TvObzor
UNESCO I HRVATI

Kulturni skandal zbog pokušaja zabrane folklornog festivala
Objavljeno 24. kolovoza, 2018.

Zacijelo ima onih slonovskoga pamćenja koji će se sjetiti incidenta iz travnja 1983., kada je koncert zagrebačkog folklornog ansambla Lado u Brčkom prekinut jer se na pozornici pojavio solist odjeven u narodnu nošnju s trobojnom tkanicom bez "socijalističkog obilježja".


U "tamnom vilajetu", kako su tada nazivali Bosnu, izostanak zvijezde petokrake na narodnoj nošnji doživljen je kao neviđena provokacija hrvatskog nacionalizma, zbog čega je koncert demonstrativno prekinut. Navodno je cijeli skandal izazvao prerevni član tadašnje veteranske organizacije SUBNOR. Sličan tragični nesporazum dogodio se nedavno u Petrinji, gdje se braniteljska koordinacija usprotivila održavanju trećeg Festivala ojkača u Hrvatskome domu u tom gradu, u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta. Objašnjeno je kako to nije folklorni izričaj iz tog kraja, uz podsjećanje da je tijekom Domovinskog rata život u tome gradu izgubilo 598 ljudi. Da problem bude još veći, spomenuti festival isposlovao je pokroviteljstvo Grada Petrinje i novčanu pomoć Savjeta za nacionalne manjine. O nezacijeljenim ranama i tuzi koja još stanuje u Petrinji ne treba puno govoriti. Dovoljno je spomenuti podatak koji smo nedavno ovdje objavili, da su pobunjeni Srbi u tome gradu ritualno uništili svih četverih orgulja te njih još 30 na Banovini, zajedno s katoličkim crkvama u kojima su se ta glazbala nalazila. Dakako, da je to bio brutalni kulturocid, o čemu se u ostatku Hrvatske nerado govori i taj se podatak u ime viših političkih ciljeva gura pod tepih.
No pokušaj zabrana ojkače ili ojkalice u Petrinji bio je nemudar potez, ako ništa drugo onda zato što živimo u slobodnoj zemlji slobodnih ljudi. Upravo se za tu i takvu slobodu i ginulo u prošlome ratu. I još nešto, sloboda je univerzalni pojam i odnosi se na sve ljude u ovoj zemlji, što samo po sebi uključuje i pravo srpske manjine da organizira kulturne festivale kakve želi neovisno o kojem je gradu ili selu, proplanku ili livadi riječ. Tu lekciju iz demokracije treba stalno ponavljati, ako treba i svaki dan prije spavanja. Pokušaj branitelja da zabrane ojkanje to više je ridikulozan i za svaku osudu kada se zna da je upravo taj folklorni izričaj Hrvatska unijela 2010. u UNESCO-ov Popis nematerijalne kulturne baštine uz bok sinjskoj alci, paškoj čipki, kastavskim zvončarima, hvarskoj korizmenoj procesiji, gorjanskim ljeljama i bećarcu.
Ojkanje (poznato još i kao treskanje, orzenje, rozganje, vojkanje, zavijanje i grohotanje), prema riječima muzikologa, najstarija je vrsta pjevanja u Hrvatskoj. Ostatak je to predslavenskog balkanskog vokalnog glazbovanja s područja antičke Dalmacije, koja se prostirala gotovo do Save te uključivala dijelove današnje Srbije, Crne Gore i Kosova. Ne zovu se ljudi iz zaleđa današnje Dalmacije uzaludno Vlajima niti je taj pojam ni iz čega stvorio Alberto Fortis. Upravo je to stanovništvo, neovisno o tome očituje li se danas Hrvatima ili Srbima sačuvalo taj vrijedni glazbeni izričaj iz davnina. Recimo to otvoreno, ojkaju, treskaju, zavijaju i grohotaju danas i Hrvati i Srbi (potonjih je u Dalmaciji vidljivo manje nakon epizode s Miloševićem 1991. - 1995.), ako imaju sluha i ljubavi za tu drevnu tradiciju. Krajevi u kojima se ojkanje najbolje očuvalo su Lika, Zagora i Hercegovina. Ojkalica se u Sinju zove rera, a u Imotskom i zapadnoj Hercegovini ganga. Da je među cenzorima iz Petrinje bio bar jedan Hercegovac, cijeli problem bio bi u samom početku riješen!
No nije teško otkriti što je najvjerojatnije izazvalo skandal u Petrinji. To zacijelo nije ojkanje, nego ojkači! Pisali smo o tome u TV Obzoru još u rujnu 2009. u tekstu pod naslovom "Srpska a capella iz srca Hrvatske" u povodu izlaska albuma "Žegar živi" folklorne skupine Jandrino jato za britansku diskografsku kuću Cloud Valley. Naime, Jandrino jato, koje predvodi Jandrija Baljak, nije samo folklorna skupina nego i turbonacionalistički sastav koji je tijekom postojanja SAO Krajine bio poznat po izvođenju uspješnica "Da ne bješe Vensa i Ovena", "Na koridor krenuli su momci", "Hvala vama braćo s Vučjaka" i "Ne potpisuj Radovane". Njima taj repertoar nije stran ni danas pa nije rijetkost da u manastiru Krka na nedužnoj proslavi pravoslavnog blagdana Preobraženja Gospodinova u društvu Milorada Pupovca i drugih dičnih uzvanika za svoju dušu zapjevaju i poneku junačku "krajišku" pjesmu.
Draško Celing