Mogu li se manje razvijena istočna i jugoistočna Europa zaštititi od iseljavanja svojih ljudi u bogatiju zapadnu ili sjevernu Europu, gdje radnici zarađuju znatno veće plaće?

Nedavno nam je u razgovoru, koji smo i objavili u Glasu Slavonije, naš demograf Stjepan Šterc izjavio kako se u Europi "sve događa prema načelu - dohvati jeftinu radnu snagu u interesu vlastitog gospodarstva, bez razmišljanja o tome što će biti s gospodarstvima zemalja iseljavanja."


On je upozorio da se zemlje iseljavanja ne štite, između ostalog i time da traže naknade od zemalja useljavanja za troškove obrazovnog sustava ljudi koje zemlje useljavanja zapošljavaju. "Mislim da će se kad-tad početi pojavljivati takve naknade. Po načelu - hoćeš mladog obrazovanog čovjeka - onda ga i plati. Cijela paradigma dohvata radne snage u Europi morat će se mijenjati. Zapadna će iscrpiti istočnu i južnu Europu o pitanju radnika. A ovaj koncept s ljudima iz sjeverne Afrike i jugozapadne Azije pokazao se promašenim. Ti useljenici teško se prilagođavaju europskom načinu života i mijenjaju društvene okolnosti u zemljama useljavanja", kazao je za naš list Šterc. Naknadno je pojasnio kako se u EU-u govori o jedinstvenom tržištu radne snage, što istovremeno podrazumijeva i to da svako tržište ima svoje vrijednosti, ali i to da je jedan od razloga osnivanja EU-a bio dohvat jeftine radne snage. Šterc ipak upozorava da su zemlje istočne i jugoistočne Europe ekonomski, pa i politički manje moćne da bi takva pitanja postavljala u primjerice Europskom parlamentu.
Portal Index.hr u ponedjeljak je prenio članak iz austrijskog Der Standarda o egzodusu radnika koji postaje sve veći problem za istočnu Europu, unatoč činjenici da je gospodarski rast u tom dijelu Europe u prosjeku veći nego na Zapadu. Tako se u tom članku navodi da bi čak i razvijenije zemlje istočne Europe, u kojima je vrlo niska stopa nezaposlenosti, poput Češke i Slovenije, do 2045. godine mogle izgubiti 18 posto radne snage. Za zemlje poput Bugarske i Rumunjske predviđa se da će izgubiti i više od trećine radne snage. Glavni razlog za taj očekivani odlazak ljudi su niske plaće. "Od Estonije do Hrvatske, od Mađarske do Bugarske gospodarstvo raste brže nego u ostatku Europske unije. Nezaposlenost u svim tim zemljama od 2010. znatno pada. Ali s iznimkom Bugarske, to ne prati i rast plaća", piše Der Standard navodeći i primjer ekonomski uspješne Češke, u kojoj plaće stagniraju na razini od 2010. godine.
O tezi koju je spomenuo demograf Šterc i mogućem uvođenju naknade koju bi zemljama iseljavanja plaćale zemlje useljavanja razgovarali smo s više stručnih osoba koje su se uglavnom složile da bi takvo nešto bilo jako teško provesti, posebice u Uniji.
- Naravno da se u Europskom parlamentu mogu donijeti različiti akti koji bi uređivali neka pitanja, međutim nisam sigurna da bi bilo moguće donijeti uredbu koja bi, recimo, s uvođenjem neke naknade na bilo koji način ograničavala slobodan protok ljudi. Jer ne treba zaboraviti da je sloboda kretanja ljudi jedan od temelja na kojemu počiva EU. Osim toga, ljudi najčešće odlaze iz zemalja koje su neto primateljice sredstava iz EU proračuna u one koje su neto uplatiteljice. I na taj način ove bogatije zemlje EU-a zapravo pomažu razvoju manje razvijenih zemalja EU-a. Također se onda nameće pitanje, a što će biti sa zemljama izvan EU-a? Kako bi izgledalo da recimo Njemačka za dovođenje radnika iz Rumunjske mora toj zemlji platiti neku naknadu, a da radnika iz BiH može dovesti bez ikakve naknade? Mislim da mi u Hrvatskoj energiju trebamo i dalje, odnosno mnogo više, usmjeravati u to da sami osiguravamo bolje uvjete života, više posla i bolje plaćenih poslova kako bi naši ljudi imali mnogo manje potrebe i želje za odlaskom na rad u inozemstvo - kaže naša zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan.

Navodi i primjer liječnika, jer liječnik specijalist, recimo, ima obvezu odraditi određeno vrijeme u zdravstvenoj ustanovi koja mu je financirala specijalizaciju. Ako želi prije tog isteka roka otići u neku drugu bolnicu, odnosno zdravstvenu ustanovu, mora vratiti novac bolnici koja mu je plaćala specijalizaciju.
- Ali tu treba reći i da mnogi naši liječnici nisu otišli u inozemstvo zbog plaće, nego zbog našeg zdravstvenog sustava kojim nisu bili zadovoljni - kaže Borzan.
Ekonomist Damir Novotny na upit da prokomentira mogućnost uvođenja naknade za izvoz radnika, podsjeća da su zemlje Unije iz kojih se ljudi iseljavaju uglavnom velike primateljice novca iz EU fondova, strukturnih i kohezijskih.
- Ovdje govorimo prvenstveno o baltičkim zemljama, Poljskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Mađarskoj i Hrvatskoj. Zemlje s najvećom emigracijom prema zapadu svakako su Poljska i Rumunjska. Sve te zemlje dobile su novac iz EU fondova i one se ne bi smjele žaliti na iseljavanje. Druga stvar je jesu li te mogućnosti povlačenja novca dovoljno iskoristile. Primjerice, Hrvatska za ulaganja u agrar ima na raspolaganju dvije miljarde eura. Do sada smo iskoristili 30-ak posto. S druge strane, ulaskom u EU dio svoga suvereniteta prenijeli smo na EU. Uvjeren sam da bismo bez Unije danas vodili jednako pogrešne ekonomske politike kakve vode, recimo, Srbija ili Turska, koja je sada u ozbiljnoj krizi. Dakle, koristi od ulaska u EU daleko su veće od štete zbog odlaska naših ljudi na rad u zapadne zemlje - kaže Novotny.