Nakon Vedrana Ćorluke i Marija Mandžukića od reprezentacije Hrvatske oprostio se i Danijel Subašić. Među Vatrenima je proveo deset godina (prvi poziv 2008.), a trebalo je godine strpljena da postane "broj jedan", odnosno njemu omiljeni 23. Kao i njegovi prethodnici oprostio se pismom javnosti u kojemu između ostaloga stoji.
- Odluku sam donija puno prije Svjetskog prvenstva. Možda sam mogao još jedan ciklus odigrati, ali to bi možda bilo previše. Ovako želim da moji dragi kolege koji čekaju svoju priliku ostvare svoje snove. Moj put je došao do tu, i do svjetskog srebra u svetom dresu za kojeg sam davao cilog sebe. Svi do jednoga smo budni sanjali tijekom onih nevjerojatnih dočeka u Zagrebu, mom Zadru i ciloj Hrvatskoj. Zajedništvo, skromnost i prijateljstvo iz Rusije pamtit ću cili svoj život. O utakmicama neću pričati; pričali smo na terenu skupa, jedan za drugoga, bacali se na glavu, plakali od sriće, igrali pod injekcijama, gutali tablete k‘o bombone, sve za naš dres, za naš narod, za našu povijesnu svjetsku srebrnu medalju. Sva klupska natjecanja ne mogu se usporediti ni blizu igranja za hrvatsku reprezentaciju, osjećaju i emocijama pri intoniranju Lijepe naše prije svake utakmice.
Hvala vam svima od srca na bezuvjetnoj podršci. Ona je ljubav koja ne može proć. Bit ću zauvik jedan od vas, rekao je Subašić, koji je zahvalio svim izbornicima koji su ga vodili i ljudima iz HNS-a.