Otisak Papuka naziv je interaktivne izložbe slika koja će se u razdoblju od 17. do 23. kolovoza moći pogledati u izložbenoj auli u prizemlju Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek. Za nju su zaslužne Ivanka Muršić (autorica slika) i Sara Muršić (autorica multimedije), majka i kći koje, među ostalim, dijele i ljubav prema prirodi, osobito prema Papuku. Papučke motive analiziraju kroz četiri elementa: voda (potoci i slapovi), vatra (lomače i odsjaj sunca), zemlja (život ispod/u/na zemlji) i zrak (snimke iz zraka, cvrkut ptica, šumovi). Navedeni su elementi prikazani na slikama i obogaćeni zvukom, videom, tekstom te galerijom dodatnih slika koje oblikuju cjelovit doživljaj i posjetitelju omogućuju vlastitu interpretaciju izložbe. Svi su dodani elementi dio proširene stvarnosti (augmented reality ili skraćeno AR), a što je tehnološki alat koji omogućava dizajniranje dodatnog sloja informacija ili sadržaja na već postojeći, realni.

Dr. sc. Ivanka Muršić, poznata osječka dermatologinja, bavi se već niz godina slikarstvom kao hobijem i u GISKO-u je već izlagala 2002. godine. Sara Muršić je doktorandica sveučilišta Edge Hill (Liverpool), a ova izložba označava i prvu fazu njezina istraživanja primjene tehnologije proširene stvarnosti u inkluzivnom obrazovanju. Izložba će biti otvorena u petak (17. kolovoza) u 18 sati.


"Radim nekom svojom tehnikom, upotrebljavam nalivpero kojim prvo nacrtam dio motiva, onda uzmem vodu i razvučem to nacrtano, nakon čega dodajem boje kistom pa nalivperom potom još radim detalje, a ponekad dodajem i neke ukrase. Radim na posebnim papirima, debljim od uobičajenog papira za akvarel. Slikam isključivo kada sam lijepa iznutra i svojim slikama želim promatraču prenijeti ne poruku, nego atmosferu i osjećaje, najčešće s Papuka, jer je ondje najdublji izvor moje inspiracije. Želim naglasiti kako ja nisam slikarica, školovana umjetnica, i da ova izložba nije prezentacija mog ega, niti mojih znanja ili vještina, nego predstavljanje tog mog hobija izraslog iz mojih doživljaja prirode. Zato nikada ne prodajem slike, nego ih poklanjam, pri čemu puštam da ta osoba sama odabere koju moju sliku želi. Ja ih čak i ne potpisujem, no ljudi to najčešće traže, jer to slici, misle, daje autentičnost. Ja im pak nudim da ju, ako je bez potpisa, okrenu i urame kako žele, okomitu ili vodoravnu, omogućujem im da se nastave njom igrati", kaže Ivanka Muršić.
Sara je učinila baš to, na svoj se način poigrala majčinim slikama. "Tesitiram oblike medija, što mi je potrebno za moj doktorski rad, no istodobno želim da ljudi vide kako je to jednostavno, da moderne tehnologije nisu nikakav bauk bez obzira na dob i obrazovanje. Ja nemam nikakvu formalnu informatičku naobrazbu, ne znam programirati, za ovo je posve dovoljna osnovna digitalna pismenost. Ovi su tehnološki alati primjenjivi u svemu čega se možete sjetiti, a mene, s obzirom na moj poslijediplomski studij i temu mog doktorskog rada, ponajviše zanima njihova upotreba u obrazovanju", ističe Sara Muršić. Ona je majčinim slikama dodala zvukove iz prirode, filmiće, haiku poeziju, dodatne galerije slika... što ćete moći i sami pogledati i poslušati na način koji je objašnjen u okviru uz ovaj članak. "Majčine slike prikazujem onako kako ih ja doživljavam, pokušavam na svoj način ambijentalno dočarati taj Papuk koji ona slika. Želim promatrača staviti u poziciju da on, recimo, leži u travi ili oblijeće kao ptica taj naš Papuk, da lakše formira svoju interpretaciju slika. Prema mom mišljenju, zapravo je pogrešno nametnuti nekom svoju interpretaciju nekog umjetničkog djela. Umjetnost je za mene igra, pa slijedom toga to onda treba biti i doživljaj umjetnosti. Možda mi nitko osim moje mame ne bi dopustio da se tako igram slikama, no ona jest i zahvalna sam joj na tome. Svaka mi je njezina slika baza, kao realan objekt na izložbi, a onda u aplikaciji Blippar (koja je besplatna!) ‘lijepim‘ na njih različite medije, recimo videa, linkove na neke stranice, PDF-ove... Primjerice, na sliku s motivom vatre stavila sam zvuk pucketanja vatre i haiku pjesmu koja nije doslovna, nego pokreće na razmišljanje. Vjerujem da ovakav pristup odgovara djeci, velikoj i maloj, njihovu doživljaju i učenju", objašnjava Sara.
Dizajn obrazovnih sadržaja
Ta elokventna i otvorena mlada žena, iako joj je tek 25 godina, već se može s punim pravom nazvati građankom svijeta. Prve je tri godine studija završila na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, sljedeće dvije na Latvijas Universitate u Rigi, uz studijsku razmjenu na Universidad Nacional de Educación a Distancia u Madridu. Potom je, zahvaljujući svojim akademskim postignućima, želji za stjecanjem novih znanja i svježim idejama, dobila, prošavši sito i rešeto s ostalih 200-tinjak pristupnika, stipendiju za poslijediplomski doktorski studij u Velikoj Britaniji. Na sveučilištu Edge Hill u Liverpoolu radi kao asistentica i piše svoj doktorski rad. "Tema kojom se bavim vezana je uz uključenost i doživljaj učenja s alatima proširene stvarnosti učenika u inkluzivnom obrazovanju", pojašnjava. Sara se u budućnosti želi posvetiti tehnologiji obrazovnih sadržaja, primjerice udžbenicima, o kojima se, usput rečeno, u Hrvatskoj vodi vječna polemika bez konkretnih rezultata. Sara se nada da će za njezine novostečene kompetencije vezane uz dizajn obrazovnih sadržaja biti interesa i u Hrvatskoj, što bi bio motiv da se vrati u domovinu. Vani, objašnjava, postoje tzv. obrazovni tehnolozi čiji je posao ponuditi kvalitetan i evaluiran obrazovni sadržaj prilagođen suvremenim tehnologijama, umjesto da se, kao u Hrvatskoj, luta i eksperimentira, pri čemu su ambiciozniji nastavnici zapravo prepušteni sami sebi. Naša se mlada sugovornica nada kako će se pozitivna inozemna iskustva početi implementirati i razvijati i kod nas, u čemu bi njezina znanja, nesumnjivo, bila itekako dragocjena.