Objavljeno 15. kolovoza, 2018.
Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije - Veliku Gospu, brojni hodočasnici pomolili su se u drevnom marijanskom svetištu Skrovite Gospe Šumanovačke.
Zapisi kažu da je 1373. godine Papa Grgur XI. dao odobrenje franjevcima da naprave samostan i crkvu u Alšan gradu. Od tada, pa sve do dana današnjega na svetište dolaze hodočasnici.
Uoči i na Veliku Gospu odvijao se duhovni program. Kapelica i bunar u hrastovoj šumi nezaobilazni su. Narodno vjerovanje kazuje da je jedna osoba oprala oči vodom iz bunara i progledala. Ljudi to čine i danas te vodu nose i u bocama u svoje domove. Uoči blagdana, u utorak, pred početak svečane mise počela je kiša, no, kako reče jedan stari Gunjanac, “Gospa ju je zaustavila, baš kao za vrijeme poplave kada je stihija stala pred svetištem”. Misu je predvodio nadbiskup u miru đakovačko-osječki mons. Marin Srakić, a koncelebrirali su svećenici.
Tijekom minula dva dana održano je osam svetih misa i križni put kroz hrastovu šumu, a dvadeset svećenika obavljalo je ispovijed, svetu pričest i pola sata prije mise prigodnu marijansku pobožnost. Svećenici su bili iz cvelferskih župa, ali i Bijeljine i Brčkog (BiH), Srijema, Rijeke, Osijeka, Sarvaša, Otoka...
- Ono što je Uskrs u redu gospodnjih blagdana to je Velika Gospa u redu Marijanskih blagdana. Kao što je Isusova završnica bila njegovo uzašašće, tako je završnica Marijina bilo njezino uznesenje. Minulih dana slušali smo vijesti o uspjesima naših sportaša, to nam je drago kada netko uspije u svom životu. Najljepše je čuti kada je netko u životu uspio, a to je upravo doživjela jedina Marija. Ona je razlog naše nade. Ono što je ona doživjela to i nas čeka, uz uvjet da idemo njezinim putem - rekao je mons. Srakić.
S.Bogutovac
Obitelj Kulišić s četvero djece
Tijekom trodnevne duhovne priprave, uoči i na sam blagdan Uznesenja BDM, marijansko svetište Skrovite Gospe Šumanovačke posjetilo je približno deset tisuća hodočasnika, među njima je bila i obitelj iz Đurića Zlatka i Ane Kulišić s četvoro njihove djece s kojima redovno dolazi na Šumanovce. Kad bi svi bili kao Ana i Zlatko, ne bi Đurići bili najmanje selo Cvelferije.