TvObzor
POGLEDALI SMO URNEBESNU SERIJU "DRUG DETEKTV"

Najbolji rumunjski policajci Gregor i Iosif u borbi protiv mrskog kapitalizma
Objavljeno 24. kolovoza, 2018.

Ako ste milenijalac, a ipak ste odlučili pročitati ovaj tekst, brojni elementi možda će vam vam se učiniti nadnaravnima, jer prispodobe koje ću podijeliti s vama događale su se prije dobrih dvadesetak i više godina, pa će vama neki od predmeti koje ću spominjati u daljnjem tekstu možda zvučati kao izmišljeni. Ali nisu. Prva stvar koja će vam zvučati nevjerojatno jest da smo nekoć gledali televiziju. Znate, onu kutiju koju vaši roditelji imaju u dnevnoj sobi. To se zove televizor. Na njemu smo imali samo tri programa, no unatoč tome, imali smo prilike gledati sve. Gotovo sve. Sporta je bilo na bacanje, vjerovali ili ne, gledali smo za pedesetak kuna Ligu Prvaka, Formulu 1, NBA, a osim brojnih "zabavnih" domaćih proizvoda, koje su izbacivali nevjerojatnom brzinom, na trećem kanalu su nam puštali kultne serije i uživali smo u koncertima domaćih i stranih glazbenika. Uglavnom, trudili su se. Iako nam to tada nije tako izgledalo, no kada danas bacim pogled na ta tri kanala o kojima pišem, devedesete izgledaju kao nostalgično putovanje u bolju prošlost.



Poljska sinhronizacija serija - nebrušeni dijamant

Ali ljudi teže napretku, boljitku i razvoju, a kada u kući imaš srednjoškolca koji sluša "neobičnu" glazbu koja se može poslušati jedino na MTV-ju, i to u emisijama "120 Minutes" i "Alternative Nation", ili na VIVI kod VJ Charlotte, ne preostaje ti ništa drugo nego kupiti satelitsku antenu. Imali smo mi u Hrvatskoj i "Izvan struje" koju je vodio Damir Tiljak, ali to je bila tjedna emisija od sat vremena. A ja sam htio slušati glazbu svaki dan, cijeli dan. Naše satelitske antene stajale su na stupu od prometnog znaka koji se "slučajno zatekao" u našem dvorištu, okrenute prema jugozapadu. Na njemu su permanentnim flomasterom bilo iscrtane dvije linije. Jedna je označavala poziciju na kojoj se mogao "uhvatiti" Astrin satelit. Druga Hotbirdov. Svaki put, bez obzira na vremenske neprilike, kada bi netko od ukućana htio gledati nešto s "onog drugog" satelita, ja sam morao izići u dvorište i okretati tanjur, dok bi roditelji dovikivali jesam li pogodio pravu poziciju satelita. Nakon nekoliko godina odlučili smo ipak kupiti dva prijamnika i istalirati ih na tanjur. Osim glazbenih programa koje sam gledao neprestano, jer sam želio snimiti glazbene spotove omiljenih izvođača na videorekorder, pa ih poslije gledati do besvijesti, svaki od navedenih satelita imao je u ponudi bar pedeset kanala.
Problem je bio što su možda pet bili na engleskom jeziku, od kojih su pak tri bili kanali s vijestima. Preostali su bili na njemačkom, talijanskom, poljskom, francuskom, španjolskom i arapskom. Uglavnom, najzabavnije na tim kanalima bile su američke ili britanske serije, sinhronizirane na poljski. Koje je čitao jedan čovjek. Muškarac točnije. A čitao je sve uloge, ženske i muške. Bez ikakve dikcije. I još je kasnio pola sekunde, tako da imate prilike čuti i prvu riječ koju glumac izgovara na engleskom. Zamislite si scenu iz "Prijatelja" u kojoj se njih šestero prepiru u Monikinom stanu ili Central Perku, a najmonotoniji glas u svemiru to pokušava pohvatati. Iako su se Nijemci, Španjolci i Talijani potrudili glede svojih sinhronizacija, nekako sam gotovo uvijek gledao poljske kanale. Jednostavnog zato jer je bilo urnebesno. Ponekad kad me uhvati nostalgija za mladošću, odem na YouTube pa si pustim popularne serije iz 90-ih s poljskom sinhronizacijom.
Posebno mjesto u mojem srcu imaju i američke sinhronizacije filmova iz Hong Konga, Japana, Kine, ili Južne Koreje, s kojima smo se borili dok smo posuđivali filmove iz videoteka. Još jedan relikt prošlosti u koje smo odlazili jednom dnevno kako bismo proveli sat vremena tražeći neki od najgledanijih naslova s njihovih lista ili neki bivši kinohit kojega smo propustili, da bismo na izmaku snaga uzeli bilo koji naslov koji, naravno, na koncu ne bismo niti pogledali, jer ipak je bilo nešto zanimljivije na jednom od ona tri kanala s početka teksta.
Bilo jednom u komunističkoj Rumunjskoj

Serija "Drug detektiv" koju sam slučajno otkrio jednog popodneva na HBO-u GO, probudila je u meni "traume" iz devedesetih i u šest sati provedenih s njom nasmijala me do suza. Usred histerije hladnog rata 1980-ih, rumunjska vlada stvorila je najpopularniju i najdugotrajniju seriju u državi "Drug detektiv", elegantnu i napetu policijsku emisiju koja nije samo zabavljala građane, nego i promicala komunističke ideale i nadahnula duboki nacionalizam. U akcijskoj i krvavoj prvoj sezoni nalazimo detektive Gregora Anghela i Iosefa Baciua dok istražuju ubojstvo kolege Nikite Ionesca i pritom razotkrivaju subverzivnu spletku za uništenje njihove države iza koje stoji – a što drugo – nego najveći neprijatelj: kapitalizam. Iako je voljena serija, nažalost, zaboravljena nakon pada Berlinskog zida, ponovno je otkrivena i digitalno remasterirana, a glavnim junacima glasove su dali Channing Tatum i Joseph Gordon-Levitt. Prije prve epizode Tatum i Jon Ronson upoznaju nas sa serijalom - upoređujući je s američkim propagadnim filmovima 80-ih poput "Crvene zore", ili "Rocky 4", koji su demonizirali Istočni blok u jeku hladnog rata - koji je financirala i producirala rumunjska vlada, no koja je nakon pada Berlinskog zida nestala. No, nakon putovanja dugog dva desetljeća koje se proširilo na četiri kontinenta, stotine lažnih dojava i zahvaljujući kooperaciji pet vlada, serija je pronađena, obnovljena, digitalizirana i sinhronizirana na engleski jezik. U prvim minutama serijala pratimo iskusnog, problematičnog, ali i vrhunskog bukureštanskog detektiva Gregora Anghela i njegova partnera koji se spremaju uhititi krijumčare droge, unatoč protivljenju njihovog kapetana Covacija. S obzirom na to kako je Anghel poznat kao policajac koji ne poštuje nadređene, prilikom neuspjelog uhićenja stvari izmaknu kontroli, a partnera mu ubija muškarac u maski Ronalda Reagana. Anghel, zajedno s novim partnerom koji je upravo pristigao sa sela Iosifom Bacijom mora razriješiti ubojstvo, pritom otkrivajući zavjeru u kojemu mrski Zapad želi indoktrinirati u rumunjsko društvo kapitalizam i religiju. Zanimljivo zar ne?
No, sve gore napisano o seriji je izmišljeno. Seriju "Drug detektiv" osmislili su Brian Gatewood i Alessandro Tanaka. Dvojac je svoju prvotnu ideju nastalu fascinacijom sovjetskom propagandom tijekom hladnog rata predstavio Tatumu, koji je jedan od izvršnih producenata, kao želju da sinhroniziraju jednu od stvarnih serija nastalih tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća. No, nakon nekoliko sastanaka shvatili su kako je jednostavnije, ali i jeftinije, snimiti svoju seriju, nego dobiti prava za neki od bisera Istočnog bloka. Naime, prema riječima autorskog dvojca serija "Drug detektiv" inspirirana je čehoslovačkom serijom "Thirty Cases of Major Zeman", zatim istočnonjemačkom uspješnicom "Polizeiruf 110", kao i već spomenutim američkim naslovima osamdesetih "Crvena zora", "Rocky 4" i "Smrtonosno oružje", koji su istovremeno služili za zabavu, ali i kao propagadni filmovi.
Suptilna moderna propaganda

Želja im je bila gledatelje upoznati sa suptilnom prirodom moderne propagande, a stvorili su subverzivnu satiru komunizma i kapitalizma koja će vas oduševiti. Jer istovremeno u svom tom moru klišeja koji se izmjenjuju iz minute u minutu stoji dobro promišljene ideje zbog kojih je ovo ipak puno više od obične televizijske parodije. Kreativni tim prvo je svih šest epizoda napisao na engleskom jeziku, a zatim ih preveo na rumunjski. Serija je u potpunosti snimljena u Rumunjskoj, a glavne uloge tumače Florin Piersic Jr. kao Gregor Anghel i Corneliu Ulici kao Iosif Baciu, ali ostale uloge igraju Adrian Paduraru (Kapetan Covaci), Olivia Nita (Jane) i Florin Galan kao Dragos. Nakon toga serija je sinhronizirana na engleski, a osim Tatuma (Anghel) i Gordona-Levitta (Ulici), treba istaknuti Nicka Offermana koji svojim monotonim glasom daje poseban šarm kapetanu Covaciju, kao i Jenny Slate (Jane) i Jason Mantzoukas (Dragos). Redatelj svih šest epizoda je velški redatelj Rhys Thomas.

Seriju "Drug detektiv" teško je opisati, jer šarm kojom razoružava je nevjerojatan, a satira koja je u središtu cijelog projekta daje joj dodatne poene zbog koje će te nakon što odgledati svih šest epizoda željeti još nezaboravnih urnebesnih dogodovština detektiva Gregora Anghela i Iosefa Baciua. Nažalost, još uvijek nema vijesti od Amazon Videa o mogućoj drugoj sezoni.
Nikola Kučar