g šećer, limunsku kiselinu, eterična ulja, bakar, željezo, cink, mangan, fosfor, kalij i vitamine C, B, A, a sjeme sadrži dušične spojeve, fitin, masno ulje. Korijen sadrži kalcijev malat, pektin, smolu, vosak i melonemetin, a to je tvar koja izaziva proljev i povraćanje.
Dinja se koristi u liječenju vanjskih i unutarnjih bolesti. U vanjskoj uporabi sluz sjemena dinje stavlja se kao oblog na opekline i ubode raznih insekata.
Za dijete

Prirodni je zaštitnik organizma od kardiovaskularnih tegoba. Dinja je dobra namirnica u raznim dijetama kod mršavljenja, a njezin sok lijek je za upalne procese sluznice želuca i crijeva. Kao antioksidant pripada u antikancerogenu organsku hranu.
Emulzija od mljevenih sjemenki služi za liječenje opekotina te uboda raznih insekata. Preporučuje se i kao pomoć bubrežnim bolesnicima i to onima koji imaju pijesak u mjehuru ili bubregu.
Oblog od soka dinje ili naribane dinje rabi se kod raznih bolnih stanja te se stavlja na bolno mjesto, a ako namažete tijelo sokom dinje, štitit će vas od štetnog zračenja sunca.
Kod tegoba s bubrezima preporuča se jedenje koštica dinje. Plod, sjemenke, korijen i ulje od sjemenki dobro su ljekovito staro sredstvo za liječenje raznih tegoba kao što su kašalj, temperatura, paraziti, želučane, probavne, bubrežne i urinarne smetnje. Čaj od cvijeta dinje dobar je za iskašljavanje i povraćanje.
Zapadna pučka medicina rabi dinju za liječenje abrazija i drugih smetnji na koži, bolesti želuca i crijeva, opeklina, crijevnih parazita i drugih bolesnih stanja. Kontraindikacije nisu poznate.
Ivan Lesinger
Džem od dinje
Potrebno je:

kg dinje, 750 g šećera, sok od dva limuna

Priprema: Očistiti dinju i izrezati je na kockice. U velikoj prikladnoj posudi napraviti šećernu otopinu, s dva dl vode i kuhati dok se ne dobije gusti sirup te dodati isjeckane dinje i limun. Za vrijeme kuhanja ne miješati, nego protresati posudu. Kad kockice dinje postanu staklaste maknuti s vatre, džem uliti u prethodno zagrijane staklenke i hermetički zatvoriti.
Najčešće uz pršut
Slatki mesnati plod jede se svjež i priprema na razne načine. Dinja, kao vrlo cijenjen gurmanski specijalitet najčešće se služi s pršutom. U Francuskoj od dinje pripremaju juhu i palačinke. U toplijim krajevima, njezinoj pradomovini, kao i u nas, jede se kao ukusno i osvježavajuće voće. U novije vrijeme zbog svoje aromatičnosti, dinja se koristi u proizvodnji sladoleda, čokolada, voćnih sokova i drugih slastica.
Dostupna cijele godine
Iako je prava sezona od lipnja do kraja kolovoza, danas se može naći u bilo koje doba godine. Bez straha ju mogu jesti i osobe s viškom kilograma, jer u sto grama ima samo 34 kalorije, malo šećera i čak 91 gram vode.