Nakon dvije godine vodstva Udruge katoličkih intelektualaca, ponovo je za predsjednicu jednoglasno izabrana prof. dr. sc. Ružica Pšihistal (Odsjek za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Osijek).

Čast i obveza. Što više?

- Oboje u nekom smislu, premda bih to drukčije imenovala. Iz kršćanskog horizonta biti prvi znači biti posljednji, i tako vidim svoju ulogu predsjednice. Onaj tko je na čelu mora biti prvi u služenju. Puno je konkretnih poslova i obveza i nema vremena za protokolarne dužnosti. Uz to, ne donosi neke društvene beneficije i dobro da je tako. Ne upisujem ju u službeni radni životopis i ne će biti "bodovana". Nastojim jednostavno živjeti ono što ispovijedam i raditi ono što mi je u konkretnom vremenu povjereno.

Kako je protekao prvi mandat? A novi?

- Prve dvije godine protekle su u konsolidaciji rada Udruge i nastavljanju započetih aktivnosti. Poslije Tjedna kršćanske kulture, odlučili smo rad proširiti na cijelu godinu s posebnim aktivnostima u korizmi i adventu. Na taj način slijedimo liturgijsku godinu, što je znak aktivnoga povezivanja vjere i kulture. Kada se osvrnem unatrag, vidim mnoga događanja: filmske projekcije, kazališne predstave, koncerte, tribine, predavanja, recitale, predstavljanje knjiga… počeli smo i s izdavačkom djelatnošću, na što sam posebno ponosna. U isto vrijeme nastojimo formativno djelovati iznutra na duhovnoj izgradnji članstva kroz duhovne seminare i hodočašća, kao i redovite susrete jednom mjesečno. Ažurirali smo mrežnu stranicu Udruge na kojoj se redovito objavljuju novi prilozi i prate sve naše aktivnosti.

UKI je osnovan prije 12 godina. Što se popravilo/pokvarilo od inicijalne ideje, želje?

- Dogodile su se i događaju se ubrzane promjene u društvu. Globalizacija i proces dekristijanizacije ne zaobilazi ni hrvatsko društvo. Vjera je sve manje poželjna kao "životni stil", a kršćanstvo za većinu postaje samo rezervoar naslijeđenih običaja, forma bez sadržaja. Ljudi su međutim i dalje gladni smisla i tu je mjesto vjere. Vođeni smo idejom evangelizacije kulture i evangelizacije kulturom i toj se misiji nema što dodati ni oduzeti. Mijenjaju se samo oblici i načini rada.

Isključuje li odrednica u nazivu udruge KATOLIČKIH neke sadržaje, suradnike?

- Katolička odrednica ne isključuje nego diferencira. Ne bi bilo pogrješno kada bismo u nazivu imali "kršćanski", jer je to dio šireg identiteta koji obuhvaća sve kršćanske zajednice, ali katolički je konkretniji i točniji. On podrazumijeva prihvaćanje teološkog nauka Katoličke Crkve, crkveni ustroj na čelu s papom, sakramente, euharistiju i ostale elemente koji ga čine posebnim. Za katolike je posebno važan moralni i socijalni nauk Crkve te nema sukoba između javnog djelovanja i vjere. To primjerice znači da je katolik dužan i javno zastupati dostojanstvo ljudske osobe i kada je to "zgodno" i kada je "nezgodno" te ne pristaje ne redizajniranje spola prema aktualnim "istanbulskim" političkim željama. Želja nam je surađivati sa svim kršćanskim zajednicama i svim ljudima dobre volje, što znači i s onima koji su izvan Crkve. Evangelizacija znači upravo to, kako je lijepo najavio papa Franjo. Ići na rubove. Više nam poteškoća zadaje naziv "intelektualac" koji djeluje pomalo "retro", a možda i elitistički. Elitizam je nespojiv s kršćanstvom. Intelektualac je onaj tko živi od intelektualnoga rada i javno iznosi svoja stajališta, spreman je založiti se za opće dobro.

Kako vidite ulogu UKI-ja u društvu?

- Mi djelujemo na području Đakovačko-osječke nadbiskupije koja nas podupire i pomaže nam u radu. Naziv "katolički" odobrila je mjerodavna crkvena vlast. Nije nam ambicija biti u središtu društvenih zbivanja. Dovoljno nam je biti glas evanđelja. Dovoljno je sijati.

Jeste li zadovoljni percepcijom UKI-ja u društvu, lokalnoj zajednici?

- Sve je više ljudi koji posjećuju naše priredbe i pristupaju Udruzi. Mediji nas prate i prepoznaju pozitivno ozračje koje širimo. Gdje je vjera, ondje je i radost i snaga unatoč poteškoćama.

Planovi do kraja mandata?

- Nastojat ćemo i dalje kulturnim priredbama podsjećati na bogatstvo i snagu kršćanske vjere i nadati se da ćemo tako privući ljude da upoznaju Isusa, njegov nauk i njegovu Crkvu. Vjera je milosni dar odozgora, ali ju treba tražiti. Da bi se vrata otvorila, treba kucati.

Kako još i tu obvezu usklađujete uz sveučilišne, obiteljske? Ni ljeti ne mirujete?

- Dan mi je prekratak i imam problema sa svojim projekcijama. Vrijeme je svima "kratko". U svakom novom danu vidim novu priliku. Ljeti obično odmorim glavu od obveznog štiva, ali ovo ljeto nije moglo tako i morala sam i na godišnjem nastaviti započete poslove. Kombinacijama nikada kraja. Narcisa Vekić