Autoglas
JUBILEJ LEGENDARNE UTRKE

Prije 109 godina održana prva utrka na slavnoj stazi Indianapolis 500
Objavljeno 21. kolovoza, 2018.

Jedna od najpoznatijih automobilističkih utrka na svijetu u nedjelju je proslavila 109. rođendan. Naime, 19. kolovoza 1909. održana je prva automobilistička utrka na kultnoj američkoj stazi Indianapolis Motor Speedway.


Indianapolis Motor Speedway sagrađen je krajem prvog desetljeća 20. stoljeća, s idejom da bi utrke automobila na zatvorenoj kružnoj stazi mogle privući velik broj gledatelja i postati profitabilne, piše Autoportal.hr. Investicija skupine financijera na čelu s Carlom G. Fisherom u početku se suočavala s nizom problema. Originalna se kamena podloga pokazala preopasnom, tako da je u prvoj sezoni bilo čak pet smrtnih slučajeva. Utrke su doživjele fijasko i činilo se da je projekt nastao po uzoru na britansku ovalnu stazu Brooklands osuđen na propast. Fisher je ipak odlučio pokušati ponovo, na stazu je postavljen sloj od 3,2 milijuna cigli, što će joj dati legendarni nadimak Brickyard, premda je danas samo jedan mali trak na startno-ciljnoj ravnini podsjetnik na "ciglene" dane, a ostatak je asfaltiran.
Tijekom 1910. nije nitko poginuo, utrke su prolazile dobro, no publike nije bilo dovoljno, pa je valjalo smisliti nešto veliko.
Tako je 1911. odlučeno održati veliku utrku, u kojoj će vozači morati prijeći čak 200 krugova, točno 500 milja, za u ono doba nevjerojatnih 25.000 dolara nagrade. Snažna je medijska kampanja privukla više od osamdeset tisuća ljudi na stazu, prijavljeno je više od četrdeset automobila, Henry Ford imenovan je počasnim sucem. Na startu su se našli automobili čak dvadeset i tri različita proizvođača, a zanimljivo je da su od svih njih danas na životu samo tri: Buick, Fiat i Mercedes. Tu je počela priča o poznatoj utrci Indy 500, jednoj od najvažnijih i najtežih utrka svih vremena.
Inače, utrka se nije održala 109 puta, koliki jubilej slavi, jer su ju prekidala dva svjetska rata. Utrka se, na vrlo jednostavnoj i iznimno pravilnoj stazi, vozi punih 200 krugova, odnosno 500 milja ili nešto više od 800 kilometara. Kako su, primjerice, natjecanja F1 duga 300-tinjak kilometara, jasno je koliko veće napore iziskuje jedno takvo natjecanje. To više što se zbog apsolutne geometrijske pravilnosti staze izvjesna monotonija može pojaviti kao dodatni faktor iscrpljivanja.
Bolidi koji voze 500 milja Indianapolisa slični su onima Formule 1, ali nikako nisu jednaki. Čine zasebnu kategoriju, koja se naziva i IndyCar. Strojevi koji pokreću te bolide obujma su 3,5 litara i pri 10.300 okretaja izvlače 650 KS. Imaju osam cilindara i 32 ventila, a kao gorivo koriste - metanol. Mjenjač je također tipičan za tu vrstu automobila - ručno upravljani automatik (stupanj prijenosa određuje se manualno, ali ne postoji klasično kvačilo sa zasebnom pedalom) sa šest stupnjeva prijenosa. Težina automobila je 691 kilogram, što upućuje na fenomenalan podatak da 1 KS praktično dolazi na 1 kg vozila. Dužina im je 487 centimetara, širina 199, a visina 96 centimetara. Ukupno gledano, riječ je o tehnički inferiornim bolidima u odnosu na F1, a svi koji su vozili oba tipa bolida i natjecanja, redom ističu da je natjecanje u F1 bitno teže i zahtjevnije.
IndyCar je tipična američka tradicija, koja se vozi po zasebnim pravilima, tako da Ameriku, odnosno SAD, F1 znatno manje zanima. Istina, F1 se u Indianapolisu vozila pedesetih godina prošlog stoljeća, no utjecaj europskih proizvođača ili vozača tijekom cijele je povijesti Indianapolisa bio minimalan. Od onih koje, primjerice, prepoznajemo kao jake snage u F1 u Indyju su se okušali Alberto Ascari, Jim Clark, Mario Andretti, Emerson Fittipaldi, Nigel Mansell ili pak Juan Pablo Montoya. Tijekom utrke uz nešto više od četiri kilometra staze u Indianapolisu, natiska se više od 400 tisuća gledatelja. Indianapolis će, ma koliko mu to nerado priznavali zaljubljenici u Formulu 1, i dalje ponosno stajati uz bok 24 sata Le Mansa, kao jedna od najtežih i najizazovnijih utrka svih vremena. Najbrža zabilježena prosječna brzina jednog kruga je 385 km/h, prosječne brzine cijele utrke posljednjih su godina oko 250 km/h. Apsolutni rekord s prosječnom brzinom od 299 km/h, što znači da je za prevaljivanje 500 milja bilo potrebno samo 2.41 sat, od 1990. godine drži Nizozemac Arie Luyendyk.H
Bill Vuković i Motovunac Mario Andretti
Sam Indianapolis, odnosno njegovih 500 milja, imaju i nekoliko poveznica s prostorom jugoistočne Europe koji danas običavamo nazivati "Regijom". Ponajprije, taj američki grad na Srednjem zapadu, po broju stanovnika treći je iza Chicaga i Detroita, pobratim je sa slovenskim Piranom. Kad govorimo o samoj utrci, važno je naglasiti da je nekoliko godina pobjeđivao Bill Vuković, ili kako su ga nazivali "ludi Srbin". Pobjede je odnio 1953. i 1954. godine. Značajnog je traga ostavio i Mario Andretti, vrhunski pilot i Formule 1 i Indy cara, koji je 28. veljače 1940. rođen u istarskom gradiću Motovunu.