Mozaik
PUTOPIS

Od Osijeka do Beča brodom po Dunavu
Objavljeno 18. kolovoza, 2018.
Brod ima i vlastitu fitness-dvoranu, ali i šetnicu na terasi. Za svakoga ponešto. Ptičje mlijeko, ako poželimo, 4 zvjezdice

Do sada sam uglavnom pisao o pohodima u planine. Sada ću pokušati opisati doživljaj na putovanju, koji se umnogome razlikuje od pohoda po planinskim vrhovima Papuka, Velebita, Biokova ili Alpi!


Kako da Osječani provedu šest nezaboravnih lagodnih dana na putovanju? Supruga je, a tko drugi, predložila da krenemo iz Osijeka do Beča. Preko Budimpešte i Bratislave. Da, naravno, ali ne osobnim autom, vlakom ili busom. Ili biciklom kao novinari Glasa. To je za mlade i nadobudne. Mi trebamo putovanje za dušu. Prijedlog je izlet riječnim brodom - kruzerom. I krenuli smo. Na izlet, koji ćemo, vjerujte, pamtit dugo, jako dugo. Po dobrome!
Zbog niskog vodostaja Drave nas 29 Osječana, ne krećemo s poznate Galije u Osijeku, nego iz Aljmaša, odakle polazimo, za nas, na put u neizvjesno. Smještaj na golemom brodu, gdje su već putnici iz Engleske, Tajvana Rusije, Skandinavije i iz Srbije. Kažu da nas je oko 160 putnika. Kapetan s posadom organizira dobrodošlicu. Razmilili smo se po brodu. Po prekrasnoj terasi sa suncobranima i ugodnim ležaljkama. Brod je krenuo. Pogled na crkvu Gospe od Utočišta. Valjda će sve biti dobro? Reda se pogled na ušće Drave, pa spomenik na Batini, tu je negdje i Puškaš na Dunavcu i već smo u Mađarskoj. U Mohaču. Carinske formalnosti. Okruženi smo velikom pažnjom posade broda, koja je 24 sata na usluzi. Restoran je vrhunski, imamo dvoranu za druženje uz živu glazbu, spavaonice s pogledom na golemu rijeku. Brod ima i vlastitu fitness-dvoranu, ali i šetnicu na terasi. Za svakoga ponešto. Ptičje mlijeko, ako poželimo. Četiri zvjezdice obvezuju.
Na vrhu crkve

Prva noć na brodu. Spavanje odlično. Buđenje. Pred nama je Budimpešta. Obvezna jutarnja šetnja na terasi. Kava na pramcu broda. Kako se uživa gledajući brodove koji prolaze, pješčane prudove s pecarošima, gledati na sela i gradove pokraj velike rijeke. Pristajanje je u Budimpešti na predviđenom doku gdje nas već čekaju naši prijatelji, planinari iz Mađarske. Tramvajem po gradu. Duže smo se zadržali u ponosu grada, njihovu Parlamentu i muzejima uz to zdanje. Poslijepodne smo u Budimu na drugoj strani Dunava. Obnovljena tvrđava. Zaista stari grad ima što pokazati. Poseban je događaj u sumrak uživati u osvijetljenom gradu i mostovima. Parlament kao da gori. Budimpešta voli Dunav i živi uz Dunav. Sljedeći dan na poznatoj tržnici svega i svačega, pa posjet bazilici sv. Stjepana. Već dugo nisam vidio ovako uređenu crkvu. Kao planinari ne koristimo lift, nego se penjemo stubama u kupolu bazilike gdje su nezaboravani vidikovci. Treba svladati "samo" 600 stepenica i uživati. Bili smo i u parku imitaciji Pratera iz Beča. Poslije večere na brodu su nam organizirali koncert mađarske glazbe. U 21 sat napuštamo Budimpeštu. Svi smo na terasi broda jer se ovakvu Budimpeštu može doživjeti samo s rijeke i noću.
Jutro, a mi smo u Slovačkoj. Granica ovdje krivuda Dunavom. Uskoro smo pred čudom ljudskog uma. To je golema hidrocentrala na Dunavu, Gabčikovo, snage 720 MW. Ali i još nešto. Uz hidroelektranu je i golema prevodnica brodova. U posebni betonski tjesnac puste se dva kruzera, zatvore donja vrata i puste vodu koja podigne brod za 16 metara. Operacija traje 30 minuta. Otvaraju se gornja vrata i mi smo, potpuno zatečeni, na akumulacijskom jezeru, velikih razmjera. To je Dunavsko more, koje se proteže prema Bratislavi. Pred nama je glavni grad Slovačke Bratislava s oko 700.000 stanovnika. Posebno se ističe lijepi dvorac, sto metara iznad grada. Pristajemo uz dokove prepune kruza. Na obali nas čeka vodič s turističkim vlakićem kojim ćemo obići najinteresantnije u gradu. Posebnu pažnju vodič je poklonio starom dijelu grada iz petnaestog stoljeća gdje je stolovala i Marija Terezija. Dvorac je potpuno obnovljen 2008. Vraćamo se na brod gdje se organizira kapetanska večera. Pjesma i ples do kasno u noć. Premalo mjesta imam da bih opisao što su nam sve priredili tu večer.
Ugođaj u sumrak


U 21 sat krećemo prema Beču. Mirna noć, ujutro saznajemo da smo tijekom noći prošli još jednu brodsku prevodnicu. Iz daljine se nazire taj golemi grad s 2,5 milijuna stanovnika. Smještamo se i parkiramo na prepunom doku. Neopisiva gužva turističkih brodova svih veličina na Dunavu. Krećemo u organizirani obilazak grada s jako dobro obučenom vodičicom. Posebnu pažnju posvetila je poznatom dijelu Beča Ringstrasse. Tu se nalazi Bečki parlament, Gradska vijećnica, poznata Bečka opera, spomenici Goetheu, Schilleru te Johannu Straussu. Obišli smo i veličanstvenu bečku katedralu. Nabrajanju nikad kraja. Ručak, pa nove akcije. Netko u Schoenbrunn, netko u Operu, a netko, kao mi, u Prater. Nekadašnje carsko lovište pretvoreno je u park zabave i adrenalinskih doživljaja. Poseban je ugođaj u sumrak. Želja nam je bila provozati se velikim kolom, Riesenrad, što smo i učinili. Kakvi su pogledi na grad i okolicu sa 65 m visine! Nezaboravni! Pogled na ostale atrakcije u parku izazivo mi je lagane grčeve u trbuhu. To je ipak za mlade.

Kasno se vraćamo na brod, no tu su glazba i ples. Treba se oprostiti od Dunava s pjesmom. Jutro. Prtljaga se utovara u bus. Doručak i pozdrav s dragom nam posadom našeg broda. Sretno i do neke nove zgode, dragi kapetane. Laganom i mirnom vožnjom u posljepodne smo u Osijeku. Na kraju tiho moram reći, supruga je ponovo bila u pravu, kao i inače. Vožnja Dunavom zapravo je predviđena i za ljude u trećim, najboljim godinama života. Bilo nam je dobro, pogrešna je formulacija. Bilo nam je odlčno, tako nam i treba! Sve više mi je drago da je i naš Osijek dio Europe. Pokažimo što imamo i na što smo ponosni. Dunav nije daleko. Naša Drava je poveznica. 

Miroslav SLOVAČEK

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

EUROPSKO NATJECANJE U SLASTIČARSTVU

Ivankovčanka Irena Bunčić osvojila slatko europsko zlato

2

GDJE JE NESTAO?

Nitko ne zna gdje je Kevin Spacey

3

DANI MIRKA JIRSAKA U SLATINI

Rem i Trojan o pjesniku s ruba ravnice